Petar Bulatović: Rad, odricanje i jasni ciljevi vode do uspjeha

<!—->

Petre, kako bi se predstavio u nekoliko rečenica – ko je Petar Bulatović danas i šta ga najviše definiše kao umjetnika?

Petar Bulatović danas je isto što i onaj dječak koji je sa sedam godina upisao nižu muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici i znatiželjno otkrivao sve što muzika nosi. Kroz godine su se otvarali putevi, pa danas, nakon više takmičenja na kojima sam ostvarivao zapažene uspjehe i stizao do završnica, aktivno radim i nastupam već tri godine. Definicija umjetnika je relativna stvar, pa bih za sebe rekao da sam najbolji u pjevanju, što najviše volim i po čemu me ljudi najviše prepoznaju, iako pored toga sviram više instrumenata i muzičko interesovanje se ne zaustavlja na tome.

Rođen si i odrastao u Podgorici. Na koji način crnogorsko porijeklo i kulturno nasljeđe utiču na tvoj muzički izraz i repertoar?

Od roditelja i kućnog vaspitanja sam ponio sposobnost da razdvojim dobro od lošeg, a Podgorica mi je dala širinu, jer podgorička društva zaista jesu takva – sa dušom. Izvorna crnogorska muzika je veoma bogata i stilski raznovrsna, ali nažalost samo mali broj kolega i ja se trudimo da je čestim izvođenjem sačuvamo. Porijeklo mojih Bulatovića je iz Gornjih Rovaca. Po komentarima najbližih ljudi rekao bih da moj karakter oslikava geografski izgled tog predjela, pa ko zna kako izgledaju Gornja Rovca može da zamisli i mene i moj muzički izraz.

<!—->

Počeo si da nastupaš veoma mlad, sa dvanaest godina. Šta je bio najveći izazov u tim ranim koracima i šta te je motivisalo da istraješ na tom putu?

Uvijek sam volio izazove i nisam se plašio odgovornosti. Svaku novu priliku za javnim nastupom sam sa nestrpljenjem čekao, inspirisalo me je pripremanje za takve momente i vremenom su scena, kamera i publika postali moja zona komfora ili prirodno stanište. Najviše me je motivisalo to što sam znao da imam šta da pokažem i da se dokažem, kao i velika i bezuslovna podrška porodice.

Učestvovao si u „Pinkovim zvezdicama“ i kasnije u „Zvezdama Granda“, gdje si ostvario zapažen rezultat. Šta smatraš najvažnijim iskustvom i lekcijom koju si ponio iz tih takmičenja?

U „Pinkovim zvezdicama“, zbog malog broja godina, nesvjesno sam sticao iskustvo komunikacije sa publikom i scenskog nastupa. Kasnije u „Zvezdama Granda“, iako sam bio najmlađi, sa sedamnaest godina sam dosta trezvenije prihvatao sve što se dešavalo tokom tih deset mjeseci. Pod velikim pritiskom sam naučio da prevazilazim prepreke i ne razmišljam o svakodnevnim problemima. Takođe, stekao sam mnogo prijateljstava i kontakata, kao i saradnju sa mentorkom, koji su mi kasnije značili kada sam počeo da nastupam i radim, jer svaki početak zaista jeste težak.

<!—->

Nedavno si se preselio u Beograd i upisao Akademiju umjetnosti na smjeru muzička produkcija i dizajn zvuka. Zašto si odabrao upravo taj studijski program i kako on doprinosi tvojoj umjetničkoj viziji?

Već par godina živi interesovanje u meni za dizajn zvuka. Kroz posao i u slobodno vrijeme sam se upoznao sa osnovnim stvarima i baš iz one znatiželje koju sam već pominjao odlučio sam se da upišem fakultet za muzičku produkciju. Kod nas u Crnoj Gori ne postoji studijski program koji je direktno upućen na muzičku produkciju, pa je Beograd bio logična opcija, pogotovo jer posao i nastupe mogu da proširim na taj dio Balkana. Konkretno, pri stvaranju ili izvođenju muzike, način snimanja i obrada samog snimka mnogo utiču na ideju i „proizvod“, pa tako mogu da prepoznam momente koji mi se možda ne sviđaju i nađem način kako da dođem do željenog zvuka.

Koji crnogorski izvođači, kompozitori ili tradicionalni muzički elementi su ti bili uzor ili inspiracija tokom dosadašnje karijere?

Bavio sam se folklorom, kroz igranje i sviranje u ansamblu, i tako istraživao crnogorsku kulturu i izvornu muziku. Ukusi su različiti, ali smatram da je Mirko Rondović ostavio veliki trag, a na mene najveći uticaj imao je Ljubomir Đurović.

Objavio si prvu solo pjesmu „Mega Mega“. Sada najavljuješ novu numeru „Jedan kroz jedan“. U kom pravcu se razvija tvoj muzički stil i šta publika može očekivati od ove nove pjesme?

Autorski rad, odnosno snimanje pjesama, najozbiljniji je vid formiranja svakog izvođača. U današnjem vremenu hiperprodukcije važan je kontinuitet i pažljiv odabir numera za snimanje. Stilski se svakako još pronalazim, što je i normalno za moje godine, ali pravac je svakako kombinacija narodne i pop muzike. <!—->Od nove pjesme publika može očekivati pjevljivu i energičnu baladu, a sa autorima sam se i energetski poklopio i imali smo odličnu komunikaciju sve vrijeme, što je preduslov za uspješnu pjesmu.

Kao mlad izvođač, kako usklađuješ nastupe, studije i svakodnevni život? Koliko ti putovanja između Beograda i Crne Gore pomažu ili otežavaju profesionalni rad?

Talenat i privilegija da se bavim onim što najviše volim su nepresušan izvor energije i sa dobrom organizacijom sve može da se stigne bez mnogo muke. Putovanje mi ne predstavlja problem jer i nastupe i učenje kombinujem duž cijele relacije. Svakako da bih volio da imam malo više vremena za odmor i zezanje, ali sam svjestan da bez velikog odricanja nema uspjeha.

Šta za tebe predstavlja uspjeh u muzičkoj industriji i koji su ti najvažniji ciljevi u narednih nekoliko godina?

Glavni cilj i ostvarenje sna u muzičkoj industriji za mene bi bio solistički koncert sa ozbiljnim bendom i ozbiljnom produkcijom, na kojem bih pjevao isključivo moje pjesme.

Pored pjevanja, baviš se i muzičkom produkcijom. Koliko je, po tvom mišljenju, važno da savremeni izvođač razumije tehničku stranu muzike i proces stvaranja?

U vremenu kada tehnologija svakodnevno napreduje smatram da poznavanje iste može izvođačima, ali i autorima, i te kako da pomogne. Poznavanje aranžmana i procesa miksanja može svakoj ideji pomoći da izađe u zamišljenom obliku ili dobije neki novi, bolji izgled – da ne kažem zvuk.

Za kraj – koja je poruka koju bi poslao mladim talentima u Crnoj Gori koji sanjaju muzičku karijeru, a suočavaju se sa prvim izazovima?

Da naporno rade i ne slušaju komentare, već kvalitetnu muziku. Sanjajte velike snove jer jedino tako možete utabati sebi put ka cilju, a ja se nadam da ćemo se na tom putu nekada sresti.