Kavgadžije u slozi, građani bez g’rke: Ko je to u Crnoj Gori zavađen da bi ga politika mirila

Glavno pitanje je ko to tačno treba da se miri. Građani ove države se, koliko znam, nisu svađali… Da li ste čuli za deklaraciju o pomirenju s krupnim kapitalom stečenim za tri decenije DPS-a, kaže reditelj Mladen Ivanović

Sad se mi mirimo kao da smo kolektivno posvađani… Postoje pramagline i bedemi među narodom u Crnoj Gori, ali put ka mirenju je konsenzus o temeljnim vrijednostima, poručuje Esad Kočan

Deklaracija Nove srpske demokratije (NSD) o “pomirenju i zajedništvu u evropskoj Crnoj Gori” neće pomiriti nikoga, nije to njen pravi cilj – ona služi da bi se lider NSD-a i šef parlamenta Andrija Mandić pozicionirao u procesu “raskida” s Beogradom. Dokumenti te vrste mrtvo su slovo na papiru i jeftin trik za birače jer nisu građani ti koji su se svađali, već ih podijeljene po taborima drže političke elite.

Tim riječima sagovornici “Informacije CG” komentarišu najavu NSD-a da će ključne poruke iz Mandićevog nedavnog govora na Fundini, u kom je kazao “ne” režimu u Beogradu, biti oblikovane u političku deklaraciju, te odgovaraju na pitanja ko je to “zavađen” u Crnoj Gori i zbog čega bi političari trebalo da ga “mire”.

Portparol NSD-a i šef Mandićevog kabineta Mirko Miličić početkom sedmice saopštio je da je govor Mandića “naišao na snažno odobravanje u svim krajevima Crne Gore, a posebno među srpskim narodom”, ističući da će važan dio deklaracije biti i stav da različita viđenja i sjećanja na pojedine istorijske događaje ne smiju biti razlog za “neprijateljstvo među današnjim generacijama”.

Mandić je na Fundini, osim što je kazao da će se odluke o budućnosti Crne Gore donositi u zemlji, kao i da niko nema monopol na srpsko nasljeđe i baštinu “ma gdje se nalazio i koliko sebe smatrao velikim”, naveo i da je Crna Gora nekada bila srpska, a danas je – i srpska.

“Dakle, ona je i naša. U njoj žive naša braća i rođaci koji sebe definišu kao nacionalne Crnogorce. U njoj žive naše komšije Albanci, Bošnjaci, Muslimani i Hrvati… Svaka politika koja počiva na trajnoj svađi – politika je propasti za sve ove zajednice. Ne možemo graditi budućnost na način na koji je to radio bivši režim – tako što ćemo jedne uvjeravati da moraju nestati da bi drugi mogli postojati. Ne možemo se miriti s tim da se srpskom narodu osporava ono što se svakom drugom narodu prirodno priznaje. Ali ta prava nećemo osvajati tako što ćemo drugima oduzimati njihova”, rekao je on.

Za bivšeg dugogodišnjeg glavnog urednika podgoričkog nedjeljnika “Monitor” Esada Kočana pitanje mirenja u društvu je vrlo kompleksno i kontradiktorno. On pojašnjava da je za napredak društva potrebno da se ne miri s nekim pojavama, poput nekažnjenih zločina ili presuđenih genocida.

Prema njegovim riječima, mirenje ima u sebi plemenitu ideju, ali i ogromni manipulativni potencijal.

“Sad se mi mirimo kao da smo kolektivno posvađani, i pri tome se obično misli na nacionalne grupacije. Imalo bi to smisla, recimo, 90-ih, kad je Crna Gora bila na rubu unutrašnjeg sukoba… Danas ne postoji nijedan razlog da se narod u Crnoj Gori sukobi…”, rekao je on “Vijestima”.

Ipak, Kočan ocjenjuje da postoje “pramagline i bedemi” među narodom u Crnoj Gori, za koje tvrdi da ih je “junački” probiti i razobličiti. Dodaje da je to put ka mirenju – konsenzus o temeljnim vrijednostima.

“Ne mirenje da kažemo: ‘ajde sad da pomirimo fašiste i antifašiste’. To je pogrešno, naopako. U tom smislu, kad govorimo o mirenju u Crnoj Gori, potreban je konsenzus. Sa svim svojim manama, Crna Gora je od 1990. godine do danas napravila i nekoliko konsenzusa, odluka koje su bile vrlo važne, zbog kojih nije došlo do sukoba”, istakao je on.

