“Filter i kombinacija” ne dokazuju ništa: Sud potvrdio oslobađajuću presudu Trubljaninu, Nikčeviću i Cirikoviću

Kao neosnovane odbijene žalbe Specijalnog državnog tužilaštva i potvrđena oslobađajuća presuda za stvaranje kriminalne organizacije i zbog šverca droge

Apelacioni sud ocijenio je da šifrovana komunikacija i izrazi poput “servis”, “filter” i “kombinacija” nijesu dovoljni za dokazivanje postojanja kriminalne organizacije bez drugih dokaza koji bi potvrdili uloge, hijerarhiju i povezanost njenih navodnih članova.

To su ocijenili odbijajući kao neosnovanu žalbu Specijalnog državnog tužilaštva izjavljenu na presudu Višeg suda u Podgorici, kojom su Luka Trubljanin i Dalibor Nikčević oslobođeni optužbi za stvaranje kriminalne organizacije, a njih dvojica i Emil Ciriković i zbog šverca droge.

Vijeće kojim je predsjedavao sudija Predrag Tabaš, a u kom su bile i sutkinje Mirjana Vlahović i Zorica Milanović objasnile su da se SDT žalilo zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te da su predložili da Apelacioni sud preinači presudu kolega iz Višeg suda i Trubljanina i Nikčevića osudi zbog stvaranja kriminalne organizacije.

Nikčevičev branilac, advokat Damir Lekić predložio je Apelacionom sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu. Isto je učinio i branilac Trubljanina, advokat Dušan Jovović.

Nakon sjednice Vijeće Apelacionog suda odlučilo je da potvrdi presudu kolega iz Višeg suda u Podgorici.

“U postupku donošenja prvostepene presude kao i u samoj presudi ne postoje bitne povrede odredaba krivičnog postupka, na koje se ukazuje žalbom Specijalnog državnog tužilaštva i na koje Apelacioni sud Crne Gore, kao drugostepeni, povodom žalbe, a u smislu čl. 398 st. 1 ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nijesu prihvatljivi žalbeni navodi da je izreka prvostepene presude nerazumljiva i protivrječna razlozima presude, pri čemu u žalbi nije konkretizovano u čemu se ogleda nerazumljivost i protivrječnost izreke, a po ocjeni ovog suda, izreka prvostepene presude je u svemu jasna, razumljiva i saglasna sa razlozima koje je dao prvostepeni sud, zbog čega se žalbeni navodi da je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 386 st. 1 tač. 8 ZKP-a pokazuju bez osnova”, piše u presudi.

Obrazloženo je i da nijesu prihvatljivi žalbeni navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su dati razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni, i da je time učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka:

“Jer prvostepena presuda sadrži jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su međusobno saglasni, a koji razlozi odgovaraju činjeničnom utvrđenju i zaključivanju do kog je prvostepeni sud došao ocjenom izvedenih dokaza i navoda odbrana optuženih. Prvostepeni sud je savjesno cijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene je izveo pravilan zaključak o utvrđenim činjenicama, čime je postupio u skladu sa čl. 370 st. 3 ZKP-a, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi kojima se ističe da je u pobijanoj presudi izostala pravilna ocjena dokaza i njihovo dovođenje u međusobnu vezu, što je uticalo na zaključke koje je izveo prvostepeni sud”, piše u presudi.

Navodi se da se neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost izvedenih zaključaka iz prvostepene presude, jer je prvostepeni sud na osnovu dokaza izvedenih na glavnom pretresu i njihove svestrane ocjene, pojedinačne i u međusobnoj vezi, pa sve u vezi sa odbranama optuženih, pravilno utvrdio odlučne činjenice, koje je u prvostepenoj presudi valjano obrazložio.

