Kolumbijci ne znaju šta će s nilskim konjima koje je u zemlju doneo Pablo Eskobar

Nilskih konja, invazivne vrste u Kolumbiji, ima oko 200 i nekontrolisano se razmnožavaju

Duž rijeke Magdalena, jedne od najvećih u Kolumbiji, ribari se kreću sa opreznom preciznošću jer iz muljevite rječne struje boje čaja nilski konji mogu da izrone bez upozorenja i začas navale na čamac.

"Nilski konji su prava noćna mora", rekao je ribar Vilinton Sančez o tim uvezenim poluvodenim afričkim životinjama sposobnim da plivaju brzinom od osam kilometara na sat, a da na kopnu trče i triput brže od toga

"Bili smo napolju u subotu kada je jedan iskočio… propeo se i široko raširio vilice. Koga uhvati, rastrgne ga na komade", kazao je ribar.

Tokom nekoliko popodneva nedeljno čamci puni turista dolaze na posmatranje nilskih konja. To se povremeno završi vriskom turista od straha kada se najednom pojave. Ipak te posjete donose potreban posao lokalnom stanovništvu.

Nilskih konja, invazivne vrste u Kolumbiji, ima oko 200 i nekontrolisano se razmnožavaju. To su potomci životinja koje je 1980-ih ilegalno donio pokojni narko-bos Pablo Eskobar za svoj privatni zoološki vrt na Hacijendi Napoles – prostranom imanju koje je imalo i privatnu pistu i bilo njegova tvrđava.

Kolumbijsko Ministarstvo zaštite životne sredine je upozorilo da će populacija nilskih konja premašiti 500 do 2030. godine. Da bi se to spriječilo, zvaničnici su nedavno odobrili plan za eutanaziju 80 primjeraka, ove godine.

Takva mjera je izazvala žestoku debatu. Naučnici koji se zalažu za eutanaziju dobijaju prijetnje smrću, dok aktivisti za zaštitu životinja osuđuju plan kao "ubistvo".

Mnogi stanovnici Puerto Triunfa, mjesta 200 kilometara od glavnog grada Bogote, plaše se da će gubitak tih životinja uništiti turizam koji održava njihovu zajednicu.

"Ne želimo da vidimo mrtvog nilskog konja. Oni više nisu Afrikanci, oni su Kolumbijci, rođeni i odrasli ovdje prije više od 30 godina", rekla je 48-godišnja Dijana Hinkapije, vlasnica restorana u Puerto Triunfu, kraj murala ženke nilskog konja i njenog mladunčeta. Rekla je da je spremna da izađe na ulicu i protestuje ako se sprovede plan eutanazije.

Njen restoran na obali rijeke Kokorna Sur – pritoke Magdalene, privlači po 200 turista mjesečno. Većina dolazi zbog nilskih konja, a Hinkapije se plaši da bi vladin plan uništio taj turizam.

Kao jedni od najvećih kopnenih sisara na Zemlji, nilski konji su se sada proširili na približno 43.000 kvadratnih kilometara Kolumbije, po procjeni Ministarstva zaštite životne sredine.

Bez prirodnih neprijatelja i uz stabilnu klimu, bez suše, što je oštra razlika u odnosu na njihovu rodnu Afriku, te životinje su našle utočište na "Ostrvu tišine" – adi prekrivenoj vegetacijom koja je "srce" njihove kolonije u širenju.

Alvaro Molina (61), koji živi na obali rijeke prekoputa tog ostrva, sjeća se da je prvi par stigao prije 11 godina. Od tada je populacija naglo porasla. "Jedne noći sam vidio 12 odjednom, ali koliko sam razumio, oni migriraju", kazao je taj ribar.

Susreti na rijeci su toliko česti da ih Molina očekuje svaki put kada ide u ribolov. Prije nekoliko godina njegov čamac je udario u dva nilska konja koji su ga uplašeni prevrnuli. Ribar je uspio da otpliva do obale bez povreda.

"Bez obzira da li ih ubiju ili odnesu, to nam čini uslugu", rekao je Molina, napominjući da su nilski konji "osakatili lokalnu ribarsku industriju" jer su ljudi napustili posao iz straha od njih.

Državni plan kontrole uključuje zatvaranje – što podržavaju stanovnici Puerto Triunfa, premiještanje u inostrana utočišta ili zoološke vrtove i eutanaziju, kao posljednje sredstvo rezervisano za slučajeve kada se nesmrtonosne alternative pokažu neizvodljivim.

U Africi ti krupni biljojedi koji se stalno kreću između vode i kopna, "mogu značajno uticati na strukturu ekosistema", rekao je Danijel Kadena, dekan Fakulteta prirodnih nauka na Univerzitetu u Andima, koji se zalaže za sprovođenje mješovite strategije kontrole – uključujući i eutanaziju.

Ali eutanazija nije nužno laka. Po zvaničnom protokolu, životinje mogu dobiti smrtonosnu injekciju tek pošto budu uhvaćene namamljene hranom i imobilisane. Ili, na njih se može pucati lovačkim puškama velikog dometa i kalibra pošto je koža nilskog konja debela i tvrda.

Senator Andrea Padilja pozvao je Vladu da da prioritet preseljenju.

"Ovo je nasljeđe koje nam je ostavio trgovac drogom. Kako je uopšte moguće da zatvorimo to poglavlje na potpuno isti način kao što je radio on – pucanjem?", kazao je on.

Premiještanje životinja u druge zemlje nije dobilo podršku.

Uprkos početnom interesovanju, Ministarstvo zaštite životne sredine je saopštilo da se nijedna zemlja nije obavezala da će ih prihvatiti. Potencijalne domaćine su odvratili ili visoki troškovi prijema tih ogromnih sisara, ili zakonske zabrane uvoza invazivnih vrsta.

Pablo Emilio Eskobar Gavirija koji je uvezao nilske konje kao dekoraciju svog imanja i radi zabave (1949-1993) bio je kolumbijski narko-bos, narkoterorista i političar, osnivač i vođa Medeljinskog kartela, ubijen u okršaju s policijom pri pokušaju hapšenja.

Nazvan "Kralj kokaina", Eskobar je bio jedan od najbogatijih kriminalaca u istoriji, sa procijenjenom neto imovinom od 30 milijardi američkih dolara, dok je njegov narko-kartel monopolizovao trgovinu kokainom u SAD tokom 1980-ih i početkom 1990-ih.