Crna Gora razlog zašto i dalje igram

Stevan Jovetić u intervjuu za italijanske medije istakao da ga plasman sa "hrabrim sokolima" na veliko takmičenje i dalje posebno motiviše

Svi koji prate karijeru Stevana Jovetića znaju da u bogatoj karijeri ima jednu neispunjenu želju – da Crnu Goru odvede na veliko takmičenje.

Sada je naš as pričao o tome za "Korijere dela sera", valjda svjestan da vrijeme za ispunjenje sna polako ističe s obzirom na to da u novembru puni 37 godina.

Intervju je bio na neki način hronologija Stevanove karijere, pamti se da je iz Partizana prije 2008. pošao u Fiorentinu.

– Bilo je nekoliko zainteresovanih klubova: Juventus, Real Madrid, Junajted… Fiorentina je bila najbolje rješenje. Bio sam mlad, morao sam da igram i stičem iskustvo. To je bio pravi korak za moj razvoj. U Fiorentini sam doživio prelijepe trenutke. Takmičili smo se sa velikima i igrali Ligu šampiona.

– Bilo je veoma teško. Bio sam momak od dvadeset godina koji je bio u najboljoj formi. Zbog prednjih ligamenata koljena pauzirao sam cijelu godinu. Deset dana prije povrede zvao me agent zbog ponuda Intera i Reala, ali nisam se osjećao spremno. A onda sam se povrijedio.

Odlazak iz Fiorentine došao je kasnije, i to uz kontroverze.

– Manipulisali su mojim intervjuom. Još pamtim naslov: "Zbogom Firenca, idem u Juventus". Ali to nikada nisam rekao. Istina je da sam mogao u Torino. Bilo bi mi i lakše. Ali previše sam poštovao Fiorentinu.

– Nije bilo lako prilagođavanje. Imao sam dosta povreda. U timu punom šampiona, ako se povrijediš, teško je uhvatiti kontinuitet. Ali kada sam igrao, igrao sam dobro.

– Manćini me je želio već u Sitiju. U Milanu sam dobro počeo. Mislim da je to bila dobra sezona za mene. Sezonu prije toga bili su deveti. Te godine smo završili četvrti, do januara smo bili prvi. Problem je bio van terena. U jednoj godini promijenila su se tri predsjednika. Nije bilo stabilnosti.

Za šest mjeseci dao sam sedam golova. Želio sam da ostanem, učinio sam sve da ostanem. Bio sam spreman i da smanjim platu, ali Sevilja nije mogla da plati 13 miliona koliko je tražio Inter.

Prošao je potom kroz Monako, Hertu i Olimpijakos, a u Grčkoj je osvojio Ligu konferencije.

– To je moj prvi evropski trofej. Došao je kasno, ali u posebnoj sredini. Osvojio sam ga pred porodicom, to je bio moj najljepši uspjeh.

– Već sedam godina nije sa nama. Imali smo divan odnos. Iako je prošlo vrijeme, tuga i bol i dalje postoje. Dugujem mu mnogo. Možda bi sve bilo drugačije da sam bio s njim. To ostaje moj veliki žal. Samo moja supruga zna kroz šta sam prošao. Bila je uz mene u najtežim trenucima – pored smrti oca bio je i neodlazak na Svjetsko prvenstvo 2018. sa Crnom Gorom. Nedostajalo je malo. Onda su došle posljednje dvije utakmice, povrijedio sam se i izgubili smo obje. To je moje najveće rezultatsko razočaranje. Ali želim da odvedem svoju zemlju na Svjetsko ili Evropsko prvenstvo, zato i dalje igram."

– Fudbalu sam dao mnogo, možda i sve. Možda sam se odrekao previše drugih stvari. Nisam sebi dozvolio da živim 100 odsto. Uvijek sam mislio samo na fudbal. Psihički ne znam koliko mi je to pomoglo. Supruga mi je pomogla da se promijenim – zahvaljujući njoj počeo sam više da uživam u životu. Učinila je Stevana zrelijim i svjesnijim – zaključio je Jovetić.

Jovetić se nedavno rastao sa Omonijom sa Kipra, a veoma brzo bi trebalo da se zna gdje nastavlja karijeru.