Ogradi se od Mandića da sve ostane isto: Saučešće povodom smrti Mladića i politička odgovornost u Crnoj Gori

Ako za nešto tvrdite da je suprotno vašim vrijednostima, a to ne utiče na odnos s partnerom koji je to napravio, onda se postavlja pitanje koliko je ograđivanje principijelno, kaže Nikoleta Đukanović

Ne možemo očekivati da će svi svaki događaj jednako interpretirati, ali kompromisi su nužni i mogući ukoliko ne prevazilaze granične linije, ocjenjuje Zoran Stojiljković

Ograđivanje od izjava i poteza koalicionih partnera, uz izostanak posljedica zbog njihovih akcija, pokazatelj je da u Crnoj Gori još nije u potpunosti razvijena politička odgovornost. Iako je jasno da je aktuelna vlast primorana da zbog procesa evropskih integracija “proguta” neke sporne odluke, to ne bi trebalo da je abolira od preuzimanja odgovornosti za pogrešne poteze njenih konstituenata.

Tim riječima sagovornici “Informacije CG” komentarišu ponašanje dijela vlasti u situacijama kad njihovi koalicioni partneri povuku sporan potez – da ograđivanje od toga prati odsustvo bilo kakvih posljedica.

Najsvježiji primjer je telegram saučešća koji je šef parlamenta Andrija Mandić uputio prošle sedmice povodom smrti ratnog zločinca Ratka Mladića. Taj potez izazvao je osude dijela crnogorske javnosti, regiona – naročito iz Hrvatske – ali i Brisela.

Iz Pokreta Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića rekli su prošle sedmice “Vijestima” da je saučešće Mandića lični i partijski stav, a ne stav Vlade, te naglasili da poštuju pravosnažne presude međunarodnih sudova. No, to ograđivanje nije ispraćeno najavom da će eventualno glasati za njegovu smjenu, koju je inicirala opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS).

Saučešće Mladiću nije prvi slučaj kad su se Mandićevi koalicioni partneri ograđivali od njega. Kad je početkom januara 2025. prvi čovjek Skupštine čestitao neustavni dan Republike Srpske, iz Vlade su poručili da izvršna vlast priznaje jedinstvenu, cjelovitu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, a da Mandić “u svoje ime može da čestita šta god želi”.

Lider Nove srpske demokratije (NSD) je “pravio problem” partnerima u vlasti i u februaru 2024, kad je u parlamentu ugostio bivšeg dugogodišnjeg predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Tada su iz Ministarstva vanjskih poslova, čiji je rukovodilac u tom momentu bio Filip Ivanović (PES), kazali da oni nisu organizovali tu posjetu, već da je to uradio najviši zakonodavni dom. Ipak, napomenuli su da su obavijestili Skupštinu o “propustu” – da prilikom posjete pored zastave Republike Srpske, nije bila istaknuta i zvanična zastava Bosne i Hercegovine.

Albanski forum najavio je da će na partijskim organima odlučiti hoće li podržati inicijativu DPS-a za smjenu Mandića, dok je Bošnjačka stranka jutros saopštila da hoće. Manjinske stranke su, nakon što je Mandić 2025. čestitao neustavni dan Republike Srpske, najavile da će zajedničkom platformom pokušati da “obuzdaju” šefa parlamenta. No, ta ideja nikad nije realizovana.

Docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, rekla je “Vijestima” da navedeni primjeri pokazuju da u Crnoj Gori još ne postoji razvijena politička odgovornost, niti da ima dovoljno razumijevanja šta ona u demokratskom sistemu podrazumijeva. Kazala je da umjesto ograđivanja od postupaka koalicionog partnera, politička odgovornost počinje tek kad iza javno iskazanog neslaganja slijedi određena politička posljedica.

“U parlamentarnoj demokratiji odgovornost nije apstraktan princip. Uz vladavinu prava i podjelu vlasti, kolektivna i individualna politička odgovornost predstavlja jedan od temelja demokratskog legitimiteta vlasti. Postoji neprekinuti lanac odgovornosti, od građana koji biraju parlament, preko parlamenta koji kontroliše izvršnu vlast, do ministara i institucija kojima je povjereno upravljanje državom”, navela je ona.

Đukanović je ukazala da, ako se taj lanac prekine i politički akteri ne snose nikakve posljedice za svoje odluke i postupke, onda se gubi sama suština demokratske odgovornosti, dodajući da se u Crnoj Gori – ona uglavnom završava saopštenjem.

