Mijović: Razgovara se o životu poslije Termoelektrane, a ne o njenom opstanku

"EPCG je doživjela finansijski kolaps zbog neadekvatne rekonstrukcije Termoelektrane (TE) i ona više nema snagu da vodi neophodnu energetsku tranziciju. Bez TE koja stalno radi, više nemamo temeljni oslonac na kojem je država zasnivala razvoj. To se nije moralo desiti i neko će za štetu morati da odgovara", kaže ekonomski analitičar i mali akcionar u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG)

Rekonstrukcija Termoelektrane, manipulativno nazvana „ekološkom”, nije uspjela, tvrdi ekonomski analitičar i akcionar EPCG Dejan Mijović u razgovoru za Monitor.

“Prvi i najvidljiviji razlog je potpuni ekonomski krah tog projekta, zbog kojeg je Elektroprivreda Crne Gore dovedena do ivice finansijskog kolapsa koji je država u posljednjem trenutku morala da sanira finansijskom garancijom od 70 miliona eura", kaže on.

"Termoelektrana je 15. aprila zaustavljena na mjesec dana, navodno radi remonta i dodatnih popravki nakon tek završene rekonstrukcije, ali nikog ne bi trebalo da začudi ako taj zastoj potraje. Ne samo zato što takvi poslovi po pravilu traju duže, već zato što je regionalno tržište zahvatila savršena oluja ekstremno niskih cijena usljed očekivanog uvođenja CBAM-a (karbonske takse na granici EU) i ogromnih proljećnih viškova solarne i vjetroenergije. U intervalima od 10 do 17 sati, cijena struje na berzi nerijetko iznosi nula eura. To znači da proizvođači praktično plaćaju da bi ostali u sistemu – a ne da na njemu zarađuju. Naša TE, sa proizvodnom cijenom od 84 eura po megavatčasu, na takvom tržištu nema šta da traži. Ona gomila gubitke i kod kuće, gdje je prodajna cijena svega 43 eura, pa je jedina preostala „izlazna strategija” menadžmenta da gubitke pokriva preprodajom jeftine uvozne struje.
Rekonstrukcija takođe nije uspjela jer nije postignut ključni cilj: usklađivanje rada sa evropskim i domaćim zakonodavstvom radi dobijanja dugoročne integrisane dozvole za rad. Da bi se to postiglo, morali su se ispuniti strogi BAT standardi za emisiju azotnih oksida. To nije urađeno jer je ugrađena neadekvatna SNCR tehnologija, dok pravno obavezujuće povećanje energetske efikasnosti – bez kojeg nema opstanka na EU tržištu – nije ni bilo predmet ovog projekta"

Da li zbog takve rekonstrukcije rizikujemo zatvaranja TE ili koflikt sa Evropom (EU i EEZ) zbog insistiranja da ona, ovakva kakva je, nastavi sa radom?

Termoelektrana, nakon promašene rekonstrukcije, može nastaviti da radi po važećim propisima isključivo kao rezervni pogon – do najviše 1.500 sati godišnje, što je otprilike dva mjeseca rada. Uprkos tome, EPCG je najavila da će u junu „dokazati” ispunjenost standarda i zatražiti dozvolu za rad TE u punom kapacitetu. Jasno je da će se na Agenciju za zaštitu životne sredine izvršiti ogroman pritisak da tu dozvolu izda mimo propisa. To bi bio samo još jedan u nizu neuspješnih pokušaja prevare Energetske zajednice (EZ) i EU, ali i težak autogol za naš evropski put.
Na Vladi je da se konačno opredijeli. Ministar energetike Admir Šahmanović još od decembra ima pravosnažnu presudu EZ povodom slučaja 15/21, kojom je utvrđeno da TE radi nelegalno. Tu informaciju ministar uporno krije od javnosti. Iako trenutno uspijeva da proceduralnim manevrima odloži stupanje presude na snagu, karte će se morati otvoriti ako vladajuća koalicija zaista želi da 2028. uđemo u EU.

