Mreža vrijedna milijarde na Balkanu i jedna upadljiva praznina: Kosovo

Dok gas ponovo postaje glavno sredstvo za energetsku sigurnost u Evropi, Sjedinjene Države snažno se zalažu za nove projekte na Zapadnom Balkanu. Od Albanije do Bosne i Hercegovine, nova energetska mreža dobija oblik. Međutim, Kosovo izostaje s te nove energetske mape.

U proteklih pet godina, pristup Kosova gasu više je ličio na nedosljednu nego na dosljednu politiku. Od konkretnog projekta uz američku podršku, preko njegovog odbacivanja 2021, do ponovnog otvaranja razgovora o novim mogućnostima ove godine – zemlja i dalje nema jasan pravac.

Na Transatlantskom samitu o sigurnosti plina, održanom u februaru u Vašingtonu, sadašnja ministrica ekonomije Kosova Artane Rizvanoli, izrazila je spremnost Kosova da se snabdijeva prirodnim gasom iz Sjedinjenih Država, opisujući saradnju kao “presudnu” za siguran energetski sektor.

Za zemlju poput Kosova, gdje se oko 90 posto električne energije i dalje proizvodi iz uglja, a svega oko 10 posto dolazi iz obnovljivih izvora poput vode, vjetra i sunca, činjenica je da gas može poslužiti kao alternativa za smanjenje velike zavisnosti od jednog izvora.

Međutim, posljednjih sedmica, dok su Sjedinjene Države i američke kompanije potpisivale višemilijardne sporazume s nekoliko zemalja Zapadnog Balkana – s ciljem širenja energetskog uticaja u regionu – Kosovo nije bilo dio tog talasa investicija.

U značajne inicijative uključene su Albanija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, uključujući i veliki projekat izgradnje gasovoda koji ima za cilj da smanji zavisnost Sarajeva od ruskih isporuka.

Za američkog sekretara za energetiku Krisa Vrajta, to predstavlja novu fazu saradnje sa centralnom i istočnom Evropom.

“Ta partnerstva zasnivaju se na međusobnoj podršci agendi širenja energetskog sektora – što potvrđuju sporazumi vrijedni više milijardi dolara koji su potpisani”, napisao je Wright na mreži X.

Iako bez jasne uloge u tim projektima, Kosovo nije van fokusa Sjedinjenih Država. Specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike Joshua Volz rekao je za Radio Slobodna Evropa da energetski sistem Kosova ima hitnu potrebu za modernizacijom, što otvara značajne mogućnosti za ulaganja američke industrije.

Međutim, naglasio je da će veliki projekti zavisiti od samog Kosova, odnosno od unapređenja poslovnog i regulatornog okruženja u zemlji.

“Potrebno je preduzeti korake kako bi se podstakle američke privatne investicije i međunarodno finansiranje u Kosovu. Na tome rade Ministarstvo trgovine, Ministarstvo finansija i State Department. Ako i kada se tržišne okolnosti promijene i poslovno okruženje postane privlačnije, Ministarstvo energetike biće spremno da pomogne u povezivanju američkih kompanija s partnerima u Kosovu”, rekao je Volz.

Volz je izrazio optimizam i naglasio da je povezivanje Kosova s regionalnom gasnom infrastrukturom već predmet tekućih razgovora.

“Naš cilj je da američki energetski resursi budu dostupni svim našim partnerima i saveznicima koji su zainteresovani za dugoročnu saradnju s američkom industrijom i Sjedinjenim Državama”, rekao je on.

Radio Slobodna Evropa upitao je Ministarstvo ekonomije Kosova da li postoje konkretni planovi ili rokovi za povezivanje sa regionalnom mrežom, mogućnosti izgradnje gasne infrastrukture i razgovore s američkim zvaničnicima, ali odgovor nije stigao ni nakon sedam dana.

Trenutno, Kosovo koristi sredstva iz programa Kompakt američke vlade, vrijednog više od 230 miliona eura, koji je usmjeren na čistu energiju i stabilnost snabdijevanja. U okviru tog programa, zemlja je već obezbijedila baterijske sisteme velikog kapaciteta za skladištenje energije.

Otpravnica poslova u Ambasadi SAD u Prištini Ana Prattipati, rekla je ove sedmice na jednom događaju da je ovaj investicioni paket upravo osmišljen da riješi problem nestabilnog snabdijevanja električnom energijom u Kosovu – problem koji godinama negativno utiče na poslovanje, domaćinstva i konkurentnost.

“Nijedan napredak se ne postiže u izolaciji. Sjedinjene Države podržavaju Kosovo u tim naporima, ali uspjeh zavisi od kontinuiranog angažmana Vlade Kosova, privatnog sektora, finansijskih institucija i civilnog društva”, rekla je Prattipati.

Prije pet godina, Kosovo je odustalo od projekta izgradnje gasne infrastrukture, koji je finansirala američka Korporacija za izazove milenijuma (MCC). Tada je ministrica energetike Artane Rizvanolli rekla da je potrebno više informacija kako bi se utvrdilo da li je gasna infrastruktura najbolja opcija za energetsku tranziciju.

“Gasovod će biti izgrađen ako je u interesu građana i države Kosova i u skladu sa strategijom Kosova. Najprije se donosi strategija, a potom odluke o konkretnim projektima”, rekla je Rizvanolli na sjednici Skupštine 18. novembra 2021.

U Strategiji za period 2022–2031 predviđena je mogućnost da se Kosovo u budućnosti poveže s regionalnim gasnim mrežama, kao i da se ugalj postepeno ukine najkasnije do 2050. godine, kako bi se otvorio prostor za druge izvore energije.

