Predsjednik Nikaragve najavio ukidanje izbora

Analitičari upozoravaju da bi odluka Danijela Ortege mogla postati opasan presedan za druge autoritarne režime i dodatno ubrzati globalno nazadovanje demokratije

Licemjerje je počast koju porok odaje vrlini”, napisao je francuski moralista Fransoa de la Rošfuko. To naročito važi u politici. Autokrate često prave veliku predstavu kada se održavaju izbori. Oni mogu biti lažni, kao u Rusiji ili Iranu, ali vladarima omogućavaju da tvrde kako upravljaju uz podršku naroda, čime sebi daju privid legitimiteta, kako u zemlji tako i u inostranstvu.

Zbog toga je veoma neobično da lider zemlje koja održava izbore kaže: više ih neće biti. Upravo je to 19. jula učinio Danijel Ortega, kopredsjednik Nikaragve.

“Ovdje više nikada neće biti izbora”, objavio je on, dok je pažnja svijeta bila usmjerena na finale Svjetskog prvenstva u fudbalu. Žalio se da opozicione stranke žele da iskoriste izbore “da preuzmu vlast”, što je upravo i svrha izbora.

Nikaragva nije velika država, ali ovaj retorički prelazak granice ima veliki značaj. Demokratija je širom svijeta u povlačenju već otprilike dvije decenije. Najveće nazadovanje zabilježeno je u državama koje su nekada bile slobodne ili djelimično slobodne, a koje su postepeno postajale sve manje demokratske, dok su lideri željni moći ograničavali medije, potkopavali sudove i progonili opoziciju. Prema organizaciji Fridom haus (Freedom House), koja prati stanje demokratije u svijetu, Nikaragva je druga država koja je najviše nazadovala u posljednjih 20 godina, odmah poslije Malija.

Ortega je 2006. godine slobodno izabran na izborima, ali je potom počeo da razgrađuje svaku instituciju koja je mogla da mu predstavlja izazov. Zatvarao je političke protivnike. Primoravao je medije da hvale lošu poeziju njegove supruge i kopredsjednice Rozarije Muriljo. Otprilike desetina stanovništva napustila je zemlju.

Do sada je, međutim, Ortega ipak dopuštao održavanje izbora, iako lažnih. U tome je slijedio primjer drugih potencijalnih autokrata, koji izbore namještaju umjesto da ih potpuno ukinu. Čak i vođe državnih udara obično tvrde da će održati glasanje “čim okolnosti to budu dozvolile”.

Sada je Ortega “skinuo masku”, kaže Feliks Maradijaga, bivši predsjednički kandidat kojem je oduzeto državljanstvo i koji je protjeran iz zemlje. Time je Ortega otvoreno pokazao ono što su njegovi istomišljenici do sada bili primorani da kriju: da ne žele da se povinuju volji naroda.

Pretpostavlja se da je to učinio jer vjeruje da neće izazvati snažnu reakciju Sjedinjenih Američkih Država, koje su nekada pridavale veliki značaj demokratiji u svom susjedstvu. Ako Nikaragva i formalno postane jednopartijska država, a zbog toga ne pretrpi diplomatske posljedice, što se čini vjerovatnim, druge zemlje bi mogle krenuti istim putem.

Osim toga, Nikaragva ukazuje na dva problema koja bi globalni pad demokratije mogao dodatno pogoršati.

Prvi je činjenica da će lideri koji se ne mogu smijeniti ostajati sve duže na vlasti. Ortega ima 80 godina. Moguće je da je slabljenje mentalnih sposobnosti doprinijelo njegovoj posljednjoj velikoj odluci.

Drugi problem je pitanje nasljeđivanja vlasti. Miran prenos vlasti veoma je težak u diktaturama. Ortega želi da ga nakon smrti naslijedi njegova nepopularna supruga, a potom i njegov podjednako omraženi sin.

To je otrovna kombinacija. Ostarjeli vladari koji doživotno drže vlast rijetko postaju bolji sa svakom novom decenijom, a dinastije nametnute građanima koji ih ne žele rijetko predstavljaju recept za dobro upravljanje.

Dovoljno je pitati stanovnike Ugande, gdje je sin i načelnik vojske 81-godišnjeg autokratskog lidera zaprijetio kastracijom glavnom opozicionom lideru. Ili, zavisno od toga gdje živite, možda možete pronaći primjer mnogo bliže sebi.

Razlika između namještanja izbora i njihovog ukidanja može zvučati neznatno, ali nije. Sve dok vlasti makar formalno iskazuju privrženost demokratskim normama, protivnici režima mogu ih pozivati da se pridržavaju sopstvenih proklamovanih standarda i ukazivati na njihovu nedosljednost kada ih ne poštuju. A sve dok se izbori održavaju, postoji mogućnost da autokrata pogriješi u procjeni i izgubi.

Ponekad volja građana prevagne uprkos neravnopravnim izbornim uslovima, kao što je Viktor Orban otkrio u Mađarskoj ove godine, a Danijel Ortega kada je na slobodnim izborima 1990. godine okončan njegov prvi mandat na vlasti. Zato bi međunarodna zajednica trebalo da bude zabrinuta zbog presedana koji se uspostavlja u Managvi. Čak i u autokratijama, zagovornici demokratije treba da nastave da insistiraju na najosnovnijem pravu – pravu građana da sami biraju svoje vladare.