Godinama su nas uvjeravali da sekretar EZ, Artur Lorkowski, ima veliko razumijevanje za produženi rad TE. O tome se odnedavno više ne priča, a gospodin Lorkowski je u nedavnom intervjuu zapravo rekao sve – time što ni jednom riječju nije pomenuo ni Termoelektranu ni njenu ekološku rekonstrukciju! Umjesto toga, najavio je Forum o pravednoj tranziciji. Za neupućene: pravedna tranzicija je u Briselu eufemizam za napuštanje uglja. Dakle, razgovara se o životu poslije termoelektrane, a ne o njenom opstanku.

Od sekretara EZ stigle su i neke pohvale, poput ocjene o napretku u integraciji u evropsko energetsko tržište?

Vlada se hvali formalnim prenošenjem „Paketa za integraciju električne energije”, što Lorkowski pozdravlja jer su to tehnička pravila za trgovinu strujom. Međutim, to je samo polovina puta. Spajanje tržišta (Market Coupling) koje on pominje zapravo je sudnji dan za TE Pljevlja. Na takvom integrisanom tržištu, njena struja od 84 eura mora da se takmiči sa nultim cijenama solara iz Grčke ili vjetra iz Njemačke u realnom vremenu.
Tehnička integracija nam samo omogućava da budemo na istom autoputu sa Evropom, ali nam ne pomaže da tamo prodamo našu preskupu struju. Naprotiv, bez suočavanja sa troškovima emisija gasova sa efektom staklene bašte, tim autoputem će samo brže stizati jeftina struja iz uvoza koja će potopiti nerentabilnu domaću proizvodnju.

Zašto gospodin Lorkowski u pomenutom intervjuu ne pominje sistem cijena ugljenika (ETS) ili CBAM taksu, iako se to čini kao važan dio evropske energetske priče?

To je ključna zamka u koju naša vlast upada, a Lorkowski je kao diplomata ne ističe jer mu je prioritet da nas tehnički „prikači” na evropski sistem. Naši zvaničnici slave taj tehnički „progres”, dok svjesno prećutkuju da bez uvođenja domaćeg sistema cijena ugljenika – ETS (taksa na emisije CO2), naša struja na tom istom tržištu ostaje podložna kaznenim penalima.
Ono što se u javnim nastupima vješto zaobilazi, jasno piše u preuzetim obavezama. Bez domaćeg ETS-a, novac od karbonskih taksi neće ostajati u budžetu Crne Gore za potrebe naše zelene tranzicije, već će ga Brisel uzimati kroz CBAM namete. To što se ove teme izostavljaju iz zvaničnog narativa potvrđuje da se javnosti servira samo ljepša polovina istine. Suština je surova: Brisel nam neće priznati taj domaći sistem, niti bilo kakve olakšice kojima bi taj novac zadržali u našem budžetu, dok god ministar proceduralno blokira izvršenje pravosnažne odluke u slučaju 15/21 zbog nelegalnog rada TE.

To nas vraća na početak priče. Da li je projekat ekološke rekonstrukcije Termoelektrane bio zasnovan na realnim procjenama ili političkim odlukama?

Taj projekat nikada nije bio energetska investicija, već politička operacija spašavanja propalih aranžmana. O tome sam počeo govoriti upravo u Monitoru 2019. godine, kada je tadašnja vlast DPS-a kretala u ovaj posao nakon što je Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države, „dobro” prodao svoje akcije u Rudniku uglja Elektroprivredi. Primijetio sam da je iz javnog diskursa nestala priča o temeljnoj rekonstrukciji koja bi povećala efikasnost TE.
Podsjećam na neka tadašnja upozorenja: „Ekološka rekonstrukcija TE je mnogo manji zahvat… Veoma je upitna ekonomska opravdanost… Vladi je, ispada, bilo mnogo važnije da Braco slučajno ne ostane bez kojeg eura profita.”
Tada još nismo znali da će realizacija biti povjerena konzorcijumu u kojem je i firma predsjednikovog sina (Blažo Đukanović – prim. Monitora). I pored svega, nove vlasti su nakon 2020. godine ne samo obnovile, već i povećale vrijednost ugovora sa problematično odabranim izvođačem. Iako za tu odluku ima više odgovornih, „najzaslužniji” su tadašnji izvršni direktor Nikola Rovčanin i predsjednik Odbora direktora Milutin Đukanović.

