Kontaminirana Hrvatska

– Recite, postoji li ikakva mogućnost da se dogovorimo i da se ova kolumna nekako…? – Zaustavi? Žao mi je, već je objavljena. – Molim? Objavljena?! Sve ovo što smo govorili? I ovo što sad govorim? – Sve. Od riječi do riječi, evo pogledajte…

– Dobar dan, je li ovo kolumna Borisa Dežulovića na portalu N1?

– Ja sam, Dežuloviću. Predsjednik Vlade. Andrej Plenković.

– Došao sam oštro prosvjedovati zbog vaše posljednje kolumne.

– Gospodine Plenkoviću, ako ste imali nešto reći, mogli ste u toj kolumni. Umjesto toga, pobjegli ste iz nje glavom bez obzira.

– Protestirate zbog ove kolumne, a još ne znate ni o čemu je u njoj riječ?

– O, naravno da znam, jasno je iz naslova. "Kontaminirana Hrvatska". Molim vas.

– Sporno je što pišete o, citiram, "kontaminiranoj zemlji" i "HDZ-ovom toksičnim uvozu iz Slovenije", koji će "trovati i već sada truje cijele generacije Hrvata".

– To je, naravno, točno, ali to zapravo izgovarate vi.

– Evo provjerite. Tu, nekoliko redaka iznad, vidite, gdje ja pitam, "što je sporno u ovoj kolumni?", a vi odgovarate: "Sporno je što pišete o, citiram, 'kontaminiranoj zemlji' i 'HDZ-ovom toksičnim uvozu iz Slovenije', koji će 'trovati i već sada truje cijele generacije Hrvata'.

– Gospodine Dežuloviću, ovoga se puta nećete izvući svojim metatekstualnim začkoljicama! Želite reći da vi ne mislite kako je "zbrinjavanje toksičnih materijala iz Slovenije…"

– …umjesto civilizacijskog postalo ultimativno ideološko pitanje? Kako je Hrvatska nepovratno kontaminirana zemlja i kako će HDZ-ov toksični uvoz trovati i već sada truje cijele generacije Hrvata? Naravno da mislim.

– Eto vidite, rekao sam vam da ste to sami napisali! I tko je sad koga zajebao na postmodernu metatekstualnost? Sad recite, kako točno to vidite kao "HDZ-ov uvoz"?

– Mi?! Ali HDZ nema nikakve veze s tim! Gospodine Dežuloviću, ako je netko prekršio zakon, za to postoje institucije pravne države, a ne novinske kolumne i pamfleti. Ako je u zbrinjavanju konvoja iz Slovenije bilo nepravilnosti, ako je teret uvezen bez valjane dokumentacije i bez provjere porijekla, netko će odgovarati pred sudovima Republike Hrvatske, a ne pred vama, Dežuloviću!

– Bez dokumentacije i bez provjere porijekla?! Pa bukvalno svaki je iz Slovenije uvezen bez papira i provjere porijekla! Vi ni sami ne znate što je bilo u tim kamionima, čiji ste teret onda hladno zakopali u Hrvatskoj!

– Ja ne znam?! Zašto bih ja to trebao znati? Ja sam predsjednik Vlade, a uvozom i zbrinjavanjem smeća i toksičnog otpada iz Slovenije bave se resori i službe zaduženi za to.

– Opa! Uvozno smeće i toksični otpad? Čak ni ja nikad ne bih to nazvao uvoznim smećem i toksičnim otpadom.

– Zato što stvari nazivam pravim imenom, Dežuloviću.

– Smeće i otpad, da, ja nemam problem to nazvati smećem i otpadom. Ali imam problem kada vi i vama slični to nazivate "HDZ-ovim uvozom" i zbrinjavanje otpada pakirate u ljevičarsku agendu za rušenje ove Vlade i ono, kako ste rekli, "ideološko pitanje". A naročito imam problem kada nas prije ikakvog inspekcijskog i sudskog postupka i prije bilo kakve studije o utjecaju na okoliš optužujete da kao veliki domoljubi zagađujemo vlastitu zemlju i trujemo buduće generacije.

