Lacmanović: Predlog zakona o zaštiti podataka donosi pomake, ali ali ostaje rizik po pravo javnosti da zna

Lacmanović sugeriše da kroz amandmane u Skupštini treba jasnije precizirati nadležnosti Savjeta i direktora i upozorava da jedna institucija teško može ravnopravno štititi i privatnost i slobodan pristup informacijama

Predlog zakona o zaštiti podataka o ličnosti donosi gotovo deceniju čekane evropske standarde i znatno strože kazne za zloupotrebu podataka, ali istovremeno ostavlja nerazjašnjene odnose unutar Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama i otvara pitanje da li će institucija koja štiti privatnost nastaviti da to čini na štetu prava javnosti da zna.

To je u izjavi za “Informacije CG” ocijenio ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović, koji smatra da je novi propis više rezultat obaveze Crne Gore da pravni okvir uskladi s pravnom tekovinom Evropske unije nego stvarne odlučnosti države da građanima obezbijedi adekvatnu zaštitu privatnosti.

Vlada je 7. avgusta utvrdila Predlog zakona i dostavila ga Skupštini uz sugestiju da bude usvojen po hitnom postupku. Propis donosi pravo na brisanje podataka, odnosno “pravo na zaborav”, mogućnost naknade materijalne i nematerijalne štete ukoliko su građanima povrijeđena prava, obavezu prijavljivanja curenja podataka, kao i administrativne kazne koje za najteže povrede kod privrednih društava mogu dostići dva miliona eura.

Lacmanović ocjenjuje da je upravo činjenica da se na ovakav propis čekalo gotovo deset godina pokazatelj odnosa institucija prema ovoj oblasti.

“Građani nemaju razvijenu svijest o značaju zaštite svojih ličnih podataka i daju ih olako bilo gdje i maltene svakome ko ih zatraži, samo da bi lakše i brže završili i najmanji posao. Takođe, i kod državnih organa i institucija lične podatke doživljavaju kao potrošnu robu, kojom se treba služiti kad god vam zatreba i u mjeri koja garantuje lakši dolazak do željenog cilja”, upozorava on.

Da je odnos prema privatnosti bio drugačiji, dodaje, Crna Gora ne bi “čekala skoro deceniju” da svoje zakonodavstvo uskladi sa Opštom uredbom EU o zaštiti podataka – GDPR-om, niti bi bila “posljednja država u regionu koja to radi”.

Posebno problematičnim Lacmanović smatra kriterijume za izbor predsjednika i članova Savjeta Agencije.

Predlog traži da kandidat ima stručna znanja i iskustvo iz oblasti zaštite ličnih podataka. Ne traži se, međutim, znanje iz oblasti slobodnog pristupa informacijama, iako ista Agencija odlučuje i o tom pravu.

“Od njih se traži, između ostalog, da posjeduju znanje u oblasti zaštite ličnih podataka, ali ne i prava na slobodan pristup informacijama, iako treba da i o tom ustavnom pravu odlučuju, i to kao drugostepeni organ”, kaže Lacmanović.

To, prema njegovoj ocjeni, otvara još jedno pitanje – koliko ljudi izvan same Agencije uopšte može dokazati traženo iskustvo.

“Nameće se pitanje koliko ljudi posjeduje znanje o zaštiti ličnih podataka van Agencije, pa postoji opravdana bojazan da se namjerno sužava krug onih koji mogu konkurisati na ova mjesta”, upozorava on.

Za direktora je kriterijum, kaže, dodatno sužen zahtjevom da kandidat mora imati završen pravni fakultet.

“To je čudno ako se zna da bi Savjet trebalo da odlučuje o pravima građana i mogućim povredama. Logičnije bi i opravdanije bilo da je taj uslov propisan za predsjednika i članove Savjeta”, ocjenjuje Lacmanović.

Lacmanović naglašava da se glavne “boljke” Predloga odnose upravo na samu Agenciju. Kao prvu slabost označava nedovoljno razgraničene nadležnosti Savjeta i direktora.

