Ne znaju smije li se Petrovićima dati dvorac: Ministarstvo kulture bez jasnog odgovora na pitanje u slučaju Kruševac

Status kulturnog dobra i režim njegove zaštite ne zavise od svojinskog statusa, kulturno dobro može biti u državnoj, opštinskoj ili privatnoj svojini, kažu iz resora kojim rukovodi Tamara Vujović

Argumenti koje je iznio predsjednik države zaslužuju ozbiljno pravno razmatranje, ocijenio advokat Miloš Vukčević

Muzej savremene umjetnosti bi više trošio na rentu nego na programe ako bi zakonsko rješenje opet bilo usvojeno, poručuje muzejska pedagoškinja Isidora Damjanović

Status kulturnog dobra i režim njegove zaštite ne zavise od toga u čijem je ono vlasništvu, a zakon prepoznaje mogućnost da bude u državnoj, opštinskoj ili privatnoj svojini, pri čemu je vlasnik dužan da postupa u skladu s propisanim mjerama zaštite.

To su juče “Vijestima” rekli iz Ministarstva kulture i medija, ne odgovarajući direktno na pitanje da li taj resor smatra da je davanje dvorca Kruševac u Podgorici (skupa s pripadajućim zemljištem) u privatnu svojinu princa Nikole Petrović Njegoša – suprotno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i ustavnoj obavezi države da štiti kulturnu baštinu, što tvrdi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

No, iako je tvrdnja Ministarstva tačna – da je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara utvrđeno da kulturno dobro može biti i u privatnom vlasništvu – u tom propisu nigdje ne piše da nepokretno kulturno dobro u državnom vlasništvu, što dvorac jeste, može biti poklonjeno nekome.

Milatović je početkom sedmice vratio parlamentu na ponovno odlučivanje izmijenjeni Zakon o potomcima dinastije Petrović Njegoš, kojim je bilo predviđeno da dvorac Kruševac pripadne potomcima posljednje crnogorske dinastije.

“Odredbom člana 78 stav 2 Ustava Crne Gore utvrđeno je da država štiti prirodnu i kulturnu baštinu, dok je odredbom člana 42 stav 1 Zakona o zaštiti kulturnih dobara propisano da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti”, piše u obrazloženju.

Kabinet predsjednika države juče je medijima dostavio izvod iz rješenja i fotografiju (iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara) kojima se potvrđuje da je dvorac na Kruševcu zaštićen kao nepokretno kulturno dobro.

Advokat Miloš Vukčević rekao je “Vijestima” da pitanje dvorca ne treba posmatrati kroz političku, već isključivo kroz pravnu prizmu. Naveo je da dinastija Petrović Njegoš nesumnjivo ima posebno mjesto u istoriji Crne Gore i da je razumljivo nastojanje države da na adekvatan način reguliše njihov status. Međutim, kad je riječ o kulturnim dobrima, Vukčević ističe da zakon mora biti jednak za sve.

“Ukoliko je dvorac Kruševac zaštićen kao nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini, onda se s pravom postavlja pitanje da li je moguće prenijeti pravo svojine na privatno lice imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti kulturnih dobara i ustavnu obavezu države da čuva kulturnu baštinu. Upravo zbog toga smatram da argumenti koje je iznio predsjednik države zaslužuju ozbiljno pravno razmatranje”, ocijenio je on.

S druge strane, Vukčević napominje da ne treba zaboraviti da cilj zakona nije bio komercijalizacija kulturnog dobra, niti njegovo otuđenje radi sticanja profita, već uređivanje odnosa države prema potomcima dinastije koja je obilježila značajan dio crnogorske istorije.

“Zbog toga ovo pitanje nije ni jednostavno, ni crno-bijelo”, kazao je sagovornik.

On je konstatovao da je najvažnije da se u konkretnom slučaju obezbijedi puna pravna sigurnost, te da je ako postoji dilema da li je određeno zakonsko rješenje u skladu s Ustavom i sistemskim zakonima, onda bolje da se ona razriješi prije nego što proizvede pravne posljedice.

“Kulturna dobra nisu obične nekretnine – ona pripadaju kolektivnom nasljeđu svih građana Crne Gore i zbog toga svaka odluka koja se tiče njihovog statusa mora biti donesena uz puno poštovanje Ustava i zakona”, poručio je Vukčević.

Iz Ministarstva kulture i medija naveli su da, imajući u vidu da se zakon trenutno nalazi u proceduri ponovnog odlučivanja pred Skupštinom, ne mogu prejudicirati pravne posljedice zakona, niti zauzimati stav o njegovoj ustavnosti, zakonitosti ili eventualnoj primjeni prije okončanja zakonodavnog postupka.

“S aspekta nadležnosti Ministarstva, nesporno je jedino da dvorac Kruševac ima status zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra i da je predmet zaštite u skladu s odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Takođe, status kulturnog dobra i režim njegove zaštite ne zavise od svojinskog statusa, već se mjere zaštite primjenjuju bez obzira na to ko je vlasnik kulturnog dobra. Zakon o zaštiti kulturnih dobara prepoznaje mogućnost da kulturno dobro bude u državnoj, opštinskoj ili privatnoj svojini, pri čemu je vlasnik dužan da postupa u skladu s propisanim mjerama zaštite”, piše u odgovoru redakciji.

Kazali su da, imajući u vidu činjenicu da su u javnom prostoru otvorena i pitanja mogućeg odnosa između predloženog zakonskog rješenja i ustavnih načela koja se odnose na zaštitu kulturne baštine, zaštitu državne imovine, pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom, o navedenim pitanjima konačan stav mogu dati isključivo nadležni državni organi u okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja. Međutim, nisu precizirali koji su to organi.

Naglasili su da bi trebalo imati u vidu i da zaštita kulturne baštine i afirmacija istorijskog nasljeđa nisu suprotstavljeni ciljevi.

“Naprotiv, savremene evropske demokratije pokazuju da je moguće istovremeno štititi državne interese, kulturna dobra i istorijsko dostojanstvo porodica koje su obilježile razvoj države. U tom smislu, svako zakonsko rješenje treba posmatrati prije svega kroz prizmu očuvanja kulturnog identiteta i istorijskog kontinuiteta Crne Gore”, ocijenili su iz Ministarstva kojim rukovodi Tamara Vujović (Demokrate).

Muzejska pedagoškinja Isidora Damjanović u ovom slučaju vidi problem i na polju kulture. Ona je “Vijestima” rekla da bi Muzej savremene umjetnosti, čiji se najveći dio nalazi u dvorcu i Perjaničkom domu (pored dvorca), koji bi trebalo da pripadnu princu, mogao da se suoči s problemima ukoliko predloženo zakonsko rješenje opet prođe parlament.

“Smatram da, ukoliko bi se to tretiralo kao vlasništvo princa Nikole i ako bi Muzej savremene umjetnosti morao da plaća rentu, kako je predviđeno zakonom, da bi to bio iznos u kom bi muzej više novca morao da izvoji na rentu – budući da se radi o nekoliko objekata i zemljištu velike kvadrature – nego što bi trošio na same programe, za koje inače nedostaje novca”, kazala je Damjanović.

Zakonom je predviđeno da institucije smještene u dvorcu imaju pravo da do izgradnje nove zgarde Muzeja savremene umjetnosti nastave rad uz plaćanje zakupnine koju određuje nadležni organ državne uprave za kulturu.

Damjanović je pojasnila da muzej ima značajan broj eksponata u svom fondu, da je veoma bitan činilac u kulturi Crne Gore, te da zapošljava značajan broj stručnjaka. Dodala je da princ Nikola već koristi prvi sprat u zgradi dvorca, te da bi bilo šta više od toga ugrozilo djelatnost muzeja.

“Trebalo bi imati u vidu da Muzej savremene umjetnosti očekuje novu zgradu koja treba da počne da se gradi, što će potrajati nekoliko godina. Možda bi kad se muzej iseli iz dvorca to pitanje trebalo da se otvori, pa eventualno da princ Nikola bude njegov korisnik, ali ako je dvorac kulturno dobro, onda mu se samim tim ne može dati vlasništvo”, tvrdi sagovornica.

Rekla je da za kulturna dobra postoje pravila u smislu šta se može, a šta ne može raditi na objektu, te da to limitira bilo kakve radove koje bi dvorac mogli pretvoriti u mjesto za privatni život.

“Mislim da je glavni problem ovog pitanja funkcionalnost cijelog kompleksa – za šta bi se on u nekoj bližoj budućnosti mogao koristiti, kad muzej dobije novu zgradu”, ocijenila je Damjanović.

Skupština Crne Gore je na sjednici 1. juna usvojila izmjene Zakona statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš.

Iz teksta propisa koji je usvojen sa 40 glasova za, tri protiv i dva uzdržana, ipak nije bila izbrisana riječ “nasilne” u formulaciji o aneksiji države iz 1918. godine.

Vladajući Pokret Evropa sad (PES) odustao je od toga predloga koji je prvobitno zastupao, jer je izazvao buru u javnosti, kao i na obje strane političkog spektra. U PES-u su se potom fokusirali na rješavanje imovinskih pitanja potomaka dinastije.

Prošle godine, kad je zakon prvi put stavljen u proceduru, iz opozicije su PES optuživali za istorijski revizionizam, dok je dio vlasti tražio da se iz teksta zakona u potpunosti izbriše termin aneksija, zahtijevajući da umjesto toga stoji formulacija o ujedinjenju Crne Gore i Srbije.

Za usvajanje “novog” predloga zakona, u kom je ostao termin nasilna aneksija, glasali su i poslanici Nove srpske demokratije Andrije Mandića, što je naišlo na oštru reakciju zvaničnog Beograda, ali i tamošnjih glasila bliskih vlasti Aleksandra Vučića.