“Starci” sa ostrva srušili kraljeve u Madridu: Zbirno 116 godina, a čak 59 poena

<!—->Real je prije ovog susreta imao samo dva poraza u Movistar areni, jedan u Endesa ligi i jedan u Evroligi, a uprkos ovom kiksu ostao je lider sa skorom 24-3, i dalje tri pobjede ispred Valensije.

A kad se traži najljepša slika ove večeri, onda ona ne stoji samo na semaforu, već i u godinama onih koji su srušili favorita.

Marselinjo Uertas koji ima 42 godine, Đorđi Šermadini i Peti Mils 11. po 37, odnosno ukupno 116 godina.

I baš tih 116 godina večeras je izgledalo kao prednost, a ne kao teret. Tenerife nije pobijedio Real mladalačkim naletom, nego košarkom koja zna kada treba da ubrza, kada da smiri i kada da domaćinu ne ostavi ni trunku komfora.

Real je ušao bolje u meč, Serhio Ljulj je na početku pogađao i djelovalo je da će domaćin relativno brzo nametnuti ritam koji mu odgovara, ali se utakmica okrenula onog časa kada je Tenerife uhvatio svoju nit.

Prvu četvrtinu gosti su dobili 26:21, na odmor otišli sa 45:41, a onda u trećoj dionici dodatno stegli meč i pobjegli na 68:60. To je bio onaj dio večeri u kojem je Real djelovao kao tim koji stalno nešto sustiže, a Tenerife kao ekipa koja tačno zna gdje vodi utakmicu.

Naravno da je Real pokušao da se vrati, takav tim to gotovo uvijek uradi, i naravno da je domaćin u završnici prišao dovoljno blizu da utakmica ponovo zamiriše na preokret, ali je upravo tu razlika između dobrog i ozbiljno iskusnog tima postala najvidljivija.

Kad je trebalo pogoditi, pogodio je Mils. Kad je trebalo smiriti napad i vratiti utakmicu pod svoju kontrolu, pojavio se Uertas. Kad je trebalo izdržati kontakt, tu je bio Šermadini,

Uertas je meč završio sa 25 poena, Mils je dodao 18, Šermadini 16, dok su kod Reala najefikasniji bili Valter Tavares i Andres Felis sa po 18 poena. Madriđani su igrali bez Marija Hezonje, a ni to što su u finišu uspjeli da unesu nervozu u redove gostiju nije bilo dovoljno da preokrenu utakmicu do kraja.

Možda je baš zato ovaj poraz za Real nešto više od običnog lošeg dana, jer nije ih slomio tim koji je poletan, već onaj koji je “krstatio” noćas Movistar arenom.

A to ponekad zna da boli i više, posebno kada ti u sopstvenoj dvorani tri čovjeka sa zbirno 116 godina pokažu da košarka nije uvijek igra svježine i eksplozije, nego i pamćenja, rutine i nerva koji ne popušta kad se utakmica lomi.

U sljedećem kolu Real gostuje Valensiji, dok Tenerife čekaju Mursiju.