“Slabosti predmetnog teksta prije svega se odnose na potpuno neregulisane nadležnosti između Savjeta i direktora Agencije. Imajući u vidu desetogodišnje iskustvo u radu Agencije i probleme koji su se javljali na relaciji Savjet – direktor, očekujem da će ta dubioza biti dodatno produbljena”, upozorava on.

Prema njegovim riječima, jedina jasno izdvojena nadležnost Savjeta u Predlogu sadržana je u članu 66 i odnosi se na obavezu podnošenja godišnjeg izvještaja Skupštini, odnosno češćeg izvještavanja kada za to postoje posebni razlozi.

Takvo rješenje smatra nedovoljnim, imajući u vidu dosadašnja iskustva institucije. Lacmanović ističe i da je “simptomatično i neobično” što je članovima Savjeta i direktoru propisana ista dužina mandata.

“Interesantno je i to da je predviđeno postojanje zamjenika direktora, ali ne i uslovi za tu poziciju, ko ga imenuje i razrješava, koje su njegove nadležnosti…”, upozorava on.

Probleme, prema njegovom mišljenju, mogu izazvati i nova pravila nadzora. Dosadašnji kontrolori trebalo bi da postanu inspektori, ali Lacmanović ocjenjuje da tek treba vidjeti šta će ta promjena značiti u praksi.

“Rok za odlučivanje po zahtjevu za zaštitu prava značajno je produžen, a što je gore, nije jasno ko donosi konačnu odluku”, upozorava on.

Problematičnim smatra i kriterijume za izbor inspektora.

“Za njih se traži visoka stručna sprema, bez navođenja nivoa i preciziranja radnog iskustva u kojoj oblasti, pa postoji realna opasnost da se starješini organa ostavlja prevelika sloboda za kreativno tumačenje ko ispunjava uslove da bude primljen na posao”, kaže Lacmanović.

Zbog svega toga smatra da bi Predlog prije usvajanja trebalo popraviti amandmanima.

“Time se neće ugroziti nijedna od obaveza usaglašavanja sa GDPR-om, jer on dopušta državama članicama da same urede unutrašnju organizaciju nadzornog organa”, navodi Lacmanović.

Lacmanović smatra da bi dugoročno trebalo razmotriti i temeljniju reformu Agencije. Jedna mogućnost je da njom, umjesto sadašnjeg modela Savjeta i direktora, upravlja inokosni organ.

“Na ovaj način izbjegao bi se sukob dva organa, koji traje od osnivanja ove institucije”, navodi on.

Druga opcija je razdvajanje sadašnje Agencije na dvije institucije – jednu za zaštitu ličnih podataka, a drugu za slobodan pristup informacijama. Lacmanović kao primjer navodi Hrvatsku, ocjenjujući da takvo razdvajanje ne bi nužno proizvelo dodatne troškove, jer bi zaposleni nastavili da rade u oblastima kojima su se i ranije bavili.

Iza tog predloga, međutim, vidi i suštinsko pitanje: može li jedna institucija ravnopravno štititi dva prava koja se u praksi često nalaze na suprotnim stranama vage.

“Ovakav pristup mogao bi imati opravdanja, jer obično ovakve institucije, koje treba da odlučuju o balansu između dva prava, prednost daju onom koje im je prvo pripalo u nadležnost”, kaže Lacmanović.

Smatra da se upravo to već dogodilo u Crnoj Gori.

“Takav je slučaj i sa našom Agencijom, koja obično staje na stranu zaštite ličnih podataka i na taj način ugrožava pravo javnosti da zna”, zaključuje Lacmanović.

Uprkos kritikama, Lacmanović smatra da Predlog treba podržati jer donosi niz važnih novina. Posebno izdvaja kaznenu politiku, koja je izazvala najviše pažnje zbog iznosa do dva miliona eura.

