GRAFIKA Bez stadiona i bazena nema ni rezultata – atletika i plivanje u Crnoj Gori sve više kaskaju za svijetom

<!—->Rukometašice i vaterpolisti su dugo bili dio svjetske elite i kandidati za medalju na svakom takmičenju, ali u posljednjoj deceniji su osvojene samo dvije na najvećim takmičenjima – bronze na evropskim prvenstvima (“ajkule” 2020, “lavice” 2022).

Sistem je zakazao, od obećanja države o vrhunskim uslovima nema ništa, o čemu najbolje govori odnos prema klubovima koji su dali najviše vaterpolista i rukometašica – Primorac je godinama čekao na adaptaciju bazena i izgubio brojne talente, Jadran od 2021. ne može da igra u “Institutu dr. Simo Milošević”, jer je krov odletio u nevremenu, a ŽRK Budućnost je zbog teške finansijske situacije u jednom trenutku bila pred gašenjem. Glavni grad je preuzeo osnivačka prava i brigu o dvostrukom osvajaču Lige šampiona, ali se čini da sadašnja uprava prečesto pravi greške u koracima, o čemu najbolje svjedoči raspuštanje izuzetno talentovane generacije 2008/2009…

U individualnim sportovima budućnost djeluje još tmurnije, iako je početak obećavao. Marija Vuković je 2010. u kanadskom Monktonu postala svjetska šampionka u skoku uvis, najavila blistavu seniorsku karijeru, ali je dugo nestala. Povrede i loš izbor trenera su uticala da visoka Cetinjanka praktično propusti najbolje godine karijere, ali je ipak stigla da bude finalistkinja Olimpijskih igara u Tokiju i evropska vicešampionka 2022. u Minhenu.<!—->

Očekivalo se, ipak, mnogo više. Djevojka koja je sa svega 18 godina u Monktonu do zlata došla sa preskočenim 191 centimentrom nije se približila magičnoj granici od dva metra, koja je u istoriji “kraljice sportova” preskočena 667 puta, a to je uradilo 88 atletičarki. Vukovićeva je lični rekord postavila 2021. godine, kada je na Balkanskom prvenstvu u Smederevu preskočila 197 centimetara.

To je, ipak, crnogorski rekord koji je ubjedljivo najbliži svjetskim, jer je Ukrajinka Jaroslava Mahučih u Parizu 2024. sa 210 centimetara oborila 37 godina star rezultat Bugarke Jaroslave Mahučih (209).

Svi ostali crnogorski rekordi su predaleko od svjetskih. Uz Vukovićevu, najviše je obećavala Mojkovčanka Kristina Rakočević, bila svjetska juniorska šampionka u bacanju diska 2016. u poljskom Bidgošću, čime je potvrdila srebro u istoj disciplini i bronzu u bacanju kugle godine ranije na SP za juniorke u kolumbijskom Kaliju.

Nažalost, tu kao da se “ugasila”. Otišla je u SAD na studije i praktično nestala, a ni njen klupski drug iz Tare, takođe bacač diska Danijel Furtula, nije ispunio očekivanja iako je dva puta bio olimpijac.<!—->

Ispostavilo se da su ta očekivanja bila nerealna i da su rezultati Vukovićeve, Rakočevićeve i Furtule plod talenta i rada entuzijasta Iva Popovića, odnosno Marka Ristića. Kako očekivati rezultate kada je Crna Gora jedina država u Evropi koja nema atletski stadion u glavnom gradu? Kako se sa 300.000 eura, koliko je dobio ASCG od Ministarstva sporta i mladih za ovu godinu, nositi sa mnogo bogatijim državama? Atletika odavno nije samo sport, već i nauka, a sredstva koja se izdvajaju za pripreme, suplementacije, napredak u tehnici itd, nepojmljiva su za Crnu Goru.

Zato i ne čude tabele o poređenju svjetskih i crnogorskih rekorda i veliki jaz među njima. Najvrjedniji rezultat naše atletike, tih 197 Vukovićeve, prvi put je nadmašen davne 1979. godine, kada je Mađarica Andrea Mataj preskočila 198, da bi Amerikanka Kolin Somer 1982. prva letjela preko dva metra…

Još gora je situacija u plivanju. I tu je nauka jako bitna, a Crna Gora na tom polju zaostaje decenijama. Takvi su i rezultati, a porazno djeluje podatak da je samo jedan rekord crnogorskih plivača bolji od svjetskog rekorda u ženskoj konkurenciji – Miloš Milenković je dužinu bazena leptir stilom preplivao za 24,28 sekundi, 15 stotinki brže od slavne Šveđanke Sare Hostrom, ali i dvije sekunde sporije od Andrija Govorova.<!—->

Kolika je razlika u radu u Crnoj Gori i u najrazvijenijim plivačkim silama, najbolje govori slučaj Matije Jaukovića. Momak iz Herceg Novog je od 2002, odnosno 2003. crnogorski rekorder na 100 i 200 metara leđno, te 200 mješovito sa skromnim vremenima, a kasnije je u kapici Australije bio najbolji u leptir stilu i kratko čak i svjetski rekorder na 50 metara u kratkim bazenima.

Kao i u atletici, uz stručne ne postoje ni osnovni uslovi, jer Crna Gora ima samo dva olimpijska bazena – otvoreni u Podgorici i zatvoreni u Nikšiću, koji su češće van funkcije nego u upotrebi.<!—->