Otkriveni genetski problemi kod izolovanih populacija afričkih…

Afrički slonovi pretrpjeli su ozbiljan pad brojnosti zbog trgovine slonovačom i gubitka staništa. Studija iz 2024. godine zabilježila je alarmantan pad populacija na brojnim lokacijama širom Afrike od 1964. do 2016. godine, pri čemu su populacije savanskih slonova smanjene za oko 70 odsto, a šumskih za oko 90 odsto

Najveća genomska studija afričkih slonova do sada pokazala je da obje vrste – savanski i šumski slonovi – uglavnom i dalje imaju dobro genetsko zdravlje uprkos dugoročnom padu brojnosti, iako neke izolovane populacije pokazuju zabrinjavajuće znakove srodničkog parenja i štetnih mutacija.

Istraživači su analizirali genetsko zdravlje afričkih slonova – najvećih kopnenih životinja na Zemlji – koristeći podatke o genomu 181 savanskog slona i 51 šumskog slona sa 29 lokacija u 17 zemalja.

Ukupno gledano, njihovo genetsko zdravlje ocijenjeno je kao dobro, jer mnoge populacije, naročito na širokom prostoru južne Afrike, i dalje mogu prelaziti velike udaljenosti i razmjenjivati gene. Znakovi genetskih problema uočeni su kod slonova odsječenih od drugih populacija usljed faktora kao što su rast ljudske populacije, širenje poljoprivrede i infrastrukturni projekti, prenosi agencija Rojters.

"Izolaciju uglavnom vidimo kod populacija na periferiji, na rubovima rasprostranjenosti slonova", rekla je evoluciona genetičarka sa Univerziteta u Kopenhagenu Patriša Pečnerova, glavna autorka istraživanja objavljenog u časopisu Nature Communications.

"To uključuje šumske i savanske slonove u sjeverozapadnom dijelu Afrike, poput Sijera Leonea, Malija i Kameruna, kao i savanske slonove u Namibiji na jugozapadu i najsjeveroistočnije populacije u Eritreji i Etiopiji", rekla je Pečnerova.

U Eritreji je ostalo oko 100 slonova, a oni žive oko 400 kilometara od bilo koje druge populacije slonova, rekla je Pečnerova. Oko 300 slonova koji žive u rezervatu Babile u Etiopiji nijesu potpuno izolovani, ali žive u teškom okruženju, na sve manjim parcelama zemljišta, usljed krivolova i širenja naselja.

"Vidimo posljedice izolacije kroz rast nivoa srodničkog parenja, odnosno parenja između srodnika, što takođe dovodi do gubitka genetske raznolikosti i može ugroziti zdravlje populacije. Kada je populacija izolovana, veća je vjerovatnoća da će doći do parenja sa srodnikom jer su mogućnosti ograničene, iako slonovi obično izbjegavaju takvo parenje", rekla je Pečnerova.

Kod tih populacija, podaci o genomu pokazali su nagomilavanje umjereno štetnih mutacija, što slonove može učiniti manje sposobnim da se prilagode promjenama u okruženju i podložnijim bolestima.

Situacija je bila nešto drugačija kod izolovanih savanskih slonova u zapadnoj Africi, zahvaljujući manjoj količini ukrštanja sa šumskim slonovima, što je pomoglo jačanju genetske raznolikosti. Takva "hibridizacija", međutim, nosi rizik unošenja potencijalno negativnih genetskih osobina.

Slonovi se nalaze u 37 zemalja subsaharske Afrike, pri čemu je većina u južnom dijelu kontinenta. Ukupno ih ima oko pola miliona, a savanski slonovi čine možda 70 odsto tog broja.

Afrički slonovi pretrpjeli su ozbiljan pad brojnosti zbog trgovine slonovačom i gubitka staništa. Studija iz 2024. godine zabilježila je alarmantan pad populacija na brojnim lokacijama širom Afrike od 1964. do 2016. godine, pri čemu su populacije savanskih slonova smanjene za oko 70 odsto, a šumskih za oko 90 odsto.

Savanski slonovi, veći od dvije afričke vrste, naseljavaju otvorene travnjake i imaju kljove koje se savijaju prema spolja. Šumski slonovi, stanovnici gustih tropskih kišnih šuma, tamnije su boje i imaju kljove koje su ravnije i usmjerene nadole.

"Slonovi su među najprepoznatljivijim životinjama na svijetu. I šumski i savanski slonovi imaju velike ekološke uloge. Vrlo su inteligentni i društveno složeni, i ključni su za napore očuvanja divljih životinja širom Afrike", rekao je genetičar i koautor studije Alfred Roka sa Univerziteta Ilinois Urbana-Šampejn.

Druga savremena vrsta slona u svijetu, azijski slon, živi u rascjepkanim populacijama širom Indije i jugoistočne Azije. Ova studija nije obuhvatila tu vrstu.

Genetski problemi otkriveni kod izolovanih afričkih slonova nijesu toliko ozbiljni, rekli su istraživači, kao oni kod posljednje snažno inbridirane populacije vunastih mamuta – srodnika današnjih slonova – koji su izumrli prije oko 4.000 godina na ostrvu u Arktičkom okeanu kod obale Sibira.

Studija je pokazala da šumski slonovi imaju veću genetsku raznolikost od savanskih, iako je njihova populacija manja.

"Evolutivni tokovi koji se mogu iščitati iz genoma sugerišu da su se linije šumskih i savanskih slonova razdvojile prije oko četiri miliona godina, što znači da se međusobno razlikuju koliko i lavovi i tigrovi", rekao je Roka.

"U posljednjih milion godina ili više, obrazac kod šumskih slonova ukazuje na veći broj jedinki koje se razmnožavaju, što je u skladu sa njihovom većom genetskom raznolikošću", rekao je Roka.

"To je takođe u skladu sa snažnim nadmetanjem mužjaka koje je zabilježeno kod savanskih slonova, što ograničava broj mužjaka koji uspješno ostavljaju potomstvo i time smanjuje njihovu genetsku raznolikost".