Obilježje koje će podsjećati na sramotu: Zeković traži da država obilježi mjesto stradanja Roa u Danilovgradu

U događajima iz aprila 1995, romska naselja na “Božovoj glavici” potpuno su uklonjena i zbrisan je svaki trag postojanja Roma u Danilovgradu, na zgarištu naselja izgrađena je Policijska akademija, bez ikakvog obilježja o tome šta se na tom mjestu desilo

Zeković poručuje da je “odgovarajući, pa i minimalni, iskaz sjećanja u interesu obrazovanja novih policijskih službenika i službenica”

Aktivista za ljudska prava i politike sjećanja, Aleksandar Saša Zeković, uputio je Višoj stručnoj školi “Policijska akademija” iz Danilovgrada inicijativu da se u krugu, dvorištu ili unutrašnjosti zgrade na pogodan način označi da se na toj lokaciji do 1995. godine nalazilo romsko naselje Božova glavica, koje je u potpunosti uništeno u anti-romskom pogromu.

U dopisu koji je uputio Upravnom odboru i direktoru Nenadu Vojinoviću, on je podsjetio da se pogrom dogodio prije dvije decenije, te naveo da policijski službenici tada nisu preduzeli ništa da spriječe nasilje:

“Ove godine navršila se 21 godina od pogroma Roma iz Danilovgrada (14. i 15. april 1995. godine). Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija na zasjedanju, krajem 2002. godine, utvrdio je da je Crna Gora prekršila odredbe Konvencije protiv mučenja i drugih svirepih, nehumanih i ponižavajućih kazni ili postupaka (Konvencija protiv torture)”, naveo je Zeković u inicijativi.

U inicijativi koju je dostavio Upravnom odboru i direktoru JU Viša stručna škola “Policijska akademija”, Zeković navodi da je “odgovarajući, pa i minimalni, iskaz sjećanja u interesu obrazovanja novih policijskih službenika i službenica”:

“I trajnog podsjetnika koliko je vladavina zakona i njegova čvrsta i dosljedna primjena u svim okolnostima važna i nužna za pravnu sigurnost i zaštitu integriteta svakog pojedinca, očuvanje međuetničkih odnosa i društvene kohezije”.

Prema dokumentima iz odluke Komiteta za torturu Ujedinjenih nacija (UN) o slučaju “Danilovgrad”, 14. aprila 1995. godine danilovgradskoj policiji je oko 22 časa prijavljeno da su dvojica maloljetnih Roma navodno silovali maloljetnu S. B., nakon čega je policija oko ponoći ušla u tadašnje romsko naselje Božova glavica, pretresla jedan broj kuća i privela sve mlade Rome koji su se zatekli u naselju.

U to vrijeme, oko 200 mještana okupilo se ispred policijske stanice, tražeći od Skupštine opštine (SO) Danilovgrad da donese odluku o protjerivanju Roma iz tog grada, prijeteći da će “istrijebiti” Rome i spaliti njihove kuće. Prema objavljenim dokumentima, između četiri i pet sati ujutro, dva romska dječaka su pod prinudom priznala da su silovali S. B. (nikad nije utvrđeno da su maloljetni Romi silovali S.B).

Policija je potom ostale uhapšene Rome pustila, kazavši im da oni i njihove porodice moraju odmah pobjeći iz Danilovgrada, jer postoji opasnost da će ih linčovati. U isto vrijeme, prema pisanju UN-a, policajac Ljubo Radović i inspektor Branko Mićanović su poručili preostalim Romima u naselju da odmah napuste Danilovgrad, pošto “niko ne može da im garantuje bezbjednost, niti da im pruži zaštitu”.

Oko osam sati izjutra 15. aprila, grupa mještana upala je u romsko naselje i počela njegovo uništavanje – kuće i barake su spaljene, stvari od vrijednosti opljačkane, a stoka ubijana. Kako piše u dokumentima UN, dok se dešavao pogrom Roma, danilovgradska policija je posmatrala cijeli događaj, “blago pokušavajući” da ubijede neke od napadača da se smire dok SO ne donese odluku o protjerivanju.

Nekoliko dana kasnije, ostaci romskog naselja su potpuno uklonjeni, pa je zbrisan svaki trag postojanja Roma u Danilovgradu, dok je na zgarištu naselja izgrađena Policijska akademija – bez ikakvog obilježja šta se na tom mjestu desilo.

“Policijski službenici nisu preduzeli ništa da spriječe nasilje i samovolju lokalnog stanovništva koji su pravdu uzeli u svoje ruke. Policijski službenici nisu spriječili rasističko i antiromsko nasilje koje je okončano prisilnim iseljavanjem svih lokalnih Roma. Svojim nečinjenjem policijski službenici su pokazali, zajedno sa ruljom koja je djelovala, da je u javnom interesu da u Danilovgradu više ne živi romska etnička zajednica”, navodi Zeković u inicijativi.

Prema riječima Zekovića, protjerivanje Roma iz Danilovgrada “odslikava stvarno stanje naše, tadašnje, institucionalne izgrađenosti i snagu rasizma”.

“Memorijalizacija tog događaja – u krugu akademije ili još jednostavnije u samoj zgradi kroz format ploče sjećanja ili fotografije na zidu u ulaznom holu, predstavljaće potvrdu da savremena i evropska Crna Gora, i kroz moderno policijsko obrazovanje, otklanja istorijske, sistemske i mentalitetske prepreke prema društvenom prihvatanju Roma”, navodi on u inicijativi.

Prema dokumentima iz odluke Komiteta UN protiv torture, iako nije preduzela ništa da zaustavi uništenje romskog naselja, policija se pobrinula da se vatra ne proširi na okolne zgrade. Policija i istražni sudija Osnovnog suda u Danilovgradu su kasnije sačinili izvještaj o uviđaju na licu mjesta u vezi s štetom počinjenom od strane učesnika u pogromu.

U odluci se navodi da zvanična policijska dokumenta, kao i izjave jednog broja policajaca i svjedoka, ukazuju da su u razaranju romskog naselja učestvovali: Veselin Popović, Dragiša Makočević, Gojko Popović, Boško Mitrović, Joksim Bobičić, Darko Janjušević, Vlatko Cacić i Radojica Makočević.

Dodaje se i da postoje dokazi da su policajci Miladin Dragaš, Rajko Radulović, Dragan Burić, Đorđije Stanković i Vuk Radović bili prisutni tokom nasilja, a da nisu učinili ništa ili bar ne dovoljno kako bi zaštitili romske stanovnike i njihovu imovinu.

Protiv Popovića je pokrenut postupak, ali je krajem januara 1996, tužilaštvo u Podgorici odustalo od njegovog krivičnog gonjenja usljed “nedostatka dokaza”. Istraga je već početkom februara iste godine obustavljena.

“Prognani danilovgradski Romi i dalje žive u Podgorici u teškoj bijedi, improvizovanim skloništima ili napuštenim zgradama, prisiljeni da rade na podgoričkoj deponiji ili da prose kako bi preživjeli”, piše u dokumentu.