Klub koji još prodaje samo karte na papiru sanja evropsko finale

<!—->Igrači i stručni štab Raja ostali su na terenu kako bi podijelili radost sa navijačima čija je podrška pomogla timu da nadigra grčkog rivala.

Većina prisutnih se potom uputila kući ili u brojne lokalne barove u radničkom madridskom naselju Valjekas, po kojem klub nosi ime. Ipak, neki su ostali da čekaju u redovima ispred stadiona, a pojedini su čak i kampovali preko noći kako bi obezbijedili kartu za revanš.

Razlog je jednostavan – Rajo nikada ne prodaje karte onlajn. Jedini način da prisustvujete utakmici, bilo kod kuće ili u gostima, jeste da dođete na stadion i kupite kartu lično. To je jedinstven slučaj među profesionalnim klubovima u Španiji – kao da internet i mobilni telefoni nikada nijesu izmišljeni.

Za bivšeg golmana kluba Alberta Garsiju, to “pokazuje koliko Rajo znači mnogim ljudima”.

“Mnogi od njih, bez sna, morali su sjutradan na posao”, rekao je Garsija za “The Athletic”.

“Porodice i grupe prijatelja su se smjenjivale tokom noći kako bi osigurale kartu, zbog značaja koji ta utakmica ima za njih. Rajo je buntovnički klub. Kada naiđu na prepreke, oni idu naprijed i rade ono što treba. To je DNK Valjekasa i njegovih navijača”.

AEK je dominirao u revanšu 16. aprila i već u 51. minutu izjednačio ukupan rezultat na 3:3. Tada se desio još jedan primjer posebne veze između Raja i njegovih navijača, koja gura jedan od najmanjih – i vjerovatno najneobičnijih – klubova u La Ligi ka istorijskom uspjehu ove sezone.

“Bio sam na tribinama u Atini kada je Rajo gubio 3:0. Navijače je obuzeo strah, sve je klizilo iz ruku. Onda je u jednom trenutku 1.500 njih počelo zajedno da pjeva: ‘U Valjekasu se nikad ne predajemo’. Rajo skoro 30 minuta nije izlazio iz svoje polovine. Ali svi su počeli da guraju tim, i taj trenutak zajedništva stigao je do igrača. Pet minuta kasnije, Isi (Palason) je dao gol – za mene je to bio trenutak kada su svi zajedno sačuvali ovu istorijsku priliku”, kaže navijač i novinar Karlos Sančes-Blas.<!—->

Gol Isija je potpuno promijenio tok utakmice, a Rajo se potom odbranio i ukupnim rezultatom 4:3 izborio plasman u polufinale, gdje ga čeka francuski Strazbur. Prvi meč igra se večeras u Valjekasu.

Ovo je tek drugo evropsko učešće Raja i prvo nakon 25 godina. Veći dio tog perioda klub je proveo u drugoj ligi, uz stalne tenzije između lijevo orijentisanih navijača i konzervativnog rukovodstva.

Rajo je trebalo da igra Ligu Evrope 2013/14, ali nije dobio UEFA licencu zbog dugova. Ove godine postojala je dilema da li njihov stari stadion može da ugosti evropske mečeve, zbog spora između predsjednika Raul Martina Prese i lokalnih vlasti oko ulaganja u stadion.

UEFA je ipak dala dozvolu, ali uslovi su i dalje skromni. Neprodavanje karata onlajn samo je jedan od zastarjelih običaja. Na primjer, za meč protiv bjeloruskog Nemana iz Grodna u avgustu nisu bili završeni ni novinarski stolovi, niti toaleti za osobe sa invaliditetom.

Evropski rivali često su zbunjeni takvim uslovima. U decembru je Leh Poznanj objavio video o skučenim i dotrajalim svlačionicama za goste.

Takvi uslovi su odavno svakodnevica u Raju, ali su doprinijeli stvaranju posebne veze između kluba i navijača.

Kapiten Isi, vezisti Oskar Valentin i Oskar Treho, kao i krilo Alvaro, igrali su zajedno i ranije kada je Garsija bio golman, dok je klub prelazio između prvog i drugog ranga španskog fudbala.

“Kada potpišete za Rajo, navijači vam daju do znanja da ste jedan od njih. Svi smo u istom čamcu: navijači, osoblje, igrači. U Raju ne živite u balonu. Prije svake utakmice parkirate auto na ulici i prolazite kroz navijače. Odmah shvatite da je to drugačiji klub”, ističe Garsija.<!—->

Malo igrača Raja ima evropsko iskustvo, a ova sezona je potpuno novo putovanje za navijače – sa gostovanjima u Sjevernoj Makedoniji, Švedskoj, Slovačkoj i Turskoj.

“Ljudi pronalaze nevjerovatne načine da putuju. Tri-četiri leta, vozovi, autobusi, putovanja automobilom duža od dana. Preskaču posao, čak i ljekarske preglede. Neki idu do finansijskog maksimuma, ali uzbuđenje je nezaustavljivo”, naglašava Sančes-Blas.

Problemi se nastavljaju. Početkom februara utakmica protiv Real Ovijeda odložena je zbog lošeg terena, koji je i dalje neravan, pa je trener AEK-a Marko Nikolić kritikovao “nevjerovatan teren za ovaj nivo”.

Tokom tog meča čuli su se i povici navijača:

“Popravi semafor, Presa”, nakon što je Rajo poveo 3:0.

Trener Injigo Peres kaže da su svjesni koliko je ovaj evropski put poseban:

“La Liga je naša svakodnevica, borba za opstanak. Liga konferencija je nešto drugo – osjećaj slobode, gotovo kao katarza za igrače, a posebno za navijače koji imaju mnogo problema.”

U polufinalu ih čeka Strazbur, klub koji je gotovo u potpunosti u vlasništvu investicione grupe “BlueCo”, vlasnika Čelsija.

“To je sudar dva svijeta. Kod njih su mladi igrači koji su investicije, kod nas igrači koji su se borili cijelu karijeru da dođu do ovoga”, ističe Garsija.

Navijači Raja ne žele da njihov klub postane “satelit” velikih investitora, ali ipak postoji zavist prema uslovima koje ima Strazbur.

Ipak, zajednička stvar za oba tabora su protesti – u Strazburu protiv vlasnika, a u Valjekasu protiv predsjednika Prese.

Uprkos svemu, u Raju dominira uzbuđenje.

“Navijače je potpuno ponijela Liga konferencija, karte su rasprodate uprkos većim cijenama”, kaže Sančes-Blas.

“Atmosfera je istorijska. Stadion će ključati. Za ljude iz Valjekasa ovo je prilika života – da stignu do evropskog finala”.