“Nasuprot navodima žalbe, prvostepeni sud je pravilno našao da nije dokazano da su optuženi L. T. i D. N. izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a st. 2 u vezi sa st. 1 i 6 KZ CG, činjenično opisano u izreci prvostepene presude, pa ih je, shodno čl. 373 tač. 2 ZKP-a, oslobodio od optužbe. Izjavljenom žalbom Specijalnog državnog tužilaštva se ističe da, kada je u pitanju krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz čl. 401a st. 2 u vezi sa st.1 i 6 KZ CG, koje se optuženima stavlja na teret, iz prikupljenih podataka i dokaza proizilazi da su optuženi D. N. i L. T. bili svjesni da u kriminalnoj organizaciji koju je formirao sada osuđeni F. D., postoje i drugi pripadnici organizacije kao i da će biti angažovani u pravcu vršenja neodređenog broja krivičnih djela iz čl. 300 KZ CG i da će ta kriminalna organizacija djelovati na teritoriji Albanije, Crne Gore, Njemačke i drugih država, te da je dokazano da su optuženi imali svoje zadatke i uloge u okviru ove kriminalne organizacije, a što se utvrđuje iz ostvarene šifrovane i skrivene komunikacije, te da riječi koje optuženi upotrebljavaju u razgovorima imaju skriveno značenje pa tako drogu nazivaju ‘ono’, ‘onu vožnju’, ‘servis, filteri, ‘ovo’, ‘kombinacija’ koji razgovori jasno ukazuju da je kriminalna organizacija, u kojoj je postojala složena povezanost i saradnja, formirana radi krijumčarenja opojne droge marihuane.”

“Pravilno prvostepeni sud nalazi da rezultati mjera tajnog nadzora odnosno sadržina komunikacije na kojima optužba insistira, poput izraza ‘ono’, ‘servis’, ‘filter’, ili ‘kombinacija’ i dovođenje tih izraza u vezu sa drugim dokazima i inkriminacijom koja se optuženima stavlja na teret, ne mogu biti osnov za tvrdnju da je utvrđena krivica optuženih za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije… Navedeni izrazi predstavljaju neodređene i kontekstualno izolovane pojmove, a da bi se u prenesenom značenju, posebno u kontekstu kriminalnog djelovanja, uzele kao nedvosmislene i nesporne, potrebno je da budu potkrijepljene drugim provjerljivim dokazima, jer za standarde dokazivanja u krivičnom postupku važi pravilo da se za utvrđivanje činjenica zahtijeva izvjesnost, a ne mogućnost.”

Sudije su ocijenile i da se zaključak o krivici optuženih ne može zasnivati ni na iskazima svjedoka…

Sudije Apelacionog suda stava su da je prvostepeni sud, cijeneći navode odbrana optuženih, kao i sadržinu provedenih dokaza, pravilno utvrdio da nijesu dokazani navodi optužbe da su optuženi Trubljanin i Nikčević djelovali kao pripadnici kriminalne organizacije:

“Ni iz jednog provedenog dokaza ne proizilazi kao nesumnjivo utvrđena činjenica da su isti imali podijeljene uloge u kriminalnoj organizaciji, niti se utvrđuje sadržaj konkretnih radnji koje bi ukazivale na koordinaciju i povezanost između ovih optuženih kao članova kriminalne organizacije.”

Obrazlažu da prvostepeni sud pravilno zaključuje da se iz sadržine dokaza, razgovora ostvarenih primjenom mjera tajnog nadzora i upotrebe riječi, koje optužba potencira da upućuju na zaključak o postojanju krivičnog djela, ne može na nesumnjiv način utvrditi krivica optuženih:

“Niti je sadržina razgovora dobijenih primjenom mjera tajnog nadzora, potkrijepljena provedenim dokazima u postupku, koji bi ukazali na nesporno utvrđeno činjenično stanje o strukturi, hijerarhiji, podjeli uloga, namjeri optuženih da postupaju u cilju realizacije kriminalnog plana, što su sve elementi koje je neophodno dokazati da bi se moglo govoriti o postojanju bitnih elemenata bića krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije”…