Kreativna simbioza koja traje od djetinjstva

Violinista Kiril Trusov i pijanistkinja Aleksandra Trusova, brat i sestra koji godinama zajedno nastupaju na najvećim svjetskim scenama, uoči sjutrašnjeg koncerta na KotorArtu govore o umjetničkom dijalogu, međusobnom povjerenju, zajedničkom odrastanju i bezvremenoj snazi muzike

Violinista Kiril Trusov i pijanistkinja Aleksandra Trusova, brat i sestra koji već godinama zajedno grade međunarodnu koncertnu karijeru, održaće sjutra, 16. jula, u Crkvi Sv. Duha koncert simboličnog naziva „Kreativna simbioza“. Publika će imati priliku da čuje umjetnike koji nastupaju na najuglednijim svjetskim scenama i festivalima, gradeći jedinstven umjetnički dijalog zasnovan na porodičnoj bliskosti, međusobnom povjerenju i vrhunskom muziciranju. Tokom boravka na festivalu, Kiril Trusov će u okviru KotorArt akademije održati i majstorski kurs za mlade violiniste.

Njihove međunarodne karijere obilježili su nastupi sa vodećim orkestrima, dirigentima i kamernim partnerima, brojne nagrade i priznanja, kao i zapažena diskografska izdanja. Ipak, upravo zajedničko muziciranje zauzima posebno mjesto u njihovom umjetničkom životu. U razgovoru za Informacije CG govore o posebnoj dinamici zajedničkog muziciranja, povjerenju koje su gradili od djetinjstva, iskustvima koja su oblikovala njihove karijere, radu sa mladim muzičarima i vrijednostima zbog kojih vjeruju da klasična muzika ostaje bezvremena.

Kiril: Kao brat i sestra, dijelimo jedinstvenu povezanost još od djetinjstva. To što uz to možemo zajedno da muziciramo za nas je veliki dar i oboje smo na tome veoma zahvalni. Na sceni se muzički osjećamo, što nam omogućava da spontano ostvarujemo ideje upravo u trenutku izvođenja. Naravno, kao brat i sestra, tokom proba često vodimo mnogo intenzivnije rasprave nego umjetnici koji se prvi put sretnu na nekom festivalu. Upravo zbog toga cijeli umjetnički proces postaje intenzivniji i drugačiji od uobičajene muzičke saradnje.

Aleksandra: Naravno, kao brat i sestra, probe često podrazumijevaju mnogo intenzivnije diskusije nego između umjetnika koji se prvi put sretnu na nekom festivalu.

Kiril: Odrastanje zajedno i zajednički nastupi još od najranijeg djetinjstva svakako su imali veliki uticaj na našu međusobnu komunikaciju. Uzajamno razumijevanje, a naročito povjerenje koje imamo jedno u drugo kada je riječ o našem radu, umjetničkim projektima, ali i emotivnom razumijevanju u privatnom životu, zaista je nešto posebno. Moram reći da smo oboje veoma zahvalni na toj posebnoj povezanosti.

Aleksandra: Naravno, ne treba zaboraviti ni međusobno razumijevanje i bezuslovnu podršku koju dijelimo u privatnom životu, bez obzira na okolnosti. To je nešto zaista posebno i na tome smo oboje zahvalni.

Kiril: Postoje muzička djela koja vas prate tokom cijelog života kao umjetnika. Izvodite ih iznova i iznova i otkrivate na drugačiji način u različitim životnim periodima, jer se s godinama i iskustvom mijenja i vaš pogled na život. Ova sonata za nas ima posebno značenje. „Paris Recital“ održan je tokom pandemije kao koncert koji se uživo prenosio iz potpuno praznog Luvra, iz kojeg je, zbog tadašnjih okolnosti, sve bilo izmješteno. U prostoru smo bili samo nas dvoje i dva člana video ekipe. Bilo je to izuzetno snažno i nezaboravno iskustvo.

Aleksandra: „Paris Recital“, na kojem je izvedena i ova sonata, održan je tokom pandemije i prenošen uživo iz potpuno praznog Luvra. To je bilo izuzetno intenzivno i nezaboravno iskustvo.

Kiril: Veoma mi je važno da podržim mlađu generaciju i podijelim svoje znanje i iskustvo kao umjetnik. Izuzetno je ispunjavajuće posmatrati napredak mladih studenata i njihovu radost zbog prilika koje dobijaju. Kroz svoj profesorski angažman na Univerzitetu za muziku i pozorište u Minhenu (HMTM), osnivanje brojnih međunarodnih akademija, kao i kroz sopstvenu onlajn platformu za nastavu, ostajem u stalnom kontaktu sa mladim muzičarima iz cijelog svijeta. To me neprestano inspiriše i omogućava mi da budem u toku sa novim tokovima u muzici.

Aleksandra: Podučavanje je i za mene veoma ispunjavajući proces i, naravno, utiče na mene kao umjetnicu, jer je riječ o uzajamnom učenju. I sama neprestano učim kroz nastavu.

Kiril: Trajna i bezvremena vrijednost muzike, bez obzira na to u kojem obliku je doživljavamo, jeste to što je ona univerzalni jezik koji povezuje ljude širom svijeta. Kao umjetnici, bilo da nastupamo uživo ili putem digitalnih platformi, dotičemo duše i srca svoje publike. Pružamo im trenutke u kojima mogu snažno i autentično da dožive sopstvene emocije. A kao muzičari, zahvalni smo što smo u prilici da publici podarimo upravo te čarobne trenutke.

Aleksandra: Muzika uvijek stvara nezaboravne trenutke. I kao muzičari, zahvalni smo što imamo priliku da ih dijelimo sa svojom publikom.