Djelimično usvojena žalba Željka Lompara

Gospodin Željko Lompar podnio je žalbu na tekst „Keš, uplata i umanjena kazna: Kontroverzno postupanje inspektora Ministarstva pomorstva“, objavljenog u „Vijestima“, 06. maja 2026. Podnositelj žalbe smatra da je u predmetnom tekstu došlo do povrede načela 1, 2 i 7 Kodeksa novinara / novinarki Crne Gore (KNCG), odnosno njihovih smjernica: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost, 2.1. Komentar i 7.1. Pravo na privatnost.

Riječ je o tekstu u kom se tematizuje postupanje inspektora sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor, gospodina Željka Lompara, tokom ljeta 2024. godine, u kontekstu naplate kazne stranom državljaninu koji je prekršio odredbe dvaju važećih crnogorskih zakona koji se tiču jahti i sigurnosti plovidbe. U tekstu se navodi da je inspektor Lompar stranom državljaninu naplatio kaznu od 200,00 eura, kako stoji u Potvrdi o naplaćenoj novčanoj kazni, a da je uplatio 133.40 eura, kako stoji na Uplatnici. Novinar u predmetnom tekstu problematizuje ovu razliku, naglašavajući da ni inspektor niti Ministarstvo pomorstva nisu precizno odgovorili gdje je završila razlika od 66,6 eura.

Smjernica 1.1. je prema mišljenju gospodina Lompara prekršena time što novinar nije preuzeo sve, kako bi bio siguran da objavljuje tačne informacije i da su njegovi komentari čestiti, odnosno da se nije obratio podnositelju žalbe za dodatno objašnjenje ukoliko je smatrao da odgovori nisu dovoljno jasni ili potpuni.

Smjernica 1.2. Tačnost, navodno je prekršena je tako što sve relevantne okolnosti nijesu dovoljno provjerene niti predstavljene na način koji bi javnosti omogućio potpun i tačan uvid u predmetni događaj.

Dalje, smjernica 2.1. je, prema podnositelju žalbe, prekršena tako što su naslov i pojedine formulacije u tekstu zapravo komentar predstavljen u formi utvrđene činjenice.

Najzad, podnositelj žalbe smatra da je došlo i do kršenja načela 7, smjernice 7.1. Pravo na privatnost, tako što je njegov JMBG, sadržan u pozivu na broj odobrenja Uplatnice koja predstavlja dio vizuelne opreme teksta, učinjen javno dostupnim.

Nakon uglavnom neuspjele medijacije, odlučila sam da djelimično usvojim žalbu gospodina Lompara jer sam saglasna sa njim da je došlo do povrede smjernice 1.2. Tačnost, time što je javnost ostala uskraćena za cjelovite informacije o predmetnom događaju. Dio žalbe – prijavljena povreda smjernice 7.1. riješena je medijacijom, tako što je JMBG podnositelja žalbe učinjen nečitljivim. Ostala prijavljena kršenja KNCG ne nalazim osnovanim.

Žalba je kao formalno uredna bila proslijeđena uredništvu na izjašnjenje. Uredništvo je u potpunosti odbacilo kao neosnovane sve navode žalbe, osim, djelimično, onoga o objavljivanju JMBG-a gospodina Lompara, tvrdeći da “na dokumentu ne stoji da je riječ o matičnom broju nego o "pozivu na broj odobrenja””, koji je svakako uklonjen iz dokumenta čim je primljena žalba gospodina Lompara. Ovaj dio žalbe nalazim da je sporazumno riješen tokom žalbenog postupka.

Kada je u pitanju prijavljena povreda načela 1, smjernice 1.2. Tačnost smatram da u prilično dugačkom tekstu od preko 1400 riječi nedostaju ključne informacije i jasno formulisana pitanja od nesumnjivog javnog interesa, što ovaj izvještaj čini necjelovitim, čime je prekršena smjernica 1.2. KNCG. Naime, iako se naširoko citiraju članovi zakona i izjava podnositelja žalbe, nigdje se u tekstu ne nalazi ključna informacija o tačnoj proceduri izricanja kazne i zakonski propisanoj prekršajnoj dokumentaciji koja bi dovoljno pojasnila kontekst i pitanje razlike od 66.60 eura. U tekstu stoji da je naplaćena kazna od 200.00 eura, što je potkrijepljeno fotografijom Potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni, a da je uplaćeno 133.40 eura u svrhu izrečene kazne, što je potkrijepljeno fotografijom Uplatnice. Vjerodostojnost ovih dokumenata ni podnositelj žalbe nije doveo u pitanje. Međutim, formulacije poput:

>“Dokumentacija pokazuje da je Lompar u kešu naplatio kaznu od 200 eura, da bi nekoliko dana kasnije, umjesto kažnjenog stranca, u državnu budžet uplatio taj iznos, umanjen za trećinu”

“… ni on ni Ministarstvo pomorstva nisu precizno odgovorili gdje je završila razlika od 66,6 eura u slučaju kažnjavanja Mareja Tomkinsa”

“Dan 2. jul 2024. kada je inspektor Lompar stranom državljaninu izrekao i u kešu naplatio novčanu kaznu od 200 eura, nije bio neradni, niti praznik, ali nije jasno da li je kazna izrečena tokom radnog vremena banaka i pošte, jer na potvrdi o naplaćenoj kazni vrijeme nije navedeno.

Lompar je kaznu u za trećinu umanjenom iznosu, u državni budet uplatio ne “prvog narednog dana” kako zakon propisuje, već nakon dva dana – u četvrtak, 4. jula 2024.”

navode na zaključak da se sa tom razlikom od 66.60 eura nešto desilo, odnosno ne dopuštaju drugačiju mogućnost razumijevanja konteksta od one da nedostaje trećina naplaćenog iznosa. A to nije jedina mogućnost. Predmetnom tekstu nedostaje ono što se na dva mjesta javlja u Izjašnjenju uredništva gdje stoji:

“Prema Zakonu o prekršajima puni iznos kazne (200,00 eura u ovom slučaju) se piše u prekršajnom nalogu koji se sastavlja na osnovu zapisnika o inspekcijskom nadzoru. Potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni mora da sadrži tačan iznos naplaćene kazne, u ovom slučaju 133,40 eura a ne 200,00 eura.”

Dakle, može biti sporan i način evidentiranja izrečene kazne, što nigdje u tekstu nije navedeno, a na što Ministarstvo pomorstva u svojim odgovorima ukazuje, što predstavlja, po mom sudu, ključno pitanje po kom se Ministarstvo do objavljivanja teksta nažalost nije izjasnilo, najavivši u odgovorima koje je dalo da će:

“(…) radi potpunog razjašnjenja svih okolnosti konkretnog slučaja, izvršiti dodatni uvid u raspoloživu dokumentaciju, uključujući način evidentiranja i izvršenja predmetne kazne.”

Ostaje pitanje iz kog razloga novinar nije sačekao, ili ponovo tražio odgovor Ministarstva pomorstva, ako je od predmetnog događaja već prošlo skoro dvije godine, te ni o kakvoj hitnosti više nije moglo biti riječi.