Jović: Smisao proširenja EU treba da bude rješavanje problema, a ne ponižavanje susjednih država

"Pokazalo se da su najave da bi Crna Gora ako Demokratska partija socijalista (DPS) padne, mogla krenuti putem Rusije, da bi mogla poništiti nezavisnost Kosova, da bi možda čak izašla iz NATO-a ili poništila priznanje Kosova, bile potpuno pogrešne“, kazao je Jović

Hrvatska koristi proces pridruživanja drugih zemalja Evropskoj uniji (EU) da bi postigla svoje specifične ciljeve, kazao je profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Zagrebu Dejan Jović i dodao da bi smisao proširenja trebalo biti rješavanje problema, a ne blokiranje i ponižavanje susjednih zemalja.

Govoreći o EU putu Crne Gore, Jović je u intervjuu agenciji MINA, rekao da je primanje u Uniju uvijek stvar političke odluke aktuelnih članica te zajednice.

"Crna Gora je promjenom vlasti pokazala da njena stabilnost ne zavisi od jedne partije i jednog lidera, što je ubrzalo njen put prema Uniji“, naveo je Jović.

Prema njegovim riječima, EU je htjela da vidi je li tačno ili ne da evropski put Crne Gore zavisi od toga ko je na vlasti.

"Pokazalo se da su najave da bi Crna Gora ako Demokratska partija socijalista (DPS) padne, mogla krenuti putem Rusije, da bi mogla poništiti nezavisnost Kosova, da bi možda čak izašla iz NATO-a ili poništila priznanje Kosova, bile potpuno pogrešne“, kazao je Jović.

On je dodao da se ništa od toga nije dogodilo i da je zemlja ostala na evropskom putu.

"I dodatno se udaljila i od Rusije i od Srbije, što se vidi po reakcijama u tim zemljama. To je odagnalo bojazni koje je EU imala o budućnosti Crne Gore“, rekao je Jović.

Upitan da li je učinjeno dovoljno na reformskom putu, pogotovo u pogledu nerasvijetljenih afera – Telekom, Prva banka, Limenka, kao i ubistva glavnog i odgovornog urednika novina Dan, Jović je rekao da "pitanje šta je dovoljno".

"Nijedna zemlja nije bila sasvim spremna za članstvo u EU, nijedna nije ušla bez problema, a mnoge su samo simulirale reforme. S jedne strane – iluzija je očekivati da bi zemlja-kandidatkinja trebala da bude bezgrešna i savršena ako želi da uđe u Uniju“, kazao je Jović.

Prema njegovim riječima, u tim zahtjevima za „ispunjavanjem uslova“ ima nekog skrivenog imperijalizma, odnosno orijentalizma.

"Koji pretpostavlja da će zemlje Balkana postati evropske tek kad postanu iste kao i države zapadne Evrope. Oni koji to traže, zapravo zagovaraju promjenu ne samo režima nego i identiteta, istorijskih okolnosti u kojem su zemlje-kandidatkinje oblikovale sebe same, a to je nemoguće“, dodao je Jović.

On smatra da ulazak u EU, a posebno u završnoj fazi, jeste prilika da se rasvijetle afere i da se intenziviraju istrage.

Prema njegovim riječima, završna faza je najbolji moment za to.

"Jer nakon što se uđe u Uniju pojavljuje se period opuštanja, kad vlast kaže: 'ušli smo u EU, to znači da smo dobili potvrdu da smo odlični, sada više ne moramo ništa, možemo da odmorimo'. Štaviše, moglo bi se dogoditi da se ono što je postignuto u fazi prije ulaska poništi i da se vrate stare prakse i politike – jer nakon što neka zemlja uđe u EU ona postaje moćnija nego što je bila ranije, budući da više nije objekat nego subjekat odlučivanja unutar Unije", kazao je Jović.

On je naveo da EU ima manje moći nad zemljama članicama nego nad državama kandidatkinjama.

"Neke od njih su pokazale da su se nakon ulaska u EU vratile nacionalističkim ili antiliberalnim politikama, a i u drugim poljima u kojima su postigle neki napredak su zastale", rekao je Jović.

Upoređujući proces pristupanja Crne Gore i Hrvatske, Jović je rekao da primjer Hrvatske pokazuje kako se nakon ulaska u EU zemlja može brzo „opustiti“ i vratiti nekim starim praksama.

"Neposredno nakon ulaska, došlo je do krize političkog sistema, pa je 2015. vladu bilo toliko teško sastaviti da je pozvan široj javnosti potpuno nepoznat čovjek da bude premijer – Tihomir Orešković, danas skoro potpuno zaboravljen", rekao je Jović.

On je kazao da se Hrvatska po ulasku u EU opet okrenula nacionalizmu.