“Kaznene odredbe su očekivano izazvale najviše pažnje, jer su neuobičajeno visoke za naše prilike. Ovdje ipak treba podsjetiti da su u zemljama, u čije društvo želimo, višestruko veće i da su se one već izricale”, kaže on.

Ocjenjuje da bi visoke sankcije mogle imati dvostruki efekat – natjerati rukovaoce podacima da zakon shvate ozbiljnije, ali i promijeniti odnos samih građana prema privatnosti.

“Ove sankcije, osim što vjerujem da će biti odvraćajuće, očekujem da će biti i stimulativne za građane, jer će im pomoći da shvate: čim su kazne tako velike, i moji su podaci sigurno važni, pa želim da ih štitim i budem prema njima odgovorniji nego dosad”, navodi Lacmanović.

Predlog predviđa administrativne novčane kazne privrednim društvima za kršenje osnovnih načela obrade podataka, nezakonito iznošenje podataka u treće države i međunarodne organizacije, nesaradnju sa Agencijom ili nepostupanje po njenom nalogu. Za najteže povrede kazna može biti do dva miliona eura.

Istovremeno, administrativne kazne neće se izricati državnim organima, organima državne uprave, lokalnim samoupravama i javnim ustanovama.

Kao jednu od najvažnijih novina Lacmanović izdvaja pravo na brisanje, odnosno pravo građanina da, pod propisanim uslovima, zahtijeva da njegovi podaci više ne budu obrađivani.

“Ovaj Predlog, kao i Opšta uredba, pokušaj su odgovora na savremene izazove u svijetu informacionih tehnologija. Zbog toga tekst predviđa i pravo na brisanje i zaborav”, objašnjava on.

To, kaže Lacmanović, praktično znači da će rukovalac ili obrađivač, kada su ispunjeni zakonski uslovi, morati da izbriše podatke određene osobe, ali i da o tome obavijesti druge subjekte kojima su ti podaci prethodno dostavljeni.

Predlog ipak ne tretira “pravo na zaborav” kao apsolutno. Brisanje se, između ostalog, neće primjenjivati kada je obrada neophodna radi ostvarivanja slobode izražavanja i informisanja, ispunjavanja obaveze od javnog interesa, arhiviranja, naučnog i istorijskog istraživanja ili zaštite pravnih zahtjeva.

Dobro je, ocjenjuje Lacmanović, i to što su preciznije uređeni uslovi za iznošenje podataka u treće države i međunarodne organizacije.

“Jasni kriterijumi za iznošenje ličnih podataka u treće zemlje, kao i međunarodne organizacije, u kojima ulogu ima i Vlada Crne Gore, na dodatan način obezbjeđuju poseban nivo provjere prilikom donošenja odluke o ustupanju podataka o ličnosti naših građana rukovaocima ili obrađivačima van države”, navodi on i dodaje da kao iskorak vidi i član 87, kojim se crkve i vjerske zajednice prepoznaju kao subjekti od kojih se očekuje odgovarajući nivo zaštite ličnih podataka.

Lacmanović pozitivnim smatra i rješenja kojima se uređuje razrješenje predsjednika i članova Savjeta, ali i direktora Agencije.

Ocjenjuje da je dobro što se, osim uobičajenih razloga za prestanak funkcije, preciziraju i razlozi za razrješenje, uz mehanizme koji bi trebalo da umanje mogućnost političkog uticaja.

“Dobro je što postoje i dodatni mehanizmi da bi se u ovakvim slučajevima spriječio politički uticaj, poput onih da predlog za razrješenje mora podržati najmanje trećina poslanika, a odluka je važeća ako za nju glasa većina od ukupnog broja narodnih predstavnika u Skupštini”, kaže Lacmanović.

Navodi i da Predlog više posebno ne uređuje neke oblike obrade podataka koji su bili karakteristični za dosadašnju regulativu.

“Predlog ne propisuje posebne vidove obrade, kao što su evidencija ulaska u službene i poslovne prostorije, biometrija i video-nadzor, i ova obrada će biti tretirana kao i ostale”, pojasnio je Lacmanović.