Kako prostor utiče na izgradnju identiteta
Autorsko veče istaknute regionalne i evropske književnice Lane Bastašić organizovano je u bjelopoljskom Centru za kulturu. Lana Bastašić je rođena u Zagrebu, a odrasla u Banja Luci gdje je završila studije anglistike i komunikologije nakon čega je magistrirala kulturološke studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
U razgovoru sa direktorom Centra za kulturu Edinom Smailovićem Bastašić je kazala da je u njenom književnom radu prvenstveno interesuje kako prostor utiče na izgradnju identiteta i način na koji vidimo sebe. Zbog čestih selidbi (Zagreb, Banja Luka, Barselona, Berlin, Beograd, Trst), ona, kako je objasnila istražuje poziciju pisca kao istovremenog insajdera i autsajdera, što smatra idealnom perspektivom za posmatranje društva.
Naglasila je da česta promjena mjesta boravka omogućava piscu da zadrži distancu i kritički posmatra zajednicu kojoj pripada, što je ključno za književno stvaralaštvo.
Upitana da li je poimanje identiteta na Balkanu specifičnije u odnosu na ostatak svijeta, Bastašić je kazala da je na Balkanu identitet često bio pitanje života i smrti, gdje su ljudima identiteti bivali dodijeljeni bez njihovog izbora, određujući im sudbinu i stepen potlačenosti.
“Iako se pisci širom svijeta bave identitetom (rasnim, rodnim, porodičnim), na ovim prostorima je on duboko prožet istorijskim i političkim okolnostima. U balkanskom kontekstu, dodeljeni identitet često diktira svakodnevicu, porodične odnose i društveni položaj pojedinca, ponekad vodeći ka samopotlačivanju pod izgovorom “kulture”” kazala je Bastašić.
Pažnju regionalne i međunarodne kulturne javnosti privukla je debitantskim romanom “Uhvati zeca” koji joj je donio Nagradu Evropske unije za književnost kao i uvrštavanje u najuži izbor za prestižnu Ninovu nagradu. Knjiga je bila i u širem izboru za Međunarodnu književnu nagradu u Dablinu.
Autorka je zbirki priča “Mliječni zubi”, kao i dokumentarnog dnevnika “Crveni kofer”, a njeni radovi prevođeni su na više od dvadeset svjetskih jezika.
“Iako se pisci širom svijeta bave identitetom (rasnim, rodnim, porodičnim), na ovim prostorima je on duboko prožet istorijskim i političkim okolnostima. U balkanskom kontekstu, dodeljeni identitet često diktira svakodnevicu, porodične odnose i društveni položaj pojedinca, ponekad vodeći ka samopotlačivanju pod izgovorom “kulture””