"Pa je prvi put nakon 2004. došlo do raskidanja koalicijske vlade između HDZ-a i SDSS-a, partije Srba iz Hrvatske. Koalicija sa srpskom partijom bila je važan element u uvjeravanju Evrope da je Hrvatska napustila nacionalističku politiku iz 90-tih", rekao je Jović.

Prema njegovim riječima, tome su služile i regionalne inicijative, izjave žaljenja zbog zločina i zajednička komemoracija sa Srbijom.

Jović je rekao da Hrvatska nije razriješila probleme oko razgraničenja sa drugim zemljama i da danas ta država ima i dalje otvorena pitanja sa svim susjedima osim sa Mađarskom.

"Ta etnonacionalistička politika vidi se i u vanjskoj politici – ne samo u odnosima prema Srbiji, nego i prema Bosni i Hercegovini (BiH) i Crnoj Gori. To ne znači da u mnogim aspektima Hrvatska nije danas bolja zemlja nego što je bila prije ulaska u EU – naročito u ekonomskom smislu, kao i u uticaju kojeg ima u međunarodnoj politici", naveo je Jović.

On je kazao da se u Hrvatskoj smanjio broj ravnodušnih prema EU.

"Danas je podrška Uniji vrlo visoka, oko 75 odsto. Ali nacionalizam nije nestao – rekao bih čak da se povećao otkako je država ušla u Uniju", kazao je Jović.

On je rekao da ulazak u Uniju i inače često razlog zašto i nacionalističke snage pristaju na taj "kompromis".

"Jer znaju da će u Uniji njihova zemlja ili nacija biti moćnija i sigurnija nego ako ostane izvan EU", kazao je Jović.

On je naveo da je jedan od glavnih instrumenata širenja vanjskopolitičke moći novih članica u uslovljavanju kandidatkinja za članstvo.

"U korištenju veta kako bi se postigli neki nacionalni ili nacionalistički ciljevi. Kao da žele ući u EU da bi spriječili druge da uđu, sve dok ti drugi ne ispune sve što ovi koji su već unutra žele. Nacionalizam, nažalost, nije nespojiv s članstvom u EU, štaviše, izgleda da ga članstvo u Uniji može i značajno osnažiti“, smatra Jović.

Govoreći o uslovima koje Hrvatska nameće Crnoj Gori u procesu pristupanja EU, Jović je rekao da većina zahtjeva ima veze s istorijskim temama kao što su Drugi svjetski rat i rat iz 90-ih, a takođe i sa identitetskim tj. etničkim pitanjima, statusom Hrvata u Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, sadašnja hrvatska vlada, u kojoj su i partneri radikalno desne orijentacije, vodi vanjsku etnopolitiku ili etničku vanjsku politiku, pri čemu je, kako je naveo Jović, tema "domovinskog rata" vrlo važna.

"Njena vanjska politika jednako je nacionalistička kao i unutrašnja. Hrvatska koristi proces pridruživanja drugih zemalja EU da bi postigla svoje specifične ciljeve, što je u principu legitimno – to rade sve države, pa će vjerovatno raditi i Crna Gora, npr. ako uđe u Uniju prije Srbije", kazao je Jović.

Prema njegovim riječima, pitanje je koliko je legitimno djelovati patronizirajuće i u tonu u kojem je napisano nedavno otvoreno pismo hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova.

"Smisao proširenja bi trebalo biti rješavanje problema a ne blokiranje, stvaranje osjećaja inferiornosti i zavisnosti, niti ponižavanje susjednih zemalja", poručio je Jović.

Upitan kako misli da će se završiti "saga" sa otvorenim pitanjima, Jović je rekao da ako Crna Gora procijeni da joj je važno da uđe u EU po svaku cijenu, prihvatiće sve što Hrvatska traži.

"Ili će naći nekog velikog saveznika, neku moćnu članicu EU da pokuša posredovati kako bi se postigao neki kompromis sa Hrvatskom", kazao je Jović.

On je istakao da je pitanje da li su svi ti dosad istaknuti zahtjevi ujedno i jedini.

"Jer vidimo da u Hrvatskoj ima i onih koji žele promjenu vlasti u Crnoj Gori, smatrajući da neki političari ili partije ili čak i neki narodi ne bi smjeli uopšte biti dio vlasti ako Crna Gora želi da je Hrvatska ne blokira", dodao je Jović.

On je naveo primjer predsjednika vanjskopolitičkog odbora Hrvatskog sabora, Andra Krstulovića Opara, koji, kako je rekao Jović, smatra da Hrvatska treba blokirati Crnu Goru sve dok su "prosrpske" i "proruske" stranke i pojedinci dio vladajuće strukture.

"U Hrvatskoj ima onih koji smatraju da kao što Srbi ne smiju biti dio vlasti u Hrvatskoj gdje ih ima tri posto, tako ne smiju ni u Crnoj Gori gdje čine trećinu stanovništva“, kazao je Jović.

