Ima li života na Veljem brdu?

Zašto nijesu sprovedena ama baš nikakva istraživanja koja bi podržala (ili opovrgla) gazda-Milojkova snoviđenja o desecima hiljada srećnih porodica u novim stanovima – uz sve prateće sadržaje…

Uzeh u pozni noćni čas, ničim izazvan, da prekopavam portale – i iskopah, u startu, znači iz prve – pravi draguljčić tzv. novinarske minimalistike.

“Na današnjoj sjednici Administrativnog odbora raspravljalo se”, veli, “o zahtjevima Ustavnog suda i Tužilaštva Crne Gore za donošenje rješenja o ostvarivanju dodatka na funkciju za određene sudije i tužioce”.

Dakle, nema meda i mlijeka za sve sudije i tužioce – meda i mlijeka ima samo za “određene sudije i tužioce” – što i nije toliko bitno, ispostaviće se, jer u tom tekstu – tekstiću, preciznije – stoji da je baš u trenutku kada se na pomenutom Odboru povela riječ o načinu na koji “mediji izvještavaju o povećanju i zaradama poslanika i državnih funkcionera” – riječ uzela, fanfare molim: … Ova …

Riječ je, dakle, o poslanici u Skupštini Crne Gore – gospođi koja je vrlo agilna u potonje vrijeme u pokušajima da se pozicionira tačno između gazda-Milojka i svih redom osporavatelja gazda-Milojkove uzvišene vizije i njegove svijetle državničke misije – dakle, ta žena, kojoj nikako da zapamtim ime, ustvrdila je na Administrativnom odboru na kojem se raspravljalo o “dodatku na funkciju” za određene sudije Ustavnog suda i za određene viđenije tužioce – pazi sad ovamo: “… valjda mediji treba da su glas koji govori istinu, bavi se istraživanjem… I ne spinuje! Da i oni, možda, ko zna, rade za čiji račun…”.

Ako krenemo u tom pravcu, draga gospođo, onda bi, valjda, gazda-Milojko morao da bude taj “glas koji”, kako rekoste, “govori istinu” – Milojko Spajić! – glas istine u Milojkovoj Crnoj Gori! – i ne samo gazda-Milojko, nego i kompletna aktuelna postava Milojkove Vlade bi morala da govori istinu – uključujući i kompletnu poslaničku ekipu koja obezbjeđuje gazda-Milojku i gazda-Milojkovoj veseloj družini većinu u Skupštini – što uključuje i vas, draga gospođo – a što se tiče istraživanja – ako uzmemo da je istraživanje zapravo proces koji počiva na nekakvoj tezi – da je moguć život na Veljem brdu, primjera radi – da je desetine hiljada porodica kojima baš ne cvjetaju ruže i/ili koje nemilosrdni stanodavci deru kirijama – moguće prepakovati u nove stanove na Veljem brdu – i to po bagatelnoj cijeni, barem duplo nižoj od realne – ako uzmemo, dakle, da je istraživanje proces – molim vas – koji počiva na nekakvoj tezi – i koji vodi ka nekakvim zaključcima – onda je teza koja se nameće sljedeća: zašto nijesu sprovedena ama baš nikakva istraživanja koja bi podržala (ili opovrgla) gazda-Milojkova snoviđenja o desecima hiljada srećnih porodica u novim stanovima – uz sve prateće sadržaje koji jedno naselje čine naseljem – i to baš na Veljem brdu – krševitoj i goloj uzvisini na sjeverozapadnom rubu Glavnoga grada ove naše krševite, gorovite i od svih bogova redom zaboravljene državice – Milojkove Crne Gore.