Neki od tih postignutih konsenzusa za Kočana su prihvatanje rezultata referenduma o nezavisnosti 2006, ali i prihvatanje rezultata izbora u avgustu 2020, kad je nakon tri decenije vladanja Demokratska partija socijalista (DPS) glasovima građana smijenjena s vlasti.

Sagovornik podsjeća da su ti događaji veoma značajni i da je time smjenjivost vlasti postala crnogorska tekovina, dodajući da je ulazak u Evropsku uniju (EU) još jedna stvar koja ima značajan konsenzus u društvu.

“Politička klasa ima svoje motive zašto to radi, ali generalno, crnogorsko društvo ima taj koncept (konsenzusa). Alternativa tome je takođe formulisana: biti dio srpskog, (predsjednik Srbije Aleksandar) Vučićevog ’sveta’. Ako u društvu postoji ili jača konsenzus da treba ići prema EU, koja je sa svim manama koje ima bolja od ostalog što se nudi, to će očvrsnuti Crnu Goru. Ako se radi na tom konsenzusu, ako se to zove pomirenje – to je dobro”, poručio je Kočan.

Prvi čovjek najvišeg zakonodavnog doma još od kampanje za predsjedničke izbore 2023. govori u “pomirljivom” tonu, a u tom periodu je poruke o pomirenju slao i Mandićev višedecenijski politički rival – nekadašnji šef države, Vlade i DPS-a Milo Đukanović. On je sredinom marta 2023. izjavio da će voditi dijalog o pomirenju s Demokratskim frontom (DF), čiji je dio bio NSD, bez obzira šta neko o tome mislio.

Crnogorski filmski reditelj Mladen Ivanović rekao je “Vijestima” da su političke deklaracije u Crnoj Gori mrtvo slovo na papiru i jeftin trik za birače, dodajući da je glavno pitanje – ko to tačno u Crnoj Gori treba da se miri?

“Građani ove države se, koliko znam, nisu svađali”, naveo je on.

Ivanović je ocijenio da su gotovo četiri decenije političke elite te koje ljude drže podijeljenima, koristeći nacionalizam i identitetsku retoriku, dok ekonomski i socijalni problemi ostaju neriješeni, kazavši da oni, u sprezi s domaćim i stranim tajkunima neprestano pljačkaju i otimaju zajedničke resurse bez krivične odgovornosti.

Sagovornik je naveo da je sličnih pokušaja političkih deklaracija već bilo, podsjećajući na “Barometar 26” premijera Milojka Spajića (Pokret Evropa sad), koji je predlagao da se identitetska pitanja ostave po strani kako bi Crna Gora mogla da nesmetano nastavi put ka EU.

Premijer je tu platformu predstavio u novembru 2024, a iako je ona usvojena na Vladi u decembru te godine, nisu je prihvatile ni sve stranke tadašnje skupštinske većine.

“Sad nešto slično predlaže Mandić, pokušavajući da se predstavi kao političar evropske orijentacije, dok istovremeno preko bombastičnih izjava nižeg partijskog kadra poput (prvog čovjeka Nikšića) Marka Kovačevića, želi da zadrži birače koje je godinama mobilisao pričama o zastavi, jeziku, Kosovu, zbog koga je protestovao štrajkom glađu… I da budemo sasvim pošteni, isto radi i druga strana”, istakao je Ivanović.

On kaže da postoji još niz slučajeva koji dodatno produbljuju podjele – “vučićizacija” poslanika i lidera Demokratske narodne partije Milana Kneževića, inicijative pojedinih manjinskih političara, od priče o crkvi na Rumiji do izjava da je Ulcinj albanski grad, pa do ranijih poruka bošnjačkih predstavnika koji svoj politički centar vide izvan Crne Gore…

“Kad počnu ovakvi nacionalistički narativi, znamo da nam se približavaju izbori. Radikalizacija i homogenizacija biračkog tijela su korisne alatke kako bi do unedogled mogli da eksploatacijom uništavaju zajednička dobra”, ustvrdio je sagovornik.

Ivanović je poručio da, ako već hoće da mire narod, onda valja promisliti – ko je to narod. Upitao je da li je narod par procenata najbogatijih koje je stvorila tranzicija koju je nadzirao DPS, ili je narod nepregledno more radničke klase, koja je terminalno osiromašena dok je gotovo četiri decenije dijeljena identitetskom retorikom.

