Fenomen gubitka kontrole u filmu “Crna truba”

Premijerno pred domaćom publikom prikazan debitantski dugometražni film Bojana Stijovića

Crna Gora i region dobili su reditelja koji je uspostavio svoj autentični rediteljski rukopis već u prvom filmu, poručio je glumac Marko Janketić na jučerašnjoj konferenciji za medije povodom crnogorske premijere filma "Crna truba", debitantskog dugometražnog igranog ostvarenja Bojana Stijovića.

Prikazan na Kanli kuli u utorak veče, u okviru glavnog takmičarskog programa 39. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festivala, film i ekipa ispraćeni su aplauzima i sjajnim reakcijama.

"Crna truba" kroz crni humor i elemente porodične drame prati povratak uspješnog pisca Maksima Grahovca u rodno Grahovo, a predstavljen je kao autentično filmsko ostvarenje sa prepoznatljivim rediteljskim rukopisom, koji je uspostavljen već u debitantskom filmu. Na jučerašnjoj konferenciji za medije reditelj Bojan Stijović kazao je da su prve reakcije publike na film bile pozitivne, a govoreći o temi istakao je da ga posebno zanimaju situacije u kojima čovjek ne može uvijek da uradi ono što smatra ispravnim, već mora da donese odluku u skladu sa okolnostima.

Posebno važan trenutak, prema njegovom mišljenju je onaj kada principi prestaju da budu apstraktni i kada za njih čovjek mora da plati određenu cijenu. Stijović navodi da ga uopšteno fascinira način na koji ljudi reaguju u situacijama u kojima se nađu.

"Ja sam uvijek bio fasciniran kako ljudi mogu da se nađu u situaciji u kojoj ono što je bilo nekako kontrolisano više nije pod kontrolom. To je jedan fenomen koji mene interesuje", rekao je reditelj.

Scenarista filma je Stefan Bošković, a Stijović je otkrio da su dijelili istu viziju koju su zajedno nadograđivali. Govoreći o scenariju, Stijović posebno izdvaja dijalog koji smatra značajnim za film i njegov prostor. Naglašava da njemu nije najvažnija krajnja tačka do koje lik dolazi, već ono što se sa njim dešava tokom priče.

"Bez obzira na to što je ishod negativan, važniji je lik, šta se sa njim u tom prostoru i vremenu, koji je nekako ostao između početne tačke, dešava", zaključio je Stijović.

Bošković je rekao da je u radu na filmu bio uključen mnogo dublje nego što je to uobičajeno kada je riječ o scenarističkom poslu. Podsjetio je da je film nastajao paralelno sa njegovim romanom "Mjesto rođenja".

Glumac Momčilo Otašević, koji tumači glavnu ulogu u filmu igrajući Maksima, pisca koji se vraća u rodni kraj, kazao je da je kod lika posebno zanimljiva granica između fikcije i stvarnosti.

"Ja živim u Zagrebu, pa se vraćam Crnoj Gori. Maksim se vraća na početku iz Zagreba. Maksim je razveden, ja sam razveden. Maksim ide kući, ja stalno idem kući", nabraja Otašević i navodi da je tokom rada na ulozi prepoznavao određene dodirne tačke između sebe i lika.

Glumac Marko Janketić, koji igra Maksimovog brata Nika govorio je o različitim životnim putevima likova i njihovom složenom odnosu.

"Jedan je ostao na selu, oženio se ženom koja je iz urbane sredine došla u ruralnu, imaju sina koji ima zdravstvenih problema", otkriva Janketić i navodi da u svemu tome postoji i određena zavist sredine prema uspješnim ljudima koji su otišli i napravili nešto u životu.