“(Su)finansiranje gasnih termoelektrana, radi pokrivanja bazne potražnje i/ili fleksibilnosti sistema u Albaniji, ali i u Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj, razmatraće se s ciljem realizacije u okviru ove strategije”, navodi se u dokumentu.

Kosovo nema izlaz na more – što otežava razvoj gasne infrastrukture bez saradnje sa susjednim zemljama. Jedna od opcija je povezivanje s planiranom infrastrukturom u Albaniji ili Grčkoj, posebno preko gasovoda TAP – koji transportuje gas iz Azerbejdžana kroz Grčku i Albaniju do Italije – ili preko terminala za tečni gas u Vlori.

Burim Ejupi direktor Instituta za razvojne politike (INDEP) u Prištini, kaže da Kosovo nije u potpunosti izgubilo korak, ali da zaostaje zbog nedostatka jasne političke strategije. On navodi da, iako je gas sada “blizu” – zahvaljujući infrastrukturi u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji – zemlja i dalje djeluje bez jasnog pravca.

“Najlakši način za energetsku tranziciju je kroz gas, jer on tokom sagorijevanja emituje oko dva puta manje ugljen-dioksida. Takođe, gasne elektrane mogu se brzo staviti u funkciju i nude kontrolisan kapacitet proizvodnje. Kosovo ima problema i s balansiranjem energije, pa bi gasna elektrana bila značajno rješenje, posebno imajući u vidu da se posljednjih godina plaćaju milionske kazne zbog tih problema”, rekao je Ejupi za program Expose Radija Slobodna Evropa.

Studija koju je Institut INDEP objavio 2022. pokazala je da bi prirodni gas mogao postati sve važniji za Kosovo u rješavanju takozvane “energetske trileme” – dekarbonizacije, sigurnosti snabdijevanja i dostupnosti energije po prihvatljivim cijenama.

Iste godine objavljena je i studija finansirana od strane Evropske investicione banke, u kojoj se navodi da bi krajnji izvori prirodnog gasa za Kosovo mogli uključivati ruski gas, tečni prirodni gas iz Grčke, kao i gas iz Hrvatske.

Uz promjene geopolitičkih okolnosti i nova dešavanja na terenu, Ejupi kaže da pitanje gasa za Kosovo više nije tehničko, već političko pitanje odlučivanja.

“U bivšoj Jugoslaviji postojala je trasa od Obilića do Skoplja i od Obilića do Mitrovice. U Obiliću se nalazila toplana iz koje se para slala u željezaru u Skoplju, ali i u Trepču. To znači da, kada je riječ o kopnenoj infrastrukturi, Kosovo već ima postojeće trase i nema potrebe za novim eksproprijacijama”, kaže Ejupi.

On dodaje da bi, prema određenim procjenama i uzimajući u obzir ulaganja u gasovod TAP, kompletna gasna infrastruktura na Kosovu mogla biti izgrađena za tri do pet godina, uz troškove koji bi se kretali između oko 200 i 400 miliona eura.

“Trenutno imamo tri velike industrije na Kosovu – Feronikeli, koji trenutno ne radi, zatim Trepču i Sharr-Cem. One bi mogle preći sa električne energije na gas u svom radu”, kaže Ejupi.

Brenda Shaffer, iz Globalnog centra za energiju pri Atlantskom vijeću, kaže da se ključni izazov ne odnosi na cjevovode ili interkonektore, već na osiguravanje pouzdanih izvora gasa. Za Kosovo, prema njenim riječima, takav izvor već postoji – na primjer kroz Južni gasni koridor preko Albanije.

Posmatrajući ovo kao pitanje politike i prioriteta, a ne isključivo tehnike, Shaffer ocjenjuje da američka inicijativa za gasne interkonekcije na Zapadnom Balkanu predstavlja istorijsku priliku za diverzifikaciju energetskih izvora i smanjenje zagađenja.

“Ako niste energetski sigurni, ne možete biti ni sigurni kao država. Nema nacionalne sigurnosti bez energetske sigurnosti – ne možete se braniti niti razvijati industriju… To je oduvijek bio pristup Sjedinjenih Država: pomagati saveznicima i partnerima da postanu energetski sigurni, jer ako su vaši saveznici sigurni, onda ste i vi sigurni”, rekla je Shaffer za Expose.

Međutim, kao i svaki izvor energije, gas se ne posmatra isključivo pozitivno. On donosi koristi, ali i dileme te troškove.

Anne-Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu smatra da Kosovo ne mora nužno krenuti putem gasa. Prema njenim riječima, prelazak s uglja na gas nije automatsko rješenje, jer treba uzeti u obzir rizike tržišnih oscilacija i mogućnost da se jedna zavisnost zamijeni drugom, umjesto da se postigne stvarna energetska diverzifikacija.

“Ono što vidim jeste da čitav region prelazi s jedne zavisnosti – ranije od ruskog gasa – na drugu, koja se uglavnom odnosi na američki tečni prirodni gas. Oslanjanje na ovaj gas može biti prihvatljivo jer omogućava pristup različitim izvorima snabdijevanja. Međutim, ako sve dolazi iz jednog izvora, čak i ako se očekuje da ta zemlja postane veliki energetski izvoznik u budućnosti – da li biste zaista željeli zavisiti samo od jedne države”, rekla je Corbeau za Expose.

Ono što je sigurno, prema riječima visokog zvaničnika američkog Ministarstva energetike Volza, jeste da zemlje koje se odluče za saradnju sa Sjedinjenim Državama u oblasti sigurnosti i diverzifikacije energije mogu očekivati povećan priliv stranih investicija, jer se američko prisustvo u energetskom sektoru smatra faktorom stabilnosti i pouzdanosti.

U tom kontekstu, gasifikacija bi mogla biti ključni podsticaj koji je potreban Kosovu da izađe iz energetske nesigurnosti i postane privlačnije za investicije.