Preminuo Branislav-Bodo Drobnjak

Bio je tihi heroj u zlatnim godinama Budućnosti, neustrašivi defanzivac koji je deceniju branio boje podgoričkog kluba i kao njegov član stigao do reprezentacije SFR Jugoslavije

Nekadašnji crnogorski fudbaler, Branislav-Bodo Drobnjak preminuo je danas u 66. godini nakon kratke bolesti.

Drobnjak je karijeru počeo u Jedinstvu iz rodnog Bijelog Polja, još kao šesnaestogodišnjak zaigrao je za seniorski tim, a najveći trag ostavio je u dresu Budućnosti.

Bio je tihi heroj u zlatnim godinama Budućnosti, neustrašivi defanzivac koji je deceniju branio boje podgoričkog kluba i kao njegov član stigao do reprezentacije SFR Jugoslavije. Iz plavog dresa Budućnosti tog decembra 1984. uskočio je u bijeli Jugoslavije – pravo ispred legendarnog Velšanina Jana Raša, čovjeka koji je već tada najavljivao da će postati najbolji strijelac u istoriji velikog Liverpula.

Za seniorsku selekciju odigrao je samo taj meč protiv Velsa u Kardifu (1:1).

Karijeru je završio u austrijskom TuS Gracu. Bio je stariji brat Anta Drobnjaka, takođe bivšeg fudbalera Budućnosti.

Komemoracija povodom smrti Branislava Drobnjaka biće održana sjutra u devet sati u Bijelom Polju, dok je sahrana zakazana za 15 časova.

Budućnost: Bio je veliki igrač, prijatelj, učitelj i drugi otac

Fudbalski klub Budućnost danas se oprostio od Drobnjaka.

"Deset godina u plavom. Deset zlatnih, vjerovatno i najboljih godina naše Budućnosti. A iz Podgorice – pravo u reprezentaciju velike i snažne Jugoslavije. Da zaustavi Jana Raša, jednog od najboljih tog vremena. I zaustavio ga je onako kako je samo Bodo znao – čvrsto i snažno, a opet otmeno i elegantno.

Zvali su ga velikani jugoslovenskog fudbala, ali ih je odbijao. Ostao je vjeran plavo-bijeloj boji. Čuvao je leđa i pomagao da odrastu Savićević, Mijatović, braća Brnović, Leković, brat Anto…

Bio je veliki igrač, prijatelj, učitelj i drugi otac. Sve istovremeno. I sve nekako nenametljivo, iz drugog plana.

Legenda. Velikan Budućnosti. Čovjek koji je danas otišao, ali je iza sebe ostavio mnogo više od 202 utakmice i pet golova, koliko je u plavom dresu upisao od 1978. do 1989. godine.

Ostavio je trag u klubu, u ljudima koje je učio i čuvao, u generacijama koje su uz njega odrastale. A ostavio je i riječi koje danas zvuče kao amanet svim budućim generacijama.

„Budućnost? Sa ponosom sam joj dao decenijsku mladost, ali je ona meni dala sve u fudbalskom životu. To je institucija, emocija i najveći klub, jer Budućnost jednostavno morate da osjećate“.

Takve riječi ne odlaze. Kao ni ljudi koji su sebe zauvijek utkali u Budućnost.

Počivaj u miru, Bodo", poručeno je iz Budućnosti.