Liban: Hezbolah je „pobednik“ sporazuma Irana i SAD?

Libanski Hezbolah tvrdi da je mirovni sporazum između SAD i Irana „velika pobjeda“. Ta grupa, koja se protivi Izraelu, svakako je ojačana sporazumom. Ali šta je Hezbolah zapravo osvojio?

„Velika pobjeda“ i „ključna tačka za Liban“ – tako je Naim Kasem, vođa libanske grupe Hezbolah, prošle srijede opisao Memorandum o razumijevanju kojim su ove sedmice zaustavljene borbe između Irana i Sjedinjenih Država.

Kasem je takođe zahvalio Irancima što su „povezali libansku arenu“ sa sporazumom i „prisilili Izrael da zaustavi svoju agresiju“.

Hezbolah je osnovan 1982. godine uz podršku Irana, a jedan od njegovih primarnih ciljeva tada je bio okončanje izraelske okupacije južnog Libana. Grupa ima i vojno i političko krilo – a i podršku većeg dijela libanske šiitske muslimanske zajednice. Danas igra važnu ulogu u libanskom društvu i politici, često ga opisuju kao „državu unutar države“ i ostaje na kursu protiv Izraela.

Analitičari procjenjuju da sporazum između SAD i Irana generalno ide u prilog saveznicima Hezbolaha u Iranu.

Taj memorandum o razumijevanju „Iranu praktično daje sve što je želio, a Trampu sve što je imao (i prije napada na Iran)“, kaže Džejms M. Dorsi, stručnjak za region na singapurskoj školi međunarodnih studija Radžaratnam. „I svakako, barem u početku, to djeluje kao pobjeda za Hezbolah.“

Prvi paragraf memoranduma navodi da će SAD, Iran i saveznici proglasiti „trenutni i trajni“ prekid vojnih operacija na „svim frontovima“, uključujući Liban.

Sporazum koji su u srijedu potpisali SAD, Iran i zemlja-posrednik, Pakistan, takođe navodi da će i jedna i druga strana osigurati „teritorijalni integritet i suverenitet“ Libana.

Izrael trenutno zauzima oko 600 kvadratnih kilometara u južnom Libanu i to naziva neophodnom „bezbjednosnom tampon-zonom“ potrebnom za zaštitu građana na sjeveru Izraela od raketa Hezbolaha. Kritičari Izraela kažu da je to invazija i okupacija.

„Iranci su jasno rekli da to znači dvije stvari: nema više vojne akcije i Izrael se povlači iz Libana“, kaže Dorsi. „Dakle, lakmus-test za iranski stav biće to da li će Izrael biti prisiljen da se pridržava tih uslova i da li će Tramp reći Izraelu: ’Nemate izbora’.“

Ako bi se Izrael povukao, to bi bio dobitak za Hezbolah. Mnoge libanske šiitske muslimanske zajednice žive na jugu, a više od milion ljudi raselile su izraelske trupe, koje su tamo takođe uništile čitava sela.

Memorandum SAD i Irana takođe spominje milijarde za obnovu Irana, kao i odmrzavanje iranskih sredstava i dozvolu Iranu da nastavi prodaju nafte.

Diplomate u regionu izjavili su za novinsku agenciju Rojters da je Iran rekao kako će poslati više novca Hezbolahu, nakon što se njegova sredstva odmrznu.

„Ako Iranski ponovo počne bez ograničenja da dobija prihode od nafte, spoljni pritisak koji je trebalo da otežava finansiranje Hezbolaha će se smanjiti“, napisao je ove nedjelje u svojoj analizi libanski komentator Karim Čebaklo, koji je takođe i član upravnog odbora Luke u Bejrutu.

Libanska vlada pokušava da obuzda Hezbolah i da ga razoruža, kako bi zaustavila izraelska bombardovanja. Generalno se smatra da je vojno krilo grupe gurnulo Liban u aktuelni sukob, nakon što je početkom marta ispalilo rakete na Izrael, poslije izraelskog atentata na iranskog vođu Alija Hamneija.

Jedan od načina na koji je libanska vlada mogla da vrši pritisak na Hezbolah bio je „finansijski pritisak na Iran“. Ako Iran postane solventniji i pošalje više novca Hezbolahu, „to će dodatno odložiti pitanje razoružanja“, ocjenjuje Čebaklo.

Međutim, nijedna od tih potencijalnih „pobjeda“ za Hezbolah nije zagarantovana sporazumom SAD i Irana, kažu posmatrači. Ni zaraćene strane koje se bore u Libanu – Izrael i Hezbolah – a ni libanska vlada nisu bili potpisnici sporazuma SAD i Irana.

Za libansku vladu, sporazum djeluje kao da Hezbolahov sponzor, Iran, diktira libansku spoljnu politiku.

Ranije ove godine libanska vlada stupila je u direktne pregovore s Izraelom o sporazumu o razoružanju Hezbolaha, što je trebalo da olakša postizanje mira i izraelsko povlačenje. To su bili prvi direktni pregovori između dvije zemlje za više od 30 godina. Sam Hezbolah snažno se protivio takvim direktnim pregovorima s Izraelom.

S tačke gledišta izraelske vlade, sporazum postignut ove sedmice oduzima joj priliku za nastavak degradacije Hezbolaha.

Odmah nakon što su detalji memoranduma postali jasni, nekoliko izraelskih političara reklo je da njihove trupe neće napustiti Liban, uprkos sve većem pritisku SAD, najvećeg izraelskog saveznika i vojnog dobavljača. Izraelski zvaničnici takođe su novinarima rekli da je njihova zemlja u napetim pregovorima sa Sjedinjenim Državama kako bi joj se dozvolilo da ostane u Libanu.

„Iran insistira na tome da je Liban deo dogovora i videli smo dva puta u posljednje dvije nedjelje da je, kada je Iran stao u odbranu Libana, Tramp odgovorio tako što je djelovao protiv Izraela“, ističe Dorsi. „A činjenica je da Izrael nije konsultovan i da nije bio za pregovaračkim stolom. Sve to čini (izraelskog premijera Benjamina) Netanjahua gubitnikom u svemu ovom -u zavisnosti naravno od toga kako se stvari politički budu odvijale. I to je još uvijek sve otvoreno.“

Kasnije u petak, Rojters je prenio da su Hezbolah i Izrael dogovorili prekid vatre, koji je trebalo da počne isto poslijepodne. Međutim, ubrzo nakon toga, prijavljeni su novi izraelski vazdušni napadi na južni Liban, a portparol vojske rekao je da su izraelske snage zadržale „punu operativnu slobodu“ u Libanu.

Uprkos velikim gubicima u ljudstvu, vojnoj opremi, pa čak i političkoj podršci, Hezbolah „još uvijek može da iz ovog rata izađe ojačan“, ocenio je Entoni Samrani, glavni urednik bejrutskih novina L’Orijent-Le Žur. „Zamislite scenario u kojem SAD prisiljavaju Izrael na povlačenje s juga kao dio konačnog sporazuma sa Iranom… Hezbolah bi tada tvrdio da je ’oslobodio’ jug i upravljao bi njegovom obnovom onako kako smatra da je prikladno, odnosno u skladu sa sopstvenim interesima.“

Ali najvjerovatniji scenario, zaključuje Samrani, „jeste dvostruki teret za Liban: izraelska okupacija i prkosni Hezbolah. Jug bi ostao teritorija rata i patnje, a ako Bejrut i Tel Aviv na kraju postignu dogovor, glavno pitanje postaće borba za moć između (libanske) države i (Hezbolahove) milicije.“