Kojičić pred Ustavnim sudom osporio sedam odredaba Zakona o zaštiti vazduha

Osporene odredbe se odnose na kriterijume za mjerne stanice, pristup sudu, naknadu štete zbog zagađenja i finansiranje sistema zaštite vazduha

Dr iur. Jovan Kojičić podnio je Ustavnom sudu Crne Gore inicijativu za ocjenu ustavnosti sedam odredaba Zakona o zaštiti vazduha, uz zahtjev da predmet bude prioritetno razmatran.

Kako se navodi u inicijativi, sporne su odredbe koje se odnose na kriterijume za određivanje lokacija mjernih stanica (član 6, 10, 11 i 12) , pristup sudu (član 52), odgovornost za štetu po zdravlje (član 56) i finansiranje sistema zaštite vazduha(član 57.

"Zakon, prvi put u istoriji crnogorskog prava, priznaje pravo pojedinca na naknadu štete od zagađenja vazduha — ali ne obezbjeđuje mehanizme bez kojih to pravo ostaje samo na papiru", navodi se u inicijativi.

Kojičić tvrdi da pomenute odredbe nisu usklađene sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i praksom Evropskog suda za ljudska prava, kao ni sa standardima Suda pravde Evropske unije.

U inicijativi se posebno problematizuje to što, prema ocjeni podnosioca, Zakon ne propisuje dovoljno jasne kriterijume za izbor lokacija mjernih stanica, već to pitanje prepušta Vladi i Ministarstvu.

Kojičić smatra da je pouzdana mreža mjerenja važna i za ostvarivanje prava građana pred sudovima, jer bez podataka o nivou zagađenja oštećeni mogu imati poteškoće da dokažu da su dozvoljene vrijednosti prekoračene.

Kao dodatni problem navodi to što zakon, po njegovom tumačenju, ne olakšava teret dokazivanja uzročne veze između zagađenja vazduha i štete po zdravlje.

"Pa ostaje na oštećenom da to dokaže sam, iako te podatke po pravilu kontroliše isključivo država. I na kraju, čak i kad bi sve to bilo ispunjeno, finansiranje sistema zaštite zakon prepušta neobavezujućoj budžetskoj politici, bez ijedne zakonske garancije minimuma sredstava", stoji u inicijativi.

Kao primjer se navodi sudski slučaj iz Pljevalja, u kojem je, prema dokumentu, Osnovni sud u Podgorici početkom 2025. dosudio stanovnici te opštine naknadu nematerijalne štete zbog zagađenja vazduha, oslanjajući se na podatke sa mjerne stanice, što je bio, kako se navodi, prvi takav slčaj u Crnoj Gori.

Kojičić taj slučaj poredi sa Cetinjem, koje nema stalnu mjernu stanicu, navodeći da bi osoba sa istim zdravstvenim problemima u tom gradu mogla biti u nepovoljnijem položaju prilikom dokazivanja svojih prava.

Prema podacima citiranim u inicijativi, stalne automatske stanice državne mreže nalaze se u Podgorici, Nikšiću, Baru, Pljevljima, Bijelom Polju, Kotoru, Gornjim Mrkama i Gradini.

Na Cetinju je, kako se navodi, u avgustu 2025. bila postavljena mobilna stanica, ali samo 14 dana.

Kojičić smatra da takvo privremeno mjerenje ne može obezbijediti isti nivo podataka kao kontinuirani monitoring.

Inicijativom je osporena i odredba koja se odnosi na finansiranje sistema zaštite vazduha.

U dokumentu se navodi da je za monitoring kvaliteta vazduha Programom monitoringa životne sredine za 2026. predviđeno 331.700 eura, ali da član 57 Zakona ne propisuje minimum sredstava, rokove ili namjensko finansiranje.

Podnosilac smatra da se time funkcionisanje sistema čini zavisnim od godišnjih budžetskih odluka izvršne vlasti.

"Inicijativa dodatno ukazuje na dokumentovanu regresiju između martovske i julske, mjerodavne verzije predloga zakona: baš rok zastarjelosti (član 56 stav 3) i element 'pravovremenosti' pristupa sudu (član 52 stav 6) oslabljeni su, a ne ojačani, upravo u periodu javne rasprave, bez ijednog obrazloženja", navodi se.

Kojičić se u inicijativi poziva na više presuda Evropskog suda za ljudska prava i Suda pravde EU.

Među njima je predmet Craeynest i drugi, u kojem je Sud pravde EU razmatrao kriterijume za postavljanje mjernih stanica, kao i predmeti Airey protiv Irske i Broniowski protiv Poljske, na koje se podnosilac poziva argumentujući da prava moraju biti praktično ostvariva, a ne samo formalno propisana.

Poziva se i na presudu Guerra i drugi protiv Italije u vezi sa obavezom informisanja građana o rizicima po životnu sredinu, kao i na evropsku sudsku praksu koja se odnosi na dokazivanje štete kod difuznog zagađenja.

Jedno od osporenih pitanja je i rok zastarjelosti za naknadu štete kod bolesti koje se mogu ispoljiti nakon dužeg vremena.

Kojičić tvrdi da je problematično što zakon rok vezuje za "prestanak povrede", a ne za trenutak kada je oštećeni mogao saznati za bolest i njen uzrok.

Kojičić je kazao da inicijativa ne dovodi u pitanje cilj Zakona o zaštiti vazduha.

"Ovaj zakon se ne osporava zbog njegovog cilja — zaštita vazduha je cilj koji svako mora podržati, i zakon je u tom pogledu napravio stvaran iskorak", naveo je on.

Dodao je da inicijativa traži da prava koja Zakon daje građanima budu i praktično ostvariva, kao i da Ustavni sud primijeni standarde koje je, prema njegovim riječima, već primjenjivao u drugim predmetima.

"Ne traži se ništa novo — traži se samo dosljedna primjena istih pravila, i ovdje, da ne zavisi od toga o kom se pitanju radi", kaže Kojičić.

Podnošenju inicijative prethodilo je učešće u javnoj raspravi o nacrtu zakona i obraćanje skupštinskim odborima, ali, kakonavodi Kojičić, to nije dovelo do izmjena osporenih odredaba.

"Podnosilac inicijative ističe da predmet nadilazi tehnička pitanja monitoringa vazduha. Riječ je o tome da li ustavne garancije — pravna sigurnost, djelotvoran pravni lijek, jednakost građana bez obzira na mjesto prebivališta — stvarno funkcionišu u praksi, ili ostaju formalno priznate, a praktično neostvarive, u trenutku kada Crna Gora, kao zemlja kandidat za članstvo u EU, na papiru preuzima upravo te standarde. Ishod ovog predmeta neće sam po sebi riješiti šira, dobro dokumentovana pitanja nezavisnosti pravosuđa — ali će pokazati da li, u jednom konkretnom i provjerljivom slučaju, sistem funkcioniše onako kako to sam sebi, na papiru, obećava", navodi se u inicijativi.

Kojičić je profesor evropskog prava i ljudskih prava, sa bogatim iskustvom u akademskoj zajednici, pružanju konsultantskih usluga i zagovaranju u različitim međunarodnim kontekstima. Kako se navodi u biografiji dostavljenoj uz inicijativu, on rukovodi advokatskom pravnom klinikom MP Logo Vox sa sjedištem u Beogradu. Stručnjak je za ekološko pravo, medicinsko pravo, javnu upravu i ljudska prava, i ima gostujuće profesure na nekoliko njemačkih univerziteta. Doktorirao je pravo na Evropskom univerzitetu Viadrina u Njemačkoj, gde je tokom doktorskih studija bio nagrađen stipendijom Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD).