Meljničenko upozorava na tri mračna scenarija za Rusiju

Jedan od najbogatijih ruskih biznismena u neuobičajeno otvorenom razgovoru za “Ekonomist” upozorava da nastavak sadašnjeg kursa vodi ka opasnim posljedicama za Rusiju, Evropu i svijet

Andrej Meljničenko, jedan od najbogatijih ruskih biznismena i čovjek kojeg “Ekonomist” opisuje kao svjetskog kralja đubriva i najvećeg ruskog industrijalca, oglasio se neuobičajeno otvoreno o budućnosti Rusije i upozorio Zapad da ne treba da priželjkuje da Rusija sklizne u haos, surovu samoizolaciju ili ogorčenu i opasnu zavisnost.

U intervjuima koji su sa novinarima “Ekonomista” trajali više od 60 sati, Meljničenko ne kaže da Vladimir Putin mora biti uklonjen s vlasti, ali bi prema ocjeni britanskog nedjeljnika promjena koju priželjkuje značila kraj vladavine jednog čovjeka.

Meljničenko nije opozicionar, niti javni kritičar Putina i invazije na Ukrajinu. Naprotiv, riječ je o čovjeku koji je dugo funkcionisao po pravilima Kremlja: sticati novac, ali se ne miješati u politiku.

Pošto je godinama vodio svoje kompanije izvan Rusije, Meljničenko se 2023. vratio u zemlju, kada se prostor za globalno poslovanje suzio.

Meljničenko govori kao pragmatični industrijalac koji želi da njegovi poslovi prežive i napreduju, ali koji sada procjenjuje da ruski model ulazi u opasnu fazu. List navodi da je ovo prvi put da jedan oligarh koji se nalazi u Rusiji tako opširno govori o stanju zemlje i mogućim posljedicama rata.

Meljničenkove riječi idu mnogo dalje od rata i odnose se na sumorne izglede za Rusiju i njene susjede.

“Ekonomist” piše da je Meljničenkovo upozorenje posebno značajno jer se posljedice rata sve više osjećaju unutar same Rusije. Ukrajinski napadi na energetsku infrastrukturu doveli su do redova za gorivo i tenzija na benzinskim pumpama, Krim je sve izloženiji ukrajinskim dronovima, prinudna mobilizacija izaziva nezadovoljstvo, a pritužbe influensera na rat šire se društvenim mrežama.

Ta stvarnost opovrgava Putinova ponovljena obećanja da specijalna vojna operacija ide po planu i da je proboj nadohvat ruke. Iako ruska ekonomija nije pred kolapsom, niti se očekuje neposredna pobuna, sve više Rusa ima osjećaj da je zemlja stigla do mrtve tačke.

Putin bi lako mogao pokušati da ponovo potvrdi svoj autoritet eskalacijom rata i represijom nad stanovništvom kod kuće. Neke zapadne obavještajne službe nedavno su izvijestile da Rusija proširuje svoju konfrontaciju sa NATO-om. U svom najmračnijem scenariju, Meljničenko strahuje od upotrebe taktičkog nuklearnog oružja u pokušaju da se zastraše evropski saveznici Ukrajine – iako zapadni analitičari i dalje smatraju da je takva mogućnost malo vjerovatna.

U središtu Meljničenkovog upozorenja nalaze se tri dugoročna scenarija za Rusiju, od kojih svaki smatra opasnim i za Rusiju i za svijet.

Prvi scenario je raspad Rusije u haos i anarhiju, u kojoj bi se lokalni moćnici i ratni gospodari borili za kontrolu nad resursima, teritorijama, pa čak i nuklearnim oružjem. Takav razvoj događaja, navodi se u tekstu, bio je jedan od razloga zbog kojih je administracija Džoa Bajdena nastojala da izbjegne potpuno poniženje Rusije u Ukrajini.

Drugi scenario je da Rusija padne pod uticaj stranih sila. U jednoj varijanti, mogla bi postati zavisna od Kine, koja bi je koristila kao izvor sirovina i tampon-zonu prema Sjedinjenim Državama. U drugoj, poslije dugog iscrpljujućeg rata, Rusija bi mogla završiti kao siromašna periferija Evrope. Meljničenko smatra da bi oba ishoda proizvela ogorčenje, frustraciju i opasan nacionalizam koji bi kasnije mogao eksplodirati u novi sukob.

Treći scenario je zatvaranje Rusije u sebe, po uzoru na Sjevernu Koreju. To bi bila izolovana tvrđava pod opsadom, bez rasta, kapitala i normalnih veza sa svijetom. Prema “Ekonomistu”, takva mogućnost se navodno razmatra i unutar Kremlja. Ali takva Rusija, kao i Sjeverna Koreja, živjela bi u stanju trajnog rata protiv ostatka svijeta.

Meljničenko ne nudi jasan plan kako izbjeći takve ishode. On poziva Zapad i Rusiju da pronađu način da žive u miru i traži da se Rusiji prizna neka vrsta “suvereniteta”, odnosno zaštite od spoljnog miješanja, što podsjeća na kineski zahtjev za nemiješanje u unutrašnje stvari. Kada govori o reformama u samoj Rusiji, ostaje neodređen. Zemlja mora biti predvidljiva za spoljašnji svijet i mora pridobiti svoje građane bez pribjegavanja prinudi. Prećutno, on želi da Putin odustane od vladavine jednog čovjeka i prenese dio ovlašćenja na druge centre moći. Međutim, Meljničenko ne govori o demokratiji, ističe “Ekonomist”.

Čak bi i to naišlo na otpor silovika, koji su glavne figure sistema otkako je Putin prije više od dvije decenije protjerao prvobitne postsovjetske oligarhe iz politike, ocjenjuje britanski nedjeljnik i dodaje da ako Rusija postane normalnija zemlja, oni će biti gubitnici. Ipak, možda će tehnokrate i magnati, zabrinuti za sudbinu svoje zemlje, stati na Meljničenkovu stranu. Putin bi mogao odbiti da popusti. Ali nalazi se u škripcu: nastavak iscrpljujućeg rata, eskalacija i reforme – sve bi imalo svoju cijenu.

“Ekonomist” podsjeća da reforme imaju istorijski presedan u Rusiji. Poslije poraza od Japana 1905. godine, industrijalci i tehnokrate optužili su cara Nikolaja II da je autokratskom vladavinom zemlju gurnuo u zaostatak za Evropom. Pod pritiskom pobune, car je prihvatio Oktobarski manifest, koji je obećavao građanske slobode i zakonodavnu skupštinu. Reforme su kasnije ugušene, a deset godina poslije car je svrgnut u revoluciji.

Tokom gotovo 60 sati razgovora sa novinarima “Ekonomista” vođenih u protekla tri mjeseca, Andrej Meljničenko je samo pet minuta govorio o svom susretu sa Vladimirom Putinom u Kremlju koji se dogodio poslije ponoći 28. maja 2025. Putin ga je primio u gotovo praznoj zgradi Kremlja, a razgovor je trajao više od sat, znatno duže nego što je Meljničenko očekivao.

Meljničenko je ispričao da je ispred Putina odmah primijetio crvenu fasciklu i pretpostavio da je riječ o dosijeu koji su o njemu pripremile bezbjednosne službe. Iako je jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji i vlasnik ogromnog industrijskog carstva u oblasti đubriva, rudarstva, energetike i logistike, ovo je bio prvi put da je sam tražio sastanak sa Putinom.

Kada je počeo da govori o svojoj javnoj ulozi i klimatskoj politici, Putin je, prema njegovom utisku, počeo da gubi interesovanje. Meljničenko je osjetio da predsjednik zapravo želi da zna zašto je došao i šta traži. Putin ga je pitao da li ga neko uznemirava. Meljničenko mu je odgovorio da ljudi kod njega obično dolaze iz dva razloga: ili zato što se nečega plaše, ili zato što nešto traže. Rekao je da se, kada je riječ o strahu, naravno plaši, “sto odsto, kao i svi drugi”, ali da se ne plaši ničeg konkretnog, osim ako u Putinovoj fascikli nema nečega o čemu bi trebalo da zna. Ta otvorenost je, kako se navodi, privukla Putinovu pažnju.

Meljničenko, koji je pod sankcije stavljen u prvim danima rata, ispričao je Putinu da je bio primoran da vlasništvo nad EuroChemom, tada drugom najvećom kompanijom za proizvodnju đubriva na svijetu, prenese na suprugu.

Kada ga je Putin pitao ko je njegova žena, Meljničenko je odgovorio da je Srpkinja. “Pa, Srbi su pristojni, pošteni ljudi”, rekao je Putin. “Oni to neće ukrasti.”

Glavni razlog posjete bio je Meljničenkov pokušaj da se više uključi u javni život i, kako je rekao, radi za dobro svoje zemlje. Putinu je kazao da je greška ruske elite bila u tome što je sopstvenu sudbinu odvojila od sudbine Rusije. Vjerovanje da će im Zapad garantovati imovinska prava gotovo ih je koštalo bogatstva. Meljničenko je rekao da čovjek ne može imati jednu zemlju za zarađivanje novca, a drugu za bezbjednost, porodicu i stvarni život, i zahvalio Putinu što mu je pomogao da to shvati.

Putin je, kako je kazao Meljničenko, bio zadovoljan, jer je godinama upozoravao ruske oligarhe da na Zapadu nikada nijesu zaista dobrodošli. Sada mu je jedan od najistaknutijih među njima priznao da je bio u pravu.