“Liberalni diskurs ima tu horizontalizujuću notu: svi smo navodno jednaki, pa smo ti i ja, čitaoče ovih redova, isti kao Bato Carević ili Vesko Barović. A nismo. I tako dobijamo vrzino kolo – dok se osiromašena partijska pastva zabavlja identitetskim žongliranjem političkih elita, iste su odavno napravile savezništvo s DPS oligarsima. Da li ste čuli za deklaraciju o pomirenju s krupnim kapitalom stečenim za tri decenije DPS-a? Niste? Jer za njom nema ni potrebe. Oni su se odavno pomirili. A (Mohamed) Alabar?”, istakao je reditelj.

Upitan da li misli da politička deklaracija jedne stranke zaista može da “pomiri” narod u Crnoj Gori, Esad Kočan odgovorio je odrično, pojašnjavajući da to zna i autor deklaracije.

“On je potpuno svjestan da to ne može da uradi jedna deklaracija. Da ta deklaracija stvarno ima tu ambiciju, onda bi ona već bila javna, o njoj bi raspravljale i ostale partije, ne bi bila to privilegija jedne partije, politička klasa bi je ponudila zajednički, a uključili bi se univerziteti, društvene grupe, nevladin sektor…”, rekao je on.

Ocijenio je da Mandić nije “ni sanjar, ni budala”, već vrlo pragmatičan čovjek koji dugo vremena “preživljava” u političkoj areni, mijenjajući stavove i adaptirajući se na nove okolnosti.

Kočan kaže da Mandić nudi deklaraciju ne zato što ima iluziju da će to pomiriti svijet, nego da bi se politički pozicionirao, podsjećajući da je šef parlamenta u svom govoru na Fundini između Vučića i EU – izabrao drugo.

“On ima ambiciju da dugo traje. Pritom, to je u politici legitimno, željeti da traješ i da se pozicioniraš. Ali treba imati na umu, kad govorimo o Mandiću i njegovim deklaracijama, ni pojmovi Evropa i EU više nisu jednoznačni”, ukazao je.

On je upitao da li je Mandićeva EU “humanistička najbolja Evropa” ili želi ono što naziva “hrišćanskom Evropom”, koja slijepo podržava Izrael dok uništava Gazu, koja je “oduševljena” politikom američkog predsjednika Donalda Trampa.

“Je li to ta Evropa? Nijedno pitanje na dnevnom redu nije tako jednoznačno. I sve ideje, kao i ovu Mandićevu, treba staviti u realni kontekst, preispitivati je… Zadatak medija i civilnog sektora je da uspostavljaju standarde politici i da traže od njih da razjašnjavaju svoje stavove”, naveo je Kočan.

Otkad je stupio na poziciju predsjednika Skupštine u jesen 2023, Mandić je uspostavio veze s administracijama u Vašingtonu i Tel Avivu. Bio je jedan od potpisnika inicijative za nominaciju Trampa za Nobelovu nagradu za mir, iako je domaćoj javnosti lažno pokušao da predstavi da je jedan od inicijatora dokumenta, zajedno sa šefovima američkog i izraelskog parlamenta, Majkom Džonsonom i Amirom Ohanom.

Mladen Ivanović poručio je da bi umjesto pomirenja radije čuo da neko piše “deklaraciju o podmirenju”, zato što bi, prema njegovim riječima, javnosti valjao set javnih politika koji bi podmirio odavno zanemarene potrebe crnogorskog društva: zaštita radničkih prava, veće plate, bolje zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, snažnija borba protiv korupcije i kriminala…

No, sagovornik ističe da je to suština postojanja institucija, te samim tim, tvrdi on, crnogorskim vlastelinima tako nešto nije ni u primisli. Dodao je da su se, prema onome što vidi, građani već pomirili jedni s drugima, te da ostaje još samo da političari shvate da ne bi trebalo da zarađuju za život tako što dijele ljude…

Esad Kočan rekao je da je siguran u to i da Mandić zna da deklaracija neće obaviti funkciju o kojoj govori, ali da može pomoći šefu parlamenta da se pozicionira jer je “pod jakim udarom”.

“Njegovo biračko tijelo je podložno kritici Beograda, beogradskih medija. On vodi jednu ozbiljnu bitku za političko preživljavanje. Alternativa mu je postavljena, i njemu i mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju. Mandić zna da ne želi tu bitku da izgubi, a ovo su njegovi pokušaji…”, ocijenio je sagovornik.