Otisci stopala iz Kenije rasvjetljavaju praistorijskog ljudskog srodnika Paranthropusa

Otisci pružaju uvid u društvenu dinamiku vrste Paranthropus boisei, uključujući činjenicu da su mužjaci ponekad zajedno prelazili preko predjela, bez ženki i mladunaca

Otisci stopala ostavljeni na blatnjavoj obali jezera na sjeveru Kenije prije oko 1,43 miliona godina pružaju novi uvid u veličinu i ponašanje vrste iz ljudske evolutivne loze koja je bila posljednja te vrste, poznata po brojnim anatomskim prilagođavanjima za ishranu žilavom vegetacijom.

Vrsta Paranthropus boisei poznata je uglavnom na osnovu fosila lobanje i zuba. Istraživači koji rade duž istočne obale kenijskog jezera Turkana sada su identifikovali 21 otisak stopala koje je ostavilo osam jedinki te vrste, a koje su, po svemu sudeći, zajedno hodale po blatnjavom plićaku. Otiske su pripisali toj vrsti na osnovu oblika stopala i načina hoda, zaključivši da su ih, sudeći po veličini, vjerovatno ostavili odrasli mužjaci.

Otisci, prenosi agencija Rojters, pružaju uvid u društvenu dinamiku vrste Paranthropus boisei, uključujući činjenicu da su mužjaci ponekad zajedno prelazili preko predjela, bez ženki i mladunaca.

Vrste koje pripadaju ljudskoj evolutivnoj lozi nazivaju se hominini.

"Sve u svemu, ovo je još jedan nevjerovatan prizor iz prošlosti koji nam omogućava da saznamo kako su ti hominini izgledali, kako su hodali i na koji su način stupali u međusobne odnose i komunicirali sa okruženjem“, rekao je paleoantropolog Kevin Hatala sa Univerziteta Čatam u Pitsburgu i Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju u Njemačkoj, glavni autor studije objavljene u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Nešto stariji otisci, opisani u studiji objavljenoj 2024. godine, pokazali su da je Paranthropus boisei na tom području živio zajedno sa drugim homininom, vrstom Homo erectus, koja je bila bliža našoj vrsti i možda njen neposredni predak.

"Paranthropus boisei najpoznatiji je po izuzetno robusnoj lobanji i veoma velikim zubima. O njegovoj anatomiji od vrata nadolje nijesmo mnogo znali", rekao je Hatala.

Ta vrsta je na vrhu lobanje imala koštani greben, sličan onom kod mužjaka gorile, za koji su bili pričvršćeni veliki mišići za žvakanje, dok su njeni kutnjaci bili tri puta veći od naših. Njena ishrana žilavim namirnicama možda je uključivala travu, močvarne biljke poznate kao šaš, orašaste plodove i sjemenke.

Tjelesne dimenzije te vrste manje su poznate. Otisci ukazuju na visinu do 1,83 metra i težinu od oko 74,8 kilograma, što je više od ranijih procjena i približno veličini vrste Homo erectus, prenosi Rojters.

"Dugo se smatralo da su bili sitniji od vrste Homo erectus, koja je živjela u isto vrijeme i za koju se vjeruje da je po veličini i obliku tijela bila veoma slična savremenom čovjeku. Međutim, moguće je da je i Paranthropus boisei mogao dostići dimenzije slične ljudskim, uprkos anatomiji lobanje koja ukazuje na sasvim drugačiju ishranu", rekao je Hatala.

Istraživači su za utvrđivanje starosti otisaka koristili vulkanski pepeo iz okolnih stijena. Pored otisaka hominina pronađeni su i tragovi nilskih konja, antilopa, ptica močvarica i drugih životinja.

Otisci ukazuju na to da se osam jedinki kretalo pod pravim uglom u odnosu na obalu, ulazeći u nešto dublju vodu i izlazeći iz nje, rekla je koautorka studije Kej Berensmajer, kustoskinja za paleontologiju kičmenjaka u Nacionalnom muzeju prirodne istorije Smitsonijan instituta u Vašingtonu.

"Ne znamo šta su tamo zapravo radili", rekla je Berensmajer.

Moguće je da su tražili hranu ili vodu, obilazili područje radi bezbjednosti ili se jednostavno zajedno šetali.

"Još jedna mogućnost je da je riječ o grupi mužjaka bez partnerki, slično onome što viđamo kod primata poput gorila, koji imaju društvenu strukturu u kojoj jedan dominantni mužjak prisvaja parenje i tjera druge mužjake od ženki. Zbog toga se potisnuti mužjaci mogu udruživati u sopstvene grupe", rekao je evolucioni biolog sa Univerziteta Harvard i koautor studije Nil Rouč.

Otisci ukazuju na to da je njihova društvena struktura omogućavala mužjacima da tolerišu prisustvo drugih mužjaka, makar u određenim okolnostima, rekao je Rouč.

Vjeruje se da je Paranthropus boisei izumro prije oko 1,2 miliona godina, u vrijeme klimatskih promjena koje su možda uticale na dostupnost hrane, čime je ta vrsta postala evolutivna slijepa ulica.

Homo erectus i naša vrsta, Homo sapiens, pripadaju rodu Homo. Rod je grupa blisko povezanih vrsta sa sličnim osobinama. Na primjer, lavovi i tigrovi pripadaju istom rodu, ali su različite vrste.

Paranthropus boisei, koji se prvi put pojavio prije oko 2,3 miliona godina, bio je posljednja od tri vrste roda Paranthropus, čiji počeci sežu oko 2,7 miliona godina u prošlost. Smatra se i da je bio posljednja vrsta hominina koja nije pripadala rodu Homo. Naša vrsta prvi put se pojavila prije oko 300.000 godina.

Ne može se isključiti mogućnost da je konkurencija sa vrstom Homo erectus doprinijela izumiranju vrste Paranthropus boisei. Smatra se da je Homo erectus, sa manjim zubima i slabijim vilicama, jeo manje žilave vegetacije, a više mesa, ali je moguće da su koristili neke iste izvore hrane, prenosi Rojters.

"Na primjer, obje vrste su možda koristile slične izvore hrane u područjima uz jezero, ali su se razlikovale kada je riječ o ostalim djelovima njihove ishrane", rekao je Hatala.