Stara priča, novi povod: Bundesliga van Nemačke?
Njemački fudbal ponovo se nalazi pred dobro poznatom dilemom, balansiranom između duboko ukorijenjene tradicije i nezaustavljive težnje ka ekonomskoj ekspanziji. Najnovije informacije koje ukazuju na spremnost FIFA-e da omogući nacionalnim fudbalskim takmičenjima odigravanje jedne utakmice po sezoni izvan matične države, ponovo su rasplamsale ovu debatu. Martin Endeman iz organizacije Football Supporters Europe, koja zastupa interese navijača širom Evrope, izrazio je snažno protivljenje ovakvoj ideji. On je istakao da bi se "njemački članovi Fife tome usprotivili i da bi na stadionima došlo do masovnih protesta", upozoravajući da bi "svaki fudbalski funkcioner u Nemačkoj koji bi to pokušao imao vrlo, vrlo težak zadatak sa tim navijačima na stadionu, kao i sa članovima odgovarajućih klubova." Ova reakcija jasno oslikava specifičnu dinamiku njemačkog fudbala, gdje glas navijača i članova kluba ima izuzetnu težinu.
Prema novim predlozima FIFA-e, nacionalne lige će dobiti zeleno svjetlo za organizovanje jednog takmičarskog meča godišnje na stranom tlu. Zemlja domaćin bi, prema ovim planovima, mogla da ugosti najviše pet takvih utakmica iz različitih zemalja, pri čemu su Sjedinjene Države već definisane kao primarna meta interesovanja. Ipak, proces nije jednostavan: novi protokol Međunarodne fudbalske federacije za prebacivanje takmičarske utakmice u inostranstvo iziskivao bi saglasnost svih glavnih aktera, a FIFA bi zadržala ovlašćenje da uloži veto na takav potez. Diskusija o odigravanju utakmica izvan nacionalnih granica nije novijeg datuma; podsjetimo, UEFA je već u oktobru prošle godine dala odobrenje španskoj La Ligi i italijanskoj Seriji A za sličan poduhvat, ali su ti mečevi otkazani zbog zabrinutosti lokalnih vlasti i potencijalnih neželjenih efekata.
Profesor sportske ekonomije sa njemačke škole za menadžment "Oto Bajshajm", Dominik Šrajer, posmatra ovu situaciju kao "formalizaciju nečega što je ekonomski već godinama neizbježno." On naglašava da je "fudbal evoluirao iz lokalno ukorijenjenog proizvoda u globalno unovčeni medijski resurs, i kada se ta tranzicija dogodi, geografske granice postaju fluidne." Šrajer dalje objašnjava da "FIFA u ovom slučaju ne preuzima lidersku ulogu, već reaguje na postojeće pritiske i pokušava da reguliše već prisutan razvojni put, vidljiv kroz predsezonske turneje i ranija nastojanja nacionalnih liga da organizuju utakmice u inostranstvu." Prezentovanje ovog koncepta kao jedne utakmice po sezoni, prema njegovom mišljenju, čini ga "politički prihvatljivim, ali na ekonomskom planu počinje da normalizuje ideju da domaća takmičenja više nisu strogo domaća. Moglo bi se reći da je proizvod već poprimio globalni karakter, a sada ga i same utakmice prate."
Iako mnogi stručnjaci smatraju da je ovakav razvoj događaja odavno neizbježan za klubove u Engleskoj, Španiji i Italiji, model vlasništva njemačkih klubova značajno odstupa od ostalih velikih evropskih liga. Pravilo "50+1" suštinski osigurava da većinski udio u vlasništvu kluba mora pripadati članovima, čime se onemogućava da bogati pojedinci ili čak države postanu jedini vlasnici. Uticaj njemačkih navijača ne smije se zanemariti, što je nedavno demonstrirano u neuspjehu pokušaja značajnijeg ulaganja privatnog kapitala. Ukoliko takmičarski mečevi domaćih liga u inostranstvu postanu stvarnost za evropske klubove, Bundesliga će se ponovo naći pred izazovom izbora između očuvanja tradicije i težnje ka rastu. Profesor Šrajer priznaje da "sa finansijske strane, postoje koristi, ali ih ne treba precjenjivati" kada je riječ o ligaškim utakmicama u inostranstvu, što jasno ilustruje primjer NFL-a.
