Pilana oduzeta, naknade još nema: Više od 21 godine nasljednici Mehmeda Čengića iz Pljevalja čekaju na obeštećenje
Zaštitnik je preporučio Komisiji za povraćaj i obeštećenje u Bijelom Polju da odmah po vraćanju spisa iz Podgorice bez odlaganja donese odluku i dostavi je strankama
Više od 21 godine nasljednici Mehmeda Čengića iz Pljevalja čekaju da država konačno okonča postupak obeštećenja za parnu pilanu koja je njihovom pretku oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Zbog dugotrajnog postupka koji traje od 2005. godine, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore utvrdio je povredu prava na odlučivanje u razumnom roku i naložio Komisiji za povraćaj i obeštećenje u Bijelom Polju da bez daljeg odlaganja donese odluku.
U mišljenju koje je potpisala zamjenica zaštitnika Tatjana Radović Todorović navodi se da je podnositeljki pritužbe povrijeđeno pravo garantovano članom 32 Ustava Crne Gore i članom 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, budući da postupak ni nakon više od dvije decenije nije pravosnažno okončan.
Postupak obeštećenja za oduzetu imovinu bivšeg vlasnika parne pilane u pljevaljskom selu Odžak traje više od 21 godinu, zbog čega je zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore utvrdio povredu prava na odlučivanje u razumnom roku i naložio Komisiji za povraćaj i obeštećenje u Bijelom Polju da bez daljeg odlaganja okonča postupak.
Pritužbu Zaštitniku podnijela je jedna od nasljednica bivšeg vlasnika pilane, ukazujući da se postupak povraćaja i obeštećenja vodi još od 2005. godine i da ni nakon više od dvije decenije nije pravosnažno završen.
Zahtjevi za obeštećenje podnijeti su Komisiji za povraćaj i obeštećenje još u avgustu i novembru 2005. godine unuke Mehmeda Čengića B. V. i F. Č. T. Predmet se odnosi na parnu pilanu Mehmeda Čengića iz Pljevalja, koja je nacionalizovana odlukom Prezidijuma Narodne skupštine Narodne Republike Crne Gore 1946. godine, a koju je on izgradio 1930. godine.
Nakon dugogodišnjeg postupka, Komisija za povraćaj i obeštećenje Bijelo Polje donijela je u oktobru 2023. godine rješenje kojim je usvojen zahtjev nasljednika i određeno obeštećenje od 1.146.721 eura.
Međutim, na tu odluku žalbe su podnijeli Fond za obeštećenje i Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, nakon čega je predmet stigao pred Upravni sud.
Presudom od 17. februara 2025. godine Upravni sud usvojio je tužbe Fonda za obeštećenje i države Crne Gore i poništio rješenje Komisije za žalbe.
Sud je utvrdio više nepravilnosti u postupku. U obrazloženju presude navodi se da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, kao i da su organi napravili propuste prilikom procjene vrijednosti oduzete imovine.
Jedna od ključnih zamjerki odnosila se na činjenicu da je vještak mašinske struke procjenjivao vrijednost oblovine i rezane građe, iako je za takvu procjenu nadležan vještak šumarske struke.
Sud je ukazao i na kontradiktornost dispozitiva prvostepenog rješenja. Naime, podnosioci zahtjeva tražili su obeštećenje za parnu pilanu, dok su komisije u postupku odlučivale i o zemljištu, iako ono nije bilo obuhvaćeno zahtjevom.
“Javnopravni organi su odlučivali preko granica postavljenog zahtjeva”, navodi se u presudi Upravnog suda.
Sud je, pri tom, posebno apostrofirao dužinu trajanja postupka i pozvao nadležne organe da predmet prioritetno uzmu u rad kako ne bi dodatno dovodili u pitanje pravo stranaka na suđenje i odlučivanje u razumnom roku.
Nakon presude Upravnog suda, Komisija za žalbe je u martu 2025. godine poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom postupku sprovedena su dodatna vještačenja mašinske, građevinske, šumarske i ekonomske struke kako bi bili otklonjeni nedostaci na koje je ukazao sud.
Posljednja usmena rasprava održana je 28. jula prošle godine, kada je dokazni postupak zaključen.
Međutim, nakon toga došlo je do novog zastoja jer je predsjednik Komisije podnio ostavku, pa je određeni period komisija bila bez rukovodioca.
Po imenovanju novog predsjednika sačinjen je nacrt odluke koji je 16. februara ove godine proslijeđen Komisiji za ujednačavanje postupka u Podgorici radi pribavljanja saglasnosti, gdje se predmet i dalje nalazi.
U mišljenju Zaštitnika navodi se da je tokom postupka sproveden veliki broj dokaznih radnji, pribavljeno više stručnih nalaza i da je predmet prolazio kroz više instanci odlučivanja, što ukazuje na određeni stepen složenosti.
Ipak, zaključeno je da ni složenost predmeta ne može opravdati trajanje postupka duže od dvije decenije.
“Nadležni organi dužni su da organizuju svoj rad na način koji omogućava efikasno ostvarivanje prava građana i donošenje odluka u razumnim rokovima”, navodi se u mišljenju.
Zaštitnik posebno ističe da podnositeljka zahtjeva nije svojim postupanjem doprinijela odugovlačenju postupka, te da odgovornost za efikasno vođenje predmeta snose nadležni organi.
Takođe se naglašava da organizacioni i kadrovski problemi, poput promjene predsjednika Komisije ili nedostatka rukovodioca, ne mogu ići na štetu građana.
Zaštitnik je preporučio Komisiji za povraćaj i obeštećenje Bijelo Polje da odmah po vraćanju spisa iz Podgorice, bez daljeg odlaganja donese odluku i dostavi je strankama.
Naloženo je i da Komisija ubuduće preduzima mjere kako bi se predmeti iz njene nadležnosti rješavali efikasnije i u skladu sa standardom odlučivanja u razumnom roku.
Komisija je obavezana da u roku od 30 dana obavijesti instituciju Zaštitnika o preduzetim aktivnostima na realizaciji preporuka.