Kako je neobična mašina inspirisala hit Kejt Buš

Priča pjesme “Cloudbusting” vodi do kontroverznog naučnika, njegovog sina i neobičnog djetinjstva

Zamislite mašinu koja navodno može da kontroliše oblake, prizove kišu, pa čak i da stupi u kontakt sa vanzemaljcima. Zvuči kao scena iz naučnofantastičnog filma, ali upravo je takav uređaj stajao u dvorištu jedne kuće u Mejnu. Godinama kasnije, postao je inspiracija za jednu od najpoznatijih pjesama Kejt Buš – “Cloudbusting”.

Priča iza pjesme počinje sa Vilhelmom Rajhom, austrijskim psihoanalitičarem i nekadašnjim saradnikom Sigmunda Frojda, koji je nakon dolaska u SAD razvio teoriju o takozvanoj orgonskoj energiji. Vjerovao je da je riječ o životnoj sili koja postoji svuda oko nas i da može imati uticaj na ljudsko zdravlje, ali i prirodu.

Rajh je svoje ideje pokušavao da primijeni kroz različite eksperimente, a među njima je bio i “cloudbuster” – ogromna konstrukcija nalik teleskopu, sastavljena od cijevi. Tvrdio je da pomoću nje može da utiče na oblake i vremenske prilike. Za njegovog sina Pitera, međutim, ta neobična naprava nije bila simbol kontroverznih teorija njegovog oca, već dio nevjerovatnog djetinjstva.

Upravo Piterova sjećanja, zabilježena u memoarima “A Book of Dreams”, inspirisala su Kejt Buš da napiše “Cloudbusting”, pjesmu objavljenu 1985. godine na albumu “Hounds of Love”.

Buš je u Piterovoj priči pronašla nešto mnogo veće od neobičnih eksperimenata njegovog oca. Pronašla je priču o dječaku koji svog oca vidi kao junaka, o njihovom posebnom odnosu i svijetu mašte koji zajedno stvaraju. Zato “Cloudbusting” nije pjesma o nekoj misterioznoj mašini, već o uspomeni na čovjeka koji je za jedno dijete predstavljao cijeli svijet.

Piterov odnos sa ocem bio je mnogo složeniji nego što bi se moglo zaključiti iz same pjesme. Vilhelm Rajh je vremenom sve dublje ulazio u kontroverzne teorije, tvrdeći da orgonska energija može imati ljekovita svojstva. Napravio je i takozvane akumulatore orgonske energije, drvene kutije obložene metalom, za koje je tvrdio da mogu pomoći u liječenju različitih bolesti, uključujući i rak.

Njegove tvrdnje privukle su pažnju američkih vlasti, koje su njegove metode smatrale opasnim. Nakon sukoba sa institucijama, Rajh je uhapšen, a 1957. godine umro je u zatvoru.

Za Pitera je smrt oca značila kraj jednog neobičnog djetinjstva. Ipak, u svojim memoarima nije ga pamtio samo kroz kontroverze i sukobe sa vlastima, već prije svega kao oca sa kojim je dijelio svijet pun čuda, eksperimenata i mašte.

Upravo taj kontrast Kejte Buš je pretvorila u muziku. Priču je dodatno oživjela spotom, u kojem je Donal Saterlend igrao Vilhelma Rajha, dok je ona tumačila njegovog sina Pitera. Video je tako postao gotovo kratki film o ocu i sinu, njihovom svijetu i trenutku kada se ta mala privatna čarolija prekida.