“Jedan koalicioni partner napravi potez koji drugi proglase neprihvatljivim, oni se od njega javno ograde, eventualno razmijene nekoliko političkih poruka, a nakon toga nastave da funkcionišu kao da se ništa nije dogodilo. Zato takvo ograđivanje vremenom gubi svaki politički sadržaj i postaje samo način da se pred sopstvenim biračima sačuva privid principijelnosti”, konstatovala je ona.

Međutim, sagovornica je ustvrdila da to nije problem samo aktuelne vlasti, već je posrijedi mnogo dublji problem crnogorske političke kulture u kojoj odgovornost gotovo nikad nije bila ozbiljno razvijena kao standard političkog djelovanja.

“Funkcija se ne vezuje dovoljno za rezultate, ispunjena obećanja i posljedice donesenih odluka, već prije svega za sposobnost održavanja političkog aranžmana koji omogućava ostanak na vlasti”, poručila je Đukanović.

S druge strane, profesor u penziji beogradskog Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković ukazuje na pragmatičniju stranu koalicionih odnosa. On je “Vijestima” rekao da je Crnoj Gori potreban najširi konsenzus na evropskom putu, te da je država već duže vrijeme u situaciji da nema stranku ili predizbornu koaliciju koja prelazi preko četvrtine biračkog tijela.

“… To traži neku vrstu koalicionog kompromisa koji ne bi trebalo da prelaze neke granice programskog karaktera u koje spada i to da se ne organizuju proslave i slavi osuđeni ratni zločinac i da se ne dovodi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet susjednih zemalja”, naveo je Stojiljković.

Ocijenio je da, ako se različite interpretacije Mandićevih izjava i ograđivanja Vlade od njih kreću unutar onog kruga koji nije van programski dogovorenog – to se može pravdati političkom pragmatikom. Sve suprotno bi, dodaje, bilo neprihvatljivo.

“To je sad balansirano, jer suprotan način bi značio opet radikalizaciju tog ekstremnog srpskog stanovišta i pozicije koja je na liniji ispunjavanja (predsjednik Srbije Aleksandar) Vučićevih želja, što onda dovodi do neke vrste nestabilnosti. Znači ne možemo očekivati da će svi svaki događaj jednako interpretirati, ali kompromisi su nužni i mogući ukoliko se ove granične linije ne prevazilaze”, kaže sagovornik.

Nikoleta Đukanović kazala je listu da dosadašnja praksa aktuelne većine pokazuje da je prag tolerancije izuzetno visok kad je alternativa gubitak vlasti. Podsjetila je da od formiranja Vlade u oktobru 2023. javnost svjedoči veoma ozbiljnim razlikama među njenim konstituentima – od spoljne politike i odnosa prema susjedima, preko identitetskih i vrednosnih pitanja, do evropskih integracija, ali da gotovo nijedna od tih razlika nije proizvela ozbiljnu političku posljedicu.

Ocijenila je da to govori da je osnovni kohezivni faktor većine – manje zajednička politika, a mnogo više zajednički interes da vlast opstane.

“Koalicioni odnosi se zbog toga ne uređuju prvenstveno prema tome da li Vlada ostvaruje rezultate, ispunjava obećanja ili sprovodi politike oko kojih postoji saglasnost, već prema tome šta je potrebno uraditi da bi svaki od partnera imao dovoljno razloga da u toj vlasti ostane”, tvrdi ona.

Đukanović je rekla da se upravo zato događaju paradoksalne situacije u kojima se politički partneri javno ograđuju jedni od drugih oko veoma ozbiljnih pitanja, a već narednog dana nastavljaju da zajedno vrše vlast.

Prema njenim riječima, ako za određeni potez tvrdite da je suprotan državnoj politici, evropskom kursu ili vrijednostima koje zastupate, a taj potez ni na koji način ne utiče na vaš odnos s političkim partnerom koji ga je napravio, onda se legitimno postavlja pitanje koliko je vaše ograđivanje zaista principijelno, a koliko služi političkoj komunikaciji (odnosno kalkulaciji).

“Naravno, koalicione vlade podrazumijevaju kompromise i partneri ne moraju imati identične stavove o svakom pitanju. Ali kompromis i odsustvo odgovornosti nijesu isto. Demokratska politika podrazumijeva i postojanje granica preko kojih se ne prelazi. Ako takvih granica nema, onda principijelnost prestaje da bude kriterijum političkog djelovanja, a očuvanje vlasti postaje vrijednost sama po sebi”, poručila je sagovornica.

Ona je istakla da zato problem nije samo u tome što koalicija opstaje uprkos razlikama, već i u tome što građani više ne mogu jasno da utvrde za šta je ko politički odgovoran.

“Kad svi mogu da se ograde od svega, a da istovremeno svi ostanu zajedno na vlasti, odgovornost se praktično razvodnjava do tačke u kojoj je više nema”, poentirala je Đukanović.