Atletiko i Arsenal ostavili sve za London: Penali, VAR sobe za kraj prvog čina

<!—->

Nije ovo bilo veče za romantiku, fudbalsku magju, već za živce, visok intezitet. Za svaki duel koji traje sekundu duže nego što bi trebalo, za svaki zvižduk koji se čeka kao presuda, za svaki pogled ka VAR sobi i svaki pokušaj da se u utakmici velikog uloga pronađe makar malo prostora za disanje.

Arsenal je poveo u finišu prvog poluvremena, Atletiko odgovorio početkom nastavka, a ostatak večeri prošao je u ritmu koji je više odgovarao Dijegu Simeoneu nego Mikelu Arteti, iako su “tobdžije” na kraju iz Madrida odnijele rezultat sa kojim mogu da žive.

Arsenal je do vođstva stigao tik pred odlazak na odmor. Đokereš je pao u kaznenom prostoru poslije duela sa Davidom Hanckom, a zatim sam preuzeo odgovornost i pogodio za 0:1. Bio je to gol koji je londonskom timu donio mir u svlačionici, ali ne i kontrolu nad utakmicom, jer je Atletiko odmah po povratku na teren podigao agresivnost i krenuo da gura rivala unazad.

Atletiko je odgovor dobio u 57. minutu. Poslije VAR provjere dosuđen je penal zbog igranja rukom Bena Vajta, a Alvares je bio siguran sa bijele tačke. David Raja nije uspio da pročita njegov udarac, Atletiko se vratio u meč, a “Metropolitano” dobio onaj zvuk po kojem se Simeoneov tim najlakše prepoznaje, glasnu kombinaciju pritiska, bijesa i vjere da se protivnik može slomiti.

U nastavku je Atletiko bio opasniji. Antoan Grizman je pogodio prečku i nekoliko puta natjerao Raju na intervencije, dok je Ademola Lukman propustio veliku šansu da potpuno okrene meč.

Arsenal je pokušao izmjenama da promijeni ritam, Arteta je ubacivanjem Bukaja Sake, Gabrijela Žezusa i Leandra Trosara tražio svježinu u napadu, ali londonski tim nije uspio da ponovo uspostavi kontrolu kakvu je imao u dijelovima prvog poluvremena.

Na kraju, 1:1 je rezultat koji ne zatvara nijedna vrata. Atletiko će žaliti što pritisak iz drugog poluvremena nije pretvorio u potpuni preokret, Arsenal će vjerovatno prihvatiti činjenicu da je iz Madrida izašao neporažen, iako je dugo imao rezultat koji je mogao da mu donese još komotniji revanš.

Sve je, dakle, ostalo za London. Prvi čin nije dao pobjednika, ali jeste podsjetio da se u polufinalu Lige šampiona ne fali neizvjesnosti, čak ikada ne padne devet golova.

PSŽ i Bajern su ponudili onu vrstu evropske večeri zbog koje Liga šampiona i dalje ima privilegiju da se predstavlja kao takmičenje u kojem se ponekad stvarno dogodi nešto što izmiče običnom fudbalskom kalendaru. Zato pitanje pred Madrid nije samo ko će u finale, nego imaju li “jorgandžije” i “tobdžije” makar malo te magične prašine Pariza u sebi.

Naravno, ako pitate Dijega Simeonea i Mikela Artetu, magija je lijepa stvar, ali samo ako ne smeta planu. Ni Argentinac, ni Katalonac ne pripadaju trenerima koji će umirati u ljepoti igre samo da bi neko sjutra napisao da su izgubili časno. Kod njih je evropski fudbal mnogo bliži makijevalističkoj logici da cilj opravdava sredstvo. Ako do finala vodi kontrola, blok, prekid, strpljenje, pa i sat vremena čekanja jedne greške, teško da će se bilo ko od njih izvinjavati zbog nedostatka romantike.

Arteta je već prije prvog zvižduka pokazao da ne ulazi u meč po automatizmu. Na klupi je ostavio Saku, Ezea i Trosara, što samo dodaje još jedan sloj neizvjesnosti utakmici u kojoj Arsenal mora da potvrdi da je sazrio za najveću scenu, a Atletiko da Simeoneova evropska tvrdoglavost još umije da pretvori “Metropolitano” u mjesto na kojem favoriti ne dišu lako.

Ova dva tima dobro se poznaju iz grupne faze. Arsenal je 21. oktobra u Londonu bio ubjedljiv i slavio 4:0, ali nokaut-fudbal rijetko živi od starih računa. Pogotovo ne u Madridu, pogotovo ne protiv Atletika, i pogotovo ne u noći u kojoj jedna utakmica može da izbriše sve što se činilo sigurnim.

Spektakl možda nije obećan. Ali napetost jeste. A u Ligi šampiona, nekad je baš to dovoljno da noć ode u potpuno neočekivanom pravcu.

LIVE BLOG: