Nova era Sparsa je stigla na veliku scenu: Vembanjama srušio Dankanov rekord u debiju

<!—->Tim Grega Popoviča, postavljen kao drugi nosilac, tako je bez većih potresa poveo protiv sedmoplasiranog Portlanda, a Vembanjama je pritom ispisao i klupsku istoriju. Sa 35 poena srušio je rekord Tima Dankana za najviše poena nekog igrača Sparsa u prvoj plej-of utakmici, pošto je legendarni krilni centar 1998. godine u svom debiju postigao 32.

Vembanjama, koji ima 22 godine i ove sezone je finalist i za MVP priznanje i za nagradu za najboljeg defanzivca godine, meč je praktično usmjerio već do poluvremena. San Antonio je na veliki odmor otišao sa vođstvom 59:49, a njegov najbolji igrač do tada je već imao 21 poen, uz šut iz igre 8 od 13 i 3 od 4 za tri poena. Tih 21 poen u prvom poluvremenu predstavlja i najveći učinak jednog igrača u njegovom prvom plej-of meču u eri detaljne “play-by-play” statistike, koja se vodi od sezone 1997/98.

Portland je po povratku iz svlačionice pokušao da zakomplikuje utakmicu i otvorio drugo poluvrijeme serijom 10:2, čime je prišao na samo dva poena zaostatka, ali bliže od toga nije uspio da dođe. Deni Avdija je bio najbolji kod Blejzersa sa 30 poena, 10 skokova i pet asistencija, ali je njegov učinak ostao nedovoljan da tim iz Oregona ozbiljnije zaprijeti ekipi koja je veći dio meča djelovala sigurnije, raznovrsnije i organizovanije.

Za Portland je i sam plasman u plej-of bio korak naprijed, pošto je do doigravanja stigao prvi put od 2021. godine, nakon što je u plej-inu eliminisao Finiks Sanse. Ipak, već u prvoj utakmici serije jasno se vidjelo ono što ih prati čitave sezone, da napad prečesto zavisi od jednog čovjeka. Od svih 16 timova koji su stigli do plej-ofa, Trejl Blejzersi su bili najmanje potentna napadačka ekipa, a regularni dio završili su tek na 21. mjestu po broju poena na 100 posjeda.

Avdija je glavni motor njihove ofanzive, krilo koje kreira, vuče i otvara prostor, ali iza njega nema mnogo igrača koji konstantno mogu sami da naprave šut. To se vidjelo i sada. Ostatak startera Portlanda, Džru Holidej, Skut Henderson, Tumani Kamara i Donovan Klingan, zajedno je postigao 39 poena, tek devet više od samog Avdije. Već na poluvremenu tandem Henderson, Holidej imao je ukupno svega pet poena, a Blejzersi su tada već bili u minusu 10. Henderson je kasnije proradio i drugi dio završio sa 15 od svojih 18 poena, ali to nije promijenilo širu sliku meča.<!—->

Portland je za tri poena šutirao 10 od 38, što i nije veliko iznenađenje za ekipu koja je tokom regularne sezone bila 28. u NBA ligi po preciznosti sa distance. Ako želi da ostane živ u ovoj seriji, moraće da pronađe više spoljnog šuta i mnogo više sekundarne kreacije.

Sa druge strane, ono što ovu pobjedu čini još značajnijom za Sparse jeste činjenica da sve nije stalo samo na Vembanjami, iako je on bio centralna figura večeri. Svako ko je gledao San Antonio tokom cijele sezone zna da ovo nije tim jednog čovjeka. Ne dobija se 62 utakmice oslanjajući se samo na jednog igrača, posebno ne kada taj igrač propusti 18 mečeva i ne prebaci granicu od 2.000 minuta u sezoni.

Zato je važan i detalj iz sredine treće četvrtine, kada je San Antonio od tijesnog meča napravio dvocifrenu razliku baš dok je Vembanjama bio na klupi. U tih presudnih pet minuta i 13 sekundi posebno su se izdvojila dvojica igrača. Prvi je bio Devin Vasel, jedan od rijetkih koji još nose tragove prethodne ere Sparsa. Kada 25-godišnje krilo pogađa trojke i aktivno je uključeno na oba kraja terena, San Antonio postaje izuzetno težak za čuvanje. Njegove brojke možda ne djeluju spektakularno, 15 poena uz šut 5 od 13, ali su dvije trojke iz mjesta i jedan lijepi šut iz driblinga preko table izveli Sparse iz napadačke blokade.

Drugi važan čovjek bio je Luk Kornet, Vembanjamina zamjena i jedan od samo dvojice igrača u ovom sastavu sa pravim plej-of iskustvom. Dok je Vembanjama odmarao, Kornet je dao tačno ono što je trebalo, odradio je svoju ulogu u napadu i zaštitio obruč protiv ekipe koja živi od ulaza i igre u reketu.

Naravno, sve se opet vratilo na Vembanjamu kada je trebalo završiti posao. U četvrtoj četvrtini ubacio je 14 poena i tako definitivno odbio svaki pokušaj Portlanda da se vrati u utakmicu. Upravo taj nalet u završnici bio je konačna potvrda da prvi plej-of meč za njega nije bio trenutak za prilagođavanje, nego prilika da preuzme.

Simbolika večeri dobila je i gotovo filmski kadar. Koš kojim je prestigao Dankana stigao je nedugo nakon što se Dejvid Robinson pojavio na džambotronu i pravio Dankanu “zečije uši”.<!—->

Dvije legende starih “Tvin tauersa” smijale su se dok je hala eksplodirala, a taj trenutak kao da je savršeno označio prelaz iz jedne epohe u drugu.

San Antonio je dobio prvu utakmicu, poveo 1:0 u seriji i potvrdio da u Vembanjami ima igrača spremnog da vodi tim ka najvećim ciljevima. A kada njegov talenat dođe na temeljima koje postavlja ostatak ekipe, onda sve što radi djeluje još veće, još ozbiljnije i još opasnije za svakoga ko mu stane na put.