Borba za fotelju visokog predstavnika u BiH

Iza kulisa sjednice koja se održava u Sarajevu 3. i 4. juna, vodi se diplomatska igra oko izbora novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i sudbine OHR-a

Unutar međunarodne zajednice lome se koplja između smanjenja međunarodnog intervencionizma i očuvanja „Bonskih ovlašćenja“.

Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u Savjetu bezbjednosti UN, Tami Brus poručila je da međunarodno upravljanje u Bosni i Hercegovini ulazi u završnu fazu.

Taj zaokret Vašingtona, kako prenose mediji u BiH, djelimično se posmatra i kao rezultat intenzivnog lobiranja Milorada Dodika i vlasti u Banjaluci. SAD, zajedno sa Italijom, na poziciji novog visokog predstavnika podržavaju italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija.

Prema nezvaničnim informacijama, jedan od kandidata je i Vilijam Radžer, zamenik direktora nacionalnih obaveštajnih agencija u administraciji predsednika SAD Donalda Trampa.

Većina evropskih država s Francuskom i Velikom Britanijom na čelu čvrsto podržavaju opstanak OHR-a i zadržavanje „Bonskih ovlašćenja“. Njihov kandidat je Francuz Rene Trokaz.

Prateći u stopu zahteve Republike Srpske (RS), Moskva zahtijeva potpuno i trenutno gašenje OHR-a.

Uoči same sjednice, bivši visoki predstavnik Valentin Incko dramatično je upozorio članice Savjeta za sprovođenje mira (PIC) da bi ukidanje tih ovlašćenja bila „nagrada secesionistima“, dok bi odlazak OHR-a stvorio direktan rizik od novih sukoba.

Na iste opasnosti ukazuje i sarajevski stručnjak za bezbjednost Nedžad Ahatović, koji upozorava da bi odlazak OHR-a otvorio prostor za najteže scenarije – od postepene disolucije zemlje „kroz labavu konfederaciju“, što bi u roku od deset do petnaest godina završilo „mirnim raspadom“ i aneksijom djelova BiH, pa sve do „otvorenih sukoba“.

„U slučaju ukidanja međunarodnog osigurača, stvara se ozbiljan rizik od izbijanja lokalnih sukoba radi očuvanja teritorijalnog integriteta zemlje“, smatra Ahatović.

Takvu „kriznu spiralu“, naglašava sagovornik DW, teško bi bilo kontrolisati, pa bi Evropska unija na svojim granicama imala, kaže, još jednu zonu konflikta „što je scenario koji direktno ide u korist interesima Moskve“.

Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić potvrđuje za DW da „lokalni autokrati“ postojanje OHR-a u javnosti predstavljaju kao prepreku za demokratizaciju zemlje i njen evropski put, „iako su upravo oni ti koji svesrdno blokiraju sprovođenje svih ključnih reformi“.

Na vladavinu prava se, paradoksalno, pozivaju upravo oni koji je zaobilaze u širokom luku: „Ovaj geopolitički trenutak veoma je opasan i gotovo sam ubijeđena da političke grabljivice samo čekaju da se međunarodno prisustvo u BiH završi kako bi dodatno zamutili političke vode, slijedeći geopolitičke i ekonomske interese njima naklonjenih ’prijatelja’ iz Evrope i svijeta. BiH u ovom trenutku jednostavno nije demokratski zrela niti osviješćena da bi se političarima na vlasti prepustilo da je kroje isključivo po sopstvenoj mjeri“, kaže Topić.

Kao kompromisno rješenje u diplomatskim krugovima kruži plan o integrisanju, odnosno spajanju OHR-a i Delegacije Evropske unije u BiH. Prema tom projektu, funkcije visokog predstavnika i specijalnog izaslanika EU spojile bi se u jednu poziciju, koju bi obavljao sadašnji šef Delegacije EU Luiđi Soreca.

Bivši diplomata BiH Slobodan Šoja ocjenjuje za DW da bi taj korak, iako kompromisan, imao svoju logiku. „Svako rješenje gde se najzad ukidaju ta tri slova – OHR – koja BiH stalno podsjećaju na Dejton i ograničeni suverenitet, predstavlja napredak. Jedino mjesto kojem kao država i građani pripadamo jeste Evropska unija, i zato bi za početak, kao najbolje od svih loših rješenja, bilo da Delegacija EU preuzme nadzor nad ovom unesrećenom državom koju vlastito rukovodstvo gura u provaliju“, ističe Šoja.

