Kenija: Epidemija nestanaka djece?

Sve više porodica u Keniji traga za svojom djecom. Hiljade registrovanih slučajeva nestanka bude sumnju u efikasnost sistema. Policija, međutim, tvrdi da je to pretjerivanje. Koliko je taj problem zaista veliki?

Neizvjesnost i očaj zbog toga što ne znaju gdje im je dijete stvarnost su s kojom se suočava sve više roditelja u Keniji. Tako je i sa roditeljima 17-godišnjeg Remzija Karanija. On je nestao iz svog doma u Kajoleu, gusto naseljenoj stambenoj četvrti kenijskog glavnog grada Najrobija. „Remzi inače nikada ne izlazi iz kuće. Molimo se da se vrati“, kaže njegova majka Doris Kamati.

Ona dijeli sudbinu stotina drugih ljudi širom zemlje čija se djeca svakodnevno pojavljuju u objavama na društvenim mrežama, u Votsap grupama i bazama podataka nestalih osoba.

Izvještaji o nestaloj djeci i mladima, otmicama i trgovini ljudima izazivaju sve veću pažnju javnosti i ponovo pokreću rasprave o efikasnosti zaštite djece u toj afričkoj zemlji. Prema podacima kenijskog Sistema za upravljanje informacijama o zaštiti djece (Child Protection Information Management System – CPIMS), na koje se poziva Državni zavod za djecu, između januara 2025. i marta 2026. zabilježeno je ukupno 10.581 slučaj potrebe za zaštitom djece. Među njima je bilo 1.636 nestale djece, 1.952 otmice, 6.820 slučajeva napuštanja djece, kao i 173 slučaja trgovine djecom.

Organizacije za zaštitu djece smatraju da te brojke pokazuju široko rasprostranjene opasnosti kojima su djeca u Keniji izložena.

U Sinendetu, selu u oblasti Nakuru u Rift Veliju, zabrinutost za bezbjednost djece pojačala se nakon smrti dvanaestogodišnje Mersi Njambure Mureiti. Učenica šestog razreda Osnovne škole Sinendet nestala je u maju na putu kući iz škole. Njen nestanak pokrenuo je grozničavu potragu rodbine, komšija i vlasti. Kada je njeno tijelo naposljetku pronađeno, zajednica je bila potresena, a slučaj je privukao pažnju širom zemlje.

Za mnoge roditelje, Mersina smrt je apstraktnu zabrinutost pretvorila u neposrednu prijetnju. Kjaraho Mvangi, načelnik Sinendeta, kaže da je slučaj podstakao nove razgovore između roditelja, učitelja i lokalnih lidera o tome kako bolje zaštititi djecu.

Aktivisti za zaštitu djece naglašavaju da Kenija, doduše, ima zakonske okvire za zaštitu maloljetnika, ali je njihova primjena često manjkava. Istrage o nestaloj djeci često su otežane ograničenim resursima, zakašnjelim prijavama i nedovoljnom saradnjom između organa vlasti.

Istovremeno, sve veće korišćenje digitalnih platformi nosi nove rizike. Organizacije za zaštitu djece poput Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) sve češće upozoravaju na onlajn iskorišćavanje, ciljano vrbovanje (tzv. „gruming“) i trgovce ljudima koji koriste društvene mreže i aplikacije za razmjenu poruka kako bi ciljali posebno ranjivu djecu.

Rast broja slučajeva podstakao je raspravu među vjerskim vođama, aktivistima i javnim ličnostima o tome kako bi zemlja trebalo da reaguje – uz djelimično drastične stavove.

Džon Vaunga, propovjednik u oblasti Muranga, sjeverno od Najrobija, kritikuje vlasti zbog, kako kaže, nedovoljnih mjera. „Ko bude uhvaćen u krađi djece, trebalo bi da bude kažnjen smrću“, rekao je pred članovima zajednice i novinarima. „Ko otima djecu, trebalo bi da bude pogubljen.“

Njegove izjave i prijedlozi kazni odražavaju rastuću frustraciju javnosti zbog velikog broja neriješenih slučajeva. „Vlada je vrlo loše obavila svoj posao“, kaže Vaunga. „Koliko djece nestane za 365 dana? Više od 8.000. I gdje nestaju ta djeca?“

I Dženet Mbugua, u Keniji poznata zagovornica rodne ravnopravnosti, zahtijeva da se tema tretira kao nacionalno vanredno stanje. „Ti uznemirujući izvještaji o djeci i stanju u kojem se pronalaze trebalo bi da nas sve zabrinu. Prema podacima fondacije Nestala djeca Kenije, u zemlji svakog dana nestane između 17 i 24 djece. A stvarni broj mogao bi biti znatno veći od prijavljenih slučajeva“, kaže Mbugua za DW.

No, za porodice poput Karanijevih problem se ne može riješiti bazama podataka ili političkim raspravama. Doris Kamati, čiji je sin Remzi nestao, kaže da je emocionalno opterećenje promijenilo njen pogled na svaku novu vijest o nestaloj djeci.

„Kad vidim izvještaje o drugoj nestaloj djeci, srce mi se slama, jer tačno znam kroz šta ti roditelji prolaze. Danas je to njihovo dijete, juče je bilo moje, a sjutra bi moglo da bude nečije drugo“, kaže ona za DW i poručuje: „Ne smijemo te slučajeve više da posmatramo kao pojedinačne. Naša djeca zaslužuju bezbjednost.“

Policija odbacuje tvrdnje da Kenija doživljava nezabilježen porast broja nestale djece. Prema navodima vlasti, zbog društvenih mreža pojačana je zabrinutost javnosti usljed širenja zastarjelih i obmanjujućih sadržaja.

Portparol policije Mučiri Njaga kaže da su istražitelji primijetili kako se stare objave o nestalim osobama, već riješeni slučajevi, pa čak i djelimično snimci generisani vještačkom inteligencijom ponovo dijele na internetu. Time se stvara utisak sve ozbiljnije krize. „U Keniji ne bilježimo rast broja slučajeva nestale djece“, navodi Njaga.

Prema podacima policije, do sada je ove godine prijavljeno 139 slučajeva nestale djece. Poređenja radi, 2025. godine bilo ih je 754, a 2024. ukupno 1.276.