A što se tiče spinovanja – spinovanje je širok pojam – ali uzmimo da je spinovanje govor – u prvom redu politički, odnosno javni govor – kojim se namjerno prikriva ili zamagljuje pravi smisao nekog dubioznog političkog poteza (akta) – onda je onaj vaš performans na Veljem brdu, draga gospođo, upravo to – spinovanje – ili dirljiv pokušaj da se ukazivanjem na neospornu činjenicu – da je par bagera pozicionirano na Veljem brdu i da bageruju za sve pare – odagnaju sve sumnje i nedoumice koje se odnose na ono što gazda-Milojko naziva Crnogorskim snom – što je sasvim na mjestu, ne sporim – vaše je da zastupate Crnogorski san – a moje da postavljam pitanja – ili da se pitam, preciznije – da pitam samoga sebe – kao građanina ove nesrećne državice – gazda-Milojkove Crne Gore – a kako (najčešće) ne postoje odgovori na ta pitanja koja postavljam sebi (samome) – iz subote u subotu – onda dozvoljam sebi i malo gatanja – a desi mi se, tu i tamo, i poneka pretpostavka – višnjica na torti – višnjica koja uvijek počiva – kao što nalažu pravila javnog istupanja tamo gdje je sreće i veselja – na svojevrsnim istraživanjima – na oficijelnim informacijama, te na analizama i argumentaciji – koliko god da su te moje analize ad hoc – a što se tiče teze – moja teza bi bila, u najkraćem, da je Crnogorski san upravo to – snoviđenje Milojka Spajića – koje ne počiva na realnim osnovama…

“Ne svi, nego oni…”, klikovala je gospođa ta i ta jednako na tom Odboru, “… Mi imamo i toliko privatnih medija, tako da, ti kad si privatni medij, ne možeš mi reći da radiš za državu i u ime baš istine, nego ko zna koga”.

Naravno da konstacije ovoga tipa ne zaslužuju pažnju – pogotovo ako uzmemo u obzir da je ovdje riječ o vrlo učestaloj praksi vršenja vrlo negativnih upliva u politički diskurs od strane osoba koje možda nijesu, po definiciji, zlonamjerne – ali nijesu ni na visini zadatka – niti su sposobne da izbace bilo što suvislo – a kako je ovdje riječ o vrlo agilnoj poslanici u Skupštini Crne Gore – koja nastupa ispred političke partije koja čini najveći komad skupštinske većine – dozvoliću sebi par komentara – isključivo u ime viših principa.

Jasno nam je, naravno, što gospođa poslanica hoće da kaže: da bi državni medij – tzv. javni servis – RTCG – morao uživati ekskluzivnu privilegiju da nastupa baš u ime vječne Crne Gore – i da propovijeda BAŠ ISTINU – oficijelnu istinu – dakle tu jednu jedinu istinu – a što se tiče privatnih medija – njihovo je da nađu sponzore – i da plasiraju sponzorisanu istinu – koja, smatra gospođa Milojkova poslanica – i nije neka istina, je li.

Dakle, činjenica da vi, poštovana gospođo, nastupate ispred oficijelne istine – Milojkove istine – što bi bio svojevrsni oksimoron, ako dozvoljavate – teško da vam daje za pravo da dijelite etičke frnjoke bilo kome.

Što se pak mene tiče, pada mi na pamet ona poučna pričica iz međuratnog perioda – iz perioda srpske okupacije… bješe li to Asanović… kada se sudilo nekom nesrećniku zbog tzv. antidržavnog djelovanja…

Ti si, veli sudija, za kralja Nikolu?! – a ovaj mu odgovara – Nijesam ja, gospodine sudijo, za kralja Nikolu – kralj Nikola je omatufio bio u potonje, a sinovi mu nijesu nizašto – no sam ja za Crnu Goru!

Dakle, gospođo poslanice – nijesam ja ni za Moma, ni za Mila – a pogotovo nijesam za Milojka – a nijesam ni za Željka (Ivanovića), kad smo već kod toga – nikad nijesam bio ni za koga – vazda sam bio za Crnu Goru – a to što se potrefilo da se moji tekstovi 20 i kusur godina pojavljuju svake subote baš u Vijestima – u privatnom mediju – to sam uvijek doživljavao kao svojevrsnu privilegiju – a kako i dalje istrajavam u svesrdnim naporima da iz subote u subotu, upravo posredstvom medijske platforme Informacije CG, podastirem javnosti moju verziju istine na uvid – i to bez ikakve oficijelne obaveze prema uređivačkoj politici Informacije CG – i za cijelih 100 eura mjesečno – to je…

I još mi svi kažu – Dunjica na stranu – Dunjica razumije – ili se pravi da razumije, radi mira u kući – da je to što radim van pameti – ilustracije radi, majka pokojna mi je, svojevremeno, za života njenoga, nudila 100 eura mjesečno, od njene penzije – da batalim Informacije CG – ali ispade, izgleda, da nepokolebljivo slijedim onu Hercogovu (Saul Bellow, Herzog): If I am out of my mind, it’s all right with me…