Takve poruke, kako je dodao, mogu da imaju destabilizujuće posljedice za međuetničke odnose u Crnoj Gori, pa, kako je ocijenio Jović, s njima treba biti vrlo oprezan.

"Crnogorska vlast izabrana je demokratski i sasvim je legitimna – to priznaju čak i opozione stranke u Crnoj Gori. Nije na drugoj državi da bira ko će predstavljati neku zemlju i ko će u njoj biti na vlasti“, rekao je Jović.

Odgovarajući na pitanje da li bi Hrvatska zaista mogla da stopira Crnu Goru na EU putu, Jović je rekao da svaka zemlja može stopirati svaku kandidatkinju, sve dok se odluke o tom pitanju donose konsenzusom.

"Hoće li Hrvatska uspjeti u toj blokadi zavisi od tri faktora: prvi, da li će biti jedina zemlja koja želi blokirati Crnu Goru ili će se pridružiti još neke, drugi – koliko je drugim zemljama stalo do proširenja na Crnu Goru i treći – kako će Crna Gora reagovati, tj. koliko će 'žaba' biti spremna da proguta radi ulaska u Uniju", rekao je Jović.

On je naglasio da je posebno paradoksalno to što su Hrvatska i Crna Gora navodno "saveznici", jer su obje u NATO-u.

"Ne znam kakvo je to savezništvo ako se druga zemlja tretira kao proruska i ako joj se šalju javna pisma upozorenja", kazao je Jović.

Govoreći o ratnim zločinima i odnosu obje države prema tom pitanju, Jović je rekao da nijedna od zemalja koje su bile involvirane u rat u 90-tim nije učinila dovoljno da bi procesuirala i osudila zločine počinjene u njeno ime, premda su, kako je dodao, međusobno upućivale izjave žaljenja jedna drugoj.

"U hrvatsko-crnogorskim odnosima ponekad izgleda da Hrvatska više krivi za 90-te sadašnju od prethodne vlasti u Crnoj Gori, što je paradoks s obzirom na to da je DPS bio na vlasti i kad je napadnut Dubrovnik, kao i tokom cijelog perioda rata u BiH i Hrvatskoj", rekao je Jović.

On je dodao da crnogorski predsjednik Jakov Milatović "sigurno nije odgovorniji za tu politiku od Mila Đukanovića".

"I to uprkos tome što Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova, kaže da je Đukanović najzaslužniji za normalizaciju odnosa sa Hrvatskom. Čudim se samo što za njegove dugotrajne vladavine pitanja koja sada Hrvatska ističe kao uslov za članstvo u EU nijesu riješena“, rekao je Jović.

Komentarišući napredak Crne Gore nakom smjene vlasti 2020, Jović je rekao da sama činjenica da je smjena vlasti protekla mirno i dostojanstveno, bila odlična vijest.

"Jer je to pokazalo da su neopravdane teze o nekom 'građanskom ratu' ili ne znam kakvoj katastrofi koja bi se mogla dogoditi ako DPS izgubi vlast. Pokazalo se, također, potpuno netočnim da će Crna Gora skrenuti nekim putem prema Rusiji ili Srbiji. Nije se dogodilo“, kazao je Jović.

On je rekao da su netačne i teza nekih međunarodnih podržavaoca DPS-a, da su izbori za predsjednika Crne Gore izbor između Evrope i Rusije, kao i između suverene Crne Gore i nekog ponovnog ujedinjenja sa Srbijom.

On je kazao da će se najbolje vidjeti jesu li crnogorske reforme trajne, kad država uđe u EU.

Jović je rekao da prati događaje u Crnoj Gori jer to spada u uži krug njegovih profesionalnih interesa, budući da istražuje i predaje balkansku politiku i da o njoj piše.

"Crna Gora je zanimljiv slučaj velikih različitosti, identitetskih, političkih i drugih – a istovremeno i dugotrajnog vladanja jedne partije, prije Saveza komunista, a potom DPS-a", rekao je Jović.

On je kazao da sada postoji pluralizacija političke scene.

"A istovremeno i ideju da se glavni akteri moraju složiti oko pitanja EU i zajednički raditi na tome da Crna Gora uđe u Uniju prvom prilikom. Ali osjećam da nijedna strana ne želi da ona druga bude ta koja će „uvesti“ državu u Uniju, nego žele da se to dogodi kad su oni na vlasti, a ne ovi drugi. Kao da neki priželjkuju odgađanje ulaska", rekao je Jović.

On je dodao da je Crna Gora zanimljiva i zbog toga što se i u njoj testira teza da ozbiljne reforme i velika postignuća nijesu moguća ako se ne vodi inkluzivna politika prema nevećinskim, narodima i grupama.

"Dakle, Crna Gora je mala zemlja puna velikih tema", zaključio je Jović.