– Ali vaš je ministar to zakopao u zemlju bukvalno stojeći mirno uz hrvatsku himnu, nazivajući cijelu stvar "dostojanstvenim ukopom", te "humanitarnim i civilizacijskim činom"!

– Ne razumijem, je li to sad opet neka metatekstualna parabola ili šta?

– Ne, ne, evo vam vijest Hine, citiram: "'Ovo je iznad svega humanitaran i civilizacijski čin jer svaka žrtva zaslužuje dostojanstven ukop', poručio je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na ukopu posmrtnih ostataka petsto hrvatskih žrtava iz Drugog svjetskog rata ekshumiranih u Republici Sloveniji…"

– Čekajte, stanite, kakve sad hrvatske žrtve…?

– Hrvatske žrtve iz 1945., koje su prošlog tjedna kamionima dovezene iz Slovenije i sahranjene u Hrvatskoj, u Donjem Macelju, ne pravite se glupi, Plenkoviću.

– Ovo je nesporazum, zar ne govorimo o otpadu koje je kamionima dovezeno iz Slovenije…?

– Gospodine Plenkoviću, molim vas da hrvatske žrtve iz Drugog svjetskog rata prestanete nazivati otpadom. Nije lijepo.

– A ne, ne, nećete me navući! Sad ste odjednom izvrnuli priču i okrenuli je na hrvatske vojnike iz 1945.!

– Ali uopće nisam. Ja cijelo vrijeme govorim o…

– Ne, ne, ne, ne! Evo gore, samo trenutak da pronađem gdje govorite… evo ga: "zbrinjavanje toksičnog sadržaja iz Slovenije umjesto civilizacijskog je postalo ultimativno ideološko pitanje", "Hrvatska je nepovratno kontaminirana zemlja", "HDZ-ov toksični uvoz trovat će i već sada truje cijele generacije Hrvata". To su vaše riječi, Dežuloviću!

– Naravno. I odnose se na dalekosežnu štetu zbog slavljenja poražene ustaške vojske iz Drugog svjetskog rata.

– Nemojte sad, govorili ste i o papirima, porijeklu…

– Točno. Uostalom, vi ni sami nemate pojma čiji su to posmrtni ostaci. Nema nikakve forenzičke dokumentacije, a među ekshumiranima u Sloveniji bilo je i njemačkih vojnika, čak i četnika.

– Hoćete reći da ste cijelo vrijeme mislili na…

– Kakav glupi nesporazum! A ja mislio da vi mislite na ovu aferu sa smećem u Gospiću!

– Zaista, gospodine Plenkoviću? Meni se više čini da sada odjednom želite izvrnuti priču i okrenuti je na aferu s otpadom u Lici.

– Ne, ne, ne, ne! Evo gore, samo trenutak da pronađem gdje govorite… evo ga: "Ako je u zbrinjavanju tereta iz Slovenije bilo nepravilnosti, ako je uvezen bez valjane dokumentacije i bez provjere porijekla, netko će odgovarati pred sudovima Republike Hrvatske, a ne pred vama, Dežuloviću!" Koliko vidim nigdje ne spominjete ni Gospić ni Liku.

– I još: "Ja sam predsjednik Vlade, a uvozom i zbrinjavanjem smeća i toksičnog otpada iz Slovenije bave se resori i službe zaduženi za to."

– I još: "Nemam problem to nazvati smećem i otpadom, ali imam problem kada vi i vama slični to nazivate 'HDZ-ovim uvozom'"…

– U redu, Dežuloviću, znam ja dobro što ispada.

– …da ste neidentificirane vojnike iz 1945. zakopane u Donjem Macelju nazvali "smećem i toksičnim otpadom".

– Kažem, shvatio sam! Zaista nema potrebe za ovo.

– Sad kad ovako pogledam, stvar je dosta nezgodna…

– Recite, postoji li ikakva mogućnost da se dogovorimo i da se ova kolumna nekako…?

– Molim? Objavljena?! Sve ovo što smo govorili? I ovo što sad govorim?

– Gospodine Plenkoviću, gdje ste, nećete valjda opet pobjeći?

– Plenki, vrati se, zajebavao sam se, stvarno sam mislio na otpad u Lici. Mislim, halo, "Kontaminirana zemlja"?! Plenki!