Liga američkog fudbala, NFL, već duže vrijeme organizuje takmičarske utakmice van Sjedinjenih Država. Prije prvog ligaškog meča u Njemačkoj 2022. godine, direktor NFL-a za njemačko tržište izjavio je da je bilo moguće prodati preko tri miliona ulaznica. Prema izvještajima Blumberga, Džeksonvil Džaguarsi generišu prihod od približno 35 do 50 miliona dolara za svaku utakmicu odigranu u Londonu. Šrajer objašnjava da "takmičarska utakmica u inostranstvu ima znatno veću komercijalnu vrijednost od predsezonske utakmice jer spaja ekskluzivnost, sportski značaj i globalni medijski interes." Stoga bi klub poput minhenskog Bajerna ili Borusije Dortmund mogao "očekivati dodatne prihode koji se mjere u nižim dvocifrenim milionima eura za utakmicu u SAD," mada su, kako dodaje, precizne finansijske projekcije izazovne za utvrđivanje. Zanimljivo je uporediti ove potencijalne zarade sa podacima koje je Sport Bild objavio krajem 2025. godine, a koji sugerišu da Bajern ostvaruje prihod od oko 5,7 miliona eura po domaćoj utakmici. To znači da bi zarada od meča u inostranstvu, recimo u Njujorku ili Dalasu, bila uporediva, ili čak nešto manje, od iznosa koji bi zaradili na svom terenu. Šrajer zaključuje da "suština leži u pozicioniranju na tržištu, a ne isključivo u novčanoj dobiti," dodajući da "ovo postaje još evidentnije kada se razmotri kompenzacija za domaće navijače, posebno vlasnike sezonskih ulaznica, koji bi bili uskraćeni za vrhunski meč na svom domaćem stadionu."
U tome leži ključni izazov za njemački fudbal. Duboko ukorijenjena tradicija mnogih njemačkih fudbalskih klubova, zajedno sa pravilom "50+1", znači da očuvanje lokalnog tržišta ostaje od presudnog značaja. DFL, organizacija koja upravlja Bundesligom, javno se usprotivila ideji o igranju utakmica u inostranstvu još 2018. godine. Nedavno je Hans-Joahim Vacke, predsjednik Nadzornog odbora DFL-a i nekadašnji izvršni direktor Borusije, bio nedvosmislen: "Dokle god sam na čelu ove lige, neće biti takmičarskih utakmica u inostranstvu. Nema diskusije." Generalni direktor Bajerna, Jan-Kristijan Drezen, takođe se protivi takvom scenariju. Međutim, postavlja se pitanje kakav će biti ishod ukoliko takvi mečevi postanu uobičajena praksa za klubove poput Mančester Sitija, Pari Sen Žermena ili Real Madrida. Šrajer tvrdi da je "za njemačke klubove, istinsko ograničenje kulturološke prirode," ističući da "njemački fudbal i dalje crpi svoj identitet iz lokalnih korijena, dok su konkurenti u potpunosti prigrlili logiku globalnog tržišta." On predviđa da "na kratak rok, klubovi Bundeslige neće značajno zaostajati samo zato što se suzdržavaju, jer medijska prava i dalje predstavljaju najveći dio prihoda. Međutim, ukoliko drugi klubovi sistematski unovčavaju međunarodnu potražnju kroz vrhunske događaje, a njemački klubovi to propuste, jaz u globalnoj relevantnosti će se produbiti, što će neminovno pratiti i finansijska razlika." Važno je naglasiti da je za njemački fudbal ova mogućnost relevantna tek za mali broj klubova. "Navijači teže spektaklu, a ne običnoj ligaškoj utakmici," kaže Šrajer. "Nijedan stadion u Sjedinjenim Državama neće biti ispunjen do poslednjeg mjesta ukoliko se tamo sastanu Hofenhajm i Augzburg. Dakle, ovo će biti izvodljivo za samo nekoliko klubova, a ne za cijelu ligu," pri čemu su Bajern i Borusija Dortmund očigledni favoriti. Iako je odigravanje bundesligaških mečeva van granica Njemačke i dalje izuzetno malo vjerovatno, pritisak će se neizbježno povećavati ukoliko drugi veliki evropski klubovi preduzmu ovaj korak.