Međutim, on dodaje i jednu ključnu napomenu bez koje kompletan briselski projekat gubi smisao – opstanak mehanizma prisile. „Ukoliko se u tom novom aranžmanu ne bi koristila ’Bonska ovlašćenja’, onda nema smisla bilo šta raditi. Naš svijet bez savjesti – i onaj koji vlada i onaj nad kojim se vlada – ništa neće uraditi bez prijetnje silom. Bez te prijetnje, uzaludna je svaka reforma“, kategoričan je Šoja.

Nedavna posjeta predsjednika Savjeta EU Antonija Košte BiH ponovo je ogolila tri konfliktne vizije. Predsjedavajući u Predsedništvu BiH, Denis Bećirović, insistira na očuvanju punih nadležnosti i mandata šefa OHR-a, upozoravajući da rukovodstvo Republike Srpske vodi prorusku politiku prema direktivama Moskve. S druge strane, članica Predsjedništva Željka Cvijanović ponavlja rigidan stav Banjaluke o hitnom ukidanju OHR-a, tvrdeći da je prošlo vrijeme da „neizabrani strani predstavnici donose odluke“. Istovremeno, predsjedavajuća Savjeta ministara Borjana Krišto u prvi plan stavlja reformu Izbornog zakona i „legitimno političko predstavljanje“ konstitutivnih naroda kao ključ za relaksaciju odnosa.

Novinar Hine Ranko Mavrak podsjeća da o ključnim pitanjima u BiH već tri decenije nema bazične saglasnosti, što potvrđuju izjave domaćih zvaničnika „upakovane u diplomatski celofan“. „Već tri decenije traje ta postdejtonska bitka oko različitih koncepata, a ključno pitanje glasi: može li BiH da opstane kao jedinstvena država bez angažmana međunarodne zajednice, odnosno bez spoljnjih silnica koje bi neutralisale faktore koji dovode u pitanje njen opstanak“, kaže Mavrak za DW.

Prema njegovim riječima, niko ozbiljan – osim Rusa i Kineza, koje zapravo i ne interesuje evropska budućnost BiH – u ovom trenutku ne govori o potpunom zatvaranju OHR-a. „Sva rasprava se zapravo svodi na to kako s tim mehanizmom najbolje pomoći zemlji. Preciznog odgovora trenutno nema, a tako će i ostati sve dok se ne sklopi neka vrsta novog društvenog ugovora u kojem će svi unutrašnji akteri biti podjednako zadovoljni mogućim, te trajno odustati od svojih maksimalističkih zahtjeva i snova“, pojašnjava Mavrak.

Mediji u BiH upozoravaju da opasnost trenutnog političkog trenutka leži upravo u tome što bi tzv. „Agenda 5+2“ (plan uslova za zatvaranje OHR-a) mogla da se pretvori u puku formalnost. Supervizija nad distriktom Brčko, koji razdvaja entitet RS na dva dijela, još nije okončana. Neriješena pitanja državne i vojne imovine ostaju „visoko rizična“.

Visoki predstavnik, koristeći upravo „Bonska ovlašćenja“, može sam da nametne rješenja za državnu i vojnu imovinu. Time bi se „Agenda 5+2“ formalno ispunila preko noći, ako velike sile donesu političku odluku o povlačenju – na štetu ili dobrobit države BiH?

Politički analitičar i viši istraživač Evropske inicijative za stabilnost (ESI) Adnan Ćerimagić ukazuje na paradoks politike EU. Brisel godinama ponavlja da je gašenje OHR-a „dio evropskog puta“, ali umjesto da vodi tu tranziciju, EU na nju „uglavnom samo reaguje“. Ključni impulsi za uklanjanje OHR-a, smatra Ćerimagić, zapravo dolaze iz Vašingtona, i to u „okolnostima koje ne daju puno razloga za uvjerenje da se radi o dobronamjernom strateškom zaokretu prema stabilnosti BiH“.