Zbog te odluke podnio sam prijavu Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK). Između ostalog, i zbog podatka da se u Rudniku uglja zapošljavaju stotine novih radnika, iako je studija Deloitte Touche zaključila da su oni tehnološki višak.
Ta studija je pokazala: da bi TE bila konkurentna, trošak uglja mora pasti sa 24 na 18 eura po toni. Danas je taj trošak, umjesto da padne, skočio na 35 eura. To je ekonomski ekser u sanduk TE Pljevlja.

Samo suvoparnu potvrdu da su primili moje dopise. Bez obzira na to, neću odustati.
Savjesna uprava nikada ne istrajava na investiciji uz punu svijest da ona ne može ispuniti ciljeve, naročito kada to potvrdi i EU u izvještajima o napretku. Umjesto u nerazumnu rekonstrukciju, moralo se ući u gradnju zamjenskog pogona bazne energije usklađenog sa EU standardima.
Te dobronamjerne sugestije nije imao ko da čuje. Tek sada, kada nam CBAM kuca na vrata, užurbano se najavljuju nova partnerstva sa „jakim” stranim kompanijama, opet mimo zakona i bez tendera. Ali, to im neće proći. Svijest građana i akcionara EPCG dovoljno je narasla da spriječi takve nakaradne namjere.

Prepoznajete li unutar EPCG ili Vlade plan energetske tranzicije na obnovljive izvore?

Zahvaljujući privatnom sektoru i međunarodnim institucijama, u Crnoj Gori je pokrenuto nekoliko značajnih projekata. EPCG je, s druge strane, samostalno pokrenula postavljanje solarnih panela. Međutim, dolazimo do apsurda: mnogi od tih sistema još nisu proizveli ni jedan kilovat-sat jer nisu povezani na elektroenergetsku mrežu.
To je ono što nazivam instagram tranzicijom. Paneli služe za slikanje i politički marketing, dok energetski sistem ostaje u prošlom vijeku. Kod nas se prvo kupuje oprema i troše milioni, a tek onda razmišlja kako to uvezati u sistem. EPCG je doživjela finansijski kolaps zbog neadekvatne rekonstrukcije TE i ona više nema snagu da vodi neophodnu energetsku tranziciju. Bez Termoelektrane koja stalno radi, više nemamo onaj temeljni oslonac na kojem je država zasnivala razvoj. To se nije moralo desiti, i neko će za štetu od milijarde eura morati da odgovara.

Nedavno ste učestvovali na, po mnogo čemu specifičnoj, Skupštini akcionara EPCG. Koji su najjači utisci koje ste ponijeli?

Ta Skupština akcionara EPCG bila je po mnogo čemu drugačija od prethodnih. Naime, novi Zakon o energetici nalaže da se pitanja akcionara i odgovori na njih moraju javno objaviti na sajtu društva. Upravo zbog toga, uprava je na samoj sjednici bila izuzetno škrta u komunikaciji – očigledno u strahu da njihovi usmeni odgovori ne otkriju previše onoga što im ne ide u prilog.
Zapisnik sa Skupštine, koji je zahvaljujući Zakonu po prvi put postao javan, zapravo je dokumentovao taj muk. Tek naknadno, pod pritiskom zakonske obaveze, uprava je objavila pisane odgovore. Ipak, i to je ogroman napredak, jer javnost sada prvi put ima „crno na bijelo” uvid u dubinu problema. Ti odgovori su konačno ogolili dugo prikrivane nedostatke i katastrofalne finansijske posljedice neuspjele „ekološke” rekonstrukcije.
Takođe smo, iz izlaganja akcionarke Nataše Backović, saznali da iz milionskih investicija u solarne panele nije proizveden ni jedan kilovat-sat, ali i za kontroverzne poteze uprave koji prizivaju pažnju tužilaštva.