Dijete se štiti, ne isleđuje: Smjernice školama za postupanje u slučajevima rodno zasnovanog i seksualnog nasilja

Prema smjernicama, ustanova je dužna da obezbijedi sigurnost djeteta, udalji osumnjičenog iz okruženja ako je učenik ili zaposleni, obavijesti roditelja ili staratelja, obavijesti Centar za socijalni rad i, kada je učinilac odrasla osoba, prijavi slučaj policiji ili Osnovnom državnom tužilaštvu

Obrazovno-vaspitne ustanove u Crnoj Gori moraju da reaguju na svaku sumnju ili prijavu rodno zasnovanog i seksualnog nasilja nad djecom, ali bez sprovođenja interne istrage, ispitivanja djeteta o detaljima i provjeravanja vjerodostojnosti iskaza.

To je predviđeno Smjernicama za postupanje obrazovno-vaspitnih ustanova u Crnoj Gori u slučajevima rodno zasnovanog i seksualnog nasilja, dokumentom Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, koji utvrđuje standarde, obaveze i postupanje ustanova u zaštiti učenika i učenica.

U dokumentu se navodi da se smjernice odnose na sve oblike rodno zasnovanog nasilja, sa fokusom na seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje, bez obzira na to da li su učinioci zaposleni, vršnjaci, roditelji, treća ili nepoznata lica. Zaštita se odnosi na svu djecu u obrazovnom sistemu, uključujući i učenike koji su navršili 18 godina, sve dok im traje status učenika.

“Cilj smjernica je da obezbijede jasnu, usklađenu, stručnu i hitnu reakciju obrazovno-vaspitnog sistema Crne Gore u skladu sa međunarodnim standardima, nacionalnim zakonodavstvom i najboljim interesom djeteta/učenika i učenica”, piše u dokumentu.

Jedno od ključnih pravila je zabrana interne istrage – u smjernicama se izričito navodi da obrazovno-vaspitna ustanova “ne utvrđuje činjenično stanje, ne ispituje dijete o detaljima i ne prikuplja dokaze”.

Kada je osumnjičeni odrasla osoba, ističe se u dokumentu, škola “ne smije da sprovodi forenzičko ispitivanje djeteta, prikuplja materijalne dokaze, intervjuiše svjedoke, konfrontira učinioca, provjerava vjerodostojnost iskaza ili vodi disciplinske razgovore o navodima prije prijave policiji ili tužilaštvu”.

Prema smjernicama, ustanova je dužna da obezbijedi sigurnost djeteta, udalji osumnjičenog iz okruženja ako je učenik ili zaposleni, obavijesti roditelja ili staratelja, osim kada postoji rizik po dijete, obavijesti Centar za socijalni rad i, kada je učinilac odrasla osoba, prijavi slučaj policiji ili Osnovnom državnom tužilaštvu.

Smjernice propisuju i da se bilježi samo ono što dijete spontano kaže, “bez dodatnih pitanja”. U obrascu za službenu zabilješku posebno se naglašava da izjavu djeteta treba zabilježiti “što doslovnije, riječima djeteta, bez interpretacija i postavljanja dodatnih pitanja”.

U slučaju sumnje na seksualno nasilje, bez obzira na oblik, ustanova mora da obezbijedi sigurnost djeteta, obavijesti direktora i stručne službe, hitno prijavi slučaj policiji i/ili tužilaštvu ako je nasilje učinila odrasla osoba, obavijesti centar za socijalni rad i roditelje ili staratelje, te primijeni plan mjera zaštite i podrške.

Posebno se tretira i onlajn seksualno nasilje, pa smjernice predviđaju da ga obrazovno-vaspitna ustanova tretira jednako kao seksualno nasilje u fizičkom prostoru: obavještava Centar za socijalni rad, prijavljuje policiji ili tužilaštvu, obavještava roditelje ili staratelje, pruža psihološku podršku, preduzima mjere digitalne sigurnosti i dokumentuje postupanje.

“Dijete/učenik ili učenica ne smije biti izlagano ponovnoj traumatizaciji… i ponovnoj viktimizaciji”, navodi se u smjernicama.

Dokument precizira i obaveze direktora, nastavnika, stručnih službi, Tima za prevenciju i suzbijanje nasilja i vandalizma, savjeta roditelja, učeničkog parlamenta, administrativnog i pomoćnog osoblja. Nastavnici su dužni da bez odlaganja prijave svaku sumnju ili saznanje direktoru ili stručnoj službi, dok stručna služba vodi evidenciju, učestvuje u planu podrške i sarađuje sa nadležnim institucijama.

Škole su obavezne i da izrađuju plan preventivnih aktivnosti, koji mora uključiti edukaciju učenika o rodno zasnovanom i seksualnom nasilju, radionice o prepoznavanju nasilja, stereotipima, granicama, pristanku i sigurnom ponašanju, obuke nastavnika i informisanje roditelja.

U dokumentu se navodi da se seksualno nasilje nad djecom ne može pravdati ponašanjem, izgledom ili načinom odijevanja djeteta. Posebno se ističe da odnosi odrasle osobe i djeteta, kada odrasli ima položaj odgovornosti, povjerenja ili moći, isključuju mogućnost bilo kakve seksualne aktivnosti sa djetetom, čak i kada dijete izražava razumijevanje ili saglasnost.

“Kada je učinilac odrasla osoba, dijete zbog svog uzrasta, nivoa razvoja, odnosno zavisnosti ili neravnopravne moći ne može dati pristanak”, piše u smjernicama.

Dokument je izradila radna grupa koju su činili predstavnici nevladine organizacije Centar za ženska prava, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, uz učešće predstavnika više institucija, UNICEF-a i civilnog sektora. Izradu je podržala Evropska banka za obnovu i razvoj kroz projekat prevencije rodno zasnovanog i seksualnog nasilja u školama.