SA 64 POLJA: Lenjingradska drama

Velika turnirska dvorana u Lenjingradu bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, pa su dosjetljivi organizatori na balkonu Doma fiskulture postavili velike demonstrativne table da bi udovoljili brojnim ljubiteljima šaha, koji su okupirali obale Neve, očekujući beskompromisnu borbu Aleksandra Kotova i Mihaila Botvinika. I nijesu se prevarili…

Jedanaesti šampionat SSSR-a, Lenjingrad, 1939, bio je jedan od najuzbudljivijih šampionata Sovjetskog Saveza, najviše zahvaljujući debitantu turnira…

Aleksandar Kotov, 26-godišnjak iz Tule, već od starta je krenuo beskompromisno ne respektujući starije i znatno iskusnije učesnike šampionata sa zvučnim titulama. Nizao je pobjedu za pobjedom – uz tek jedan poraz – i u zadnje, odlučujuće kolo ušao je “poravnat” sa glavnim favoritom turnira, Mihailom Botvinikom – obojica su imali po 11,5 poena.

Otuda nije ni čudo što je velika turnirska dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta, pa su dosjetljivi organizatori na balkonu Doma fiskulture postavili velike demonstrativne table da bi udovoljili brojnim ljubiteljima šaha, koji su okupirali obale Neve, očekujući beskpromisnu borbu. I nijesu se prevarili…

Češće se ovdje primjenjuje d6 sa namjerom da se sprovede e5.

Alternativa je cd5, ali to oslobađa crnog crnopoljca, a nakon 6.Lg5 h6 7.Lxf6 Dxf6 8.a3 Lxc3+ 9.Dxc3 slijedi a5 sa dobrom igrom.

Bijeli je s pravom oprezan. Na 9.b4 a5 10.b5 Sa7 11.a4 c6 crni dolazi do akcije u trenutku kad bijeli nije završio razvoj.

U partiji Evans-Tajmanov, Havana 1964, bijeli je igrao bolje – 10.Lb2 a4 11.b4 dc4 12.Lxc4, premda je sa Sa7 crni i tu imao protivigru. Sa 10.Ld3 bijeli bi igrao istu varijantu sa tempom manje.

Bijeli je izgubio par važnih tempova i crni prvi dolazi do riječi aktivnom igrom u središtu. Za bijelog je možda najbolje bilo 13.Lb2, no ko to je želio otvorenu dugu dijagonalu, a valjda se boji i mogućnosti sa Sa5. Međutim, poslije poteza koji slijedi, javljaju se drugi problemi koji izviru iz odličnog položaja crnog skakača na e5.

Na 14. Le2.. Botvinik je pokazao: 14.. Se4 15.Sxe4 de4 uz Dg5 sa napadačkom pozicijom crnih figura.

Bilo je neophodno Dxb3. Crni sad ostvaruje konkretnu prednost.

Vrlo neugodan potez na kojeg dobrog odgovora nema. Ne ide 16.Dd4 zbog c5 i dama je u klopci, a uzimanje na e4 sa daljim Dg5 crnog takođe ne zadovoljava.

Zbog dvostruke prijetnje Lb5 i Lh3 bijeli je prisiljen na ovo slabljenje.

Na 20.Dxc7 Botvinik daje: 20…Lh3 21.Dc2 Tac8 22.De2 Sd6! 23.Tf2 (inače Txe3) na 23…Lg4 24.De1 Se4 25.Tf1 Tc2 26.Db1 Te2

21..Lf5 22.Dc3 Le4 23.Td2 Lc6 24. Dd3 Sf5 25. Le5 f6 26.Lxc7 Txe3 27.Dc4+ Kh8 24.Lb6 Tee8 29.Df1

Cijelo vrijeme je visio u zraku Sh4 i bijeli se mora povući u odbranu.

Bijeli se mora boriti protiv odvajanja topova i prodora crnog topa na drugi red. To stoji pješaka.

Kralj tu slabije stoji, a osim toga crni je mogao odgovoriti 34..Tf3 i pobrati još jednog pješaka.