RUTA 2026: „Buba u uhu“ potvrdila snagu klasične komedije

Savremeno čitanje Fejdoove farse u produkciji Dramskog teatra Skoplje donijelo eksploziju ritma, humora i precizno vođene scenske igre

U okviru ovogodišnjeg izdanja Festivala RUTA 2026 u Tivtu, publika je preksinoć na velikoj sceni tivatskog Centra za kulturu imala priliku da pogleda predstavu „Buba u uhu“ u režiji Siniše Evtimova i produkciji Dramskog teatra Skoplje – savremeno čitanje čuvene farse Žorža Fejdoa, koje potvrđuje trajnu vitalnost ovog klasika.

„Buba u uhu“ ostaje jedna od najuzbudljivijih i najpreciznije konstruisanih komedija zabune u istoriji pozorišta. U ovoj postavci, Fejdoova „pozorišna mašina“ haosa dodatno je ubrzana i osavremenjena, pretvarajući se u eksploziju energije, ritma i komike. Jedna bezazlena sumnja pokreće lavinu nesporazuma u kojoj se smjenjuju pogrešna vrata, pogrešne sobe i pogrešni susreti, dok svaki pokušaj razrješenja vodi u još veći zaplet. Rezultat je dinamična predstava koja publiku vodi kroz niz precizno tempiranih situacija, do granice apsurda i smijeha do suza.

Direktor teatra Robert Veljanovski podsjetio je na značaj ovog naslova u istoriji kuće:
„‘Buba u uhu’ je u Dramskom teatru igrana čak 463 puta. Da nije bilo nesrećnog slučaja sa jednim od glumaca, vjerovatno bi dostigla i 500 izvođenja. Premijerno je postavljena 1979, igrala se do 1993. godine i ostala duboko urezana u sjećanje publike. Upravo zato je postojala velika odgovornost i rizik da se ovaj naslov ponovo postavi. Ipak, već na početku sam rekao da očekujem hit – i to se i dogodilo.“

Nova verzija predstave nastala je u izuzetno kratkom roku – za svega 37 dana – što, prema Veljanovskom, svjedoči o snažnoj energiji ansambla i jasnoći rediteljskog koncepta. Poseban značaj ima činjenica da je ovaj projekat okupio novu generaciju glumaca koja je uspjela da izgradi sopstveni izraz, oslanjajući se na bogato nasljeđe prethodnih izvođenja.

Glumac Lazar Hristov istakao je univerzalnost Fejdoovog teksta:
„Ta matrica funkcioniše svuda. Humor je vanvremenski, a naš zadatak bio je da ga približimo današnjoj publici. Zato smo likove modernizovali i postavili ih u odnose koji su bliži savremenom društvu.“

U tom duhu, kako navodi Igor Stojčevski, predstava je estetski smještena u atmosferu osamdesetih godina:
„Kostimi, muzika i vizuelni identitet oslanjaju se na taj period, ali uz savremeni kontekst. Moj lik doktora oblikovan je kao spoj različitih inspiracija – od pop kulture do lokalnih referenci – što mu daje dodatnu slojevitost.“

Rad na likovima bio je zasnovan na jasnim kontrastima i međusobnim odnosima, objašnjava Anja Mitić: „Odlučili smo da likove gradimo kroz suprotnosti, kako bi dinamika među njima bila snažnija i zanimljivija. Ta energija se, vjerujem, jasno prenosi i na publiku.“

Za Deniza Abdula, proces je predstavljao i tehnički izazov: „Brze promjene, ritam i mogućnost igranja više uloga zahtijevaju veliku koncentraciju i disciplinu, ali upravo to daje dodatnu živost predstavi.“

O važnosti ritma govori i Jovana Spasić: „Vodvilj traži brzinu, preciznost i stalnu energiju. Nema praznog hoda i mislim da smo uspjeli da zadržimo tu dinamiku od početka do kraja.“

Ona dodaje da je ansambl bio prijatno iznenađen reakcijama publike, posebno na lokalne elemente koji su se pokazali kao dodatni izvor humora.

Na kraju, Tomislav Davidovski podsjeća na suštinu glumačkog poziva:
„Ne postoje male i velike uloge, već samo pristup koji im dajemo. U ovom procesu imali smo slobodu da istražujemo, što je omogućilo da svaki lik dobije svoj puni izraz.“

Gostovanje u Tivtu još jednom je potvrdilo da „Buba u uhu“ ostaje relevantna i prijemčiva različitim generacijama publike. U spoju klasične dramaturgije i savremenog pristupa, ova predstava potvrđuje da pozorišna komedija, kada je precizno vođena i snažno odigrana, i dalje ima moć da okupi, zabavi i osvoji publiku gdje god da se igra.