Odlazak velikog znalca u pneumoftiziologiji Branimira Todorovića

<!—->

Njegove nagrade nećemo isticati, jer on to nije volio i uvijek je govorio da je to nagrada svih zdravstvenih radnika.

Postoje ljudi koji svojim odlaskom ne ostavljaju samo prazninu u profesiji, vec i tišinu koja odjekuje. Odlazak doktora Branimira Todorovića nije samo gubitak za ljekarske krugove, već i za sve one koji su u njemu vidjeli jedan od posljednjih oslonaca stare škole medicine. Specijalista pneumoftiziolog koji je zanat “pekao” širom bivše Jugoslavije, a decenije rada utkao u crnogorsko zdravstvo, Brano je bio više od stručnjaka – bio je ljekar koji je prvo vidio čovjeka, pa tek onda pacijenta.

Za njega bijeli mantil nije predstavljao status, niti privilegiju, već isključivo odgovornost i obavezu prema onome kome je teško.

U njegovoj čekaonici red je bio isti za sve. Kod doktora Todorovića se nije ulazilo „preko veze“, niti po funkciji, sa istom pažnjom i blagošću slušao je disanje najuticajnijih i onih zaboravljenih. Bio je istinski narodni ljekar, jedan od onih koji su vjerovali da je savjesno obavljen posao sam po sebi najveća nagrada. Dosljedno je odbijao svaki poklon ili materijalno priznanje, držeći do svog dostojanstva struke.

Njegova svestranost i širina duha činile su ga dragocjenim sagovornikom. Sa njim razgovori nisu počinjali i završavali medicinom. Bio je čovjek kulture i dubokog razumijevanja svijeta, neko ko je plijenio vedrinom i mirom čak i u najtežim trenucima. O sebi je uvijek govorio malo, puštajući da o njemu govore njegova djela i hiljade onih kojima je pomogao da prodišu.

Otišao je tiho, gospodski, baš onako kako je i živio. Crna Gora je izgubila velikog znalca, a mi koji smo ga poznavali – čovjeka koji nam je bio mjera za ljudskost.

Hvala Vam na svemu, doktore. Neka Vam je vječna slava.