Sud ponovo oslobodio sve optužene za “Tunel”: “Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi”

"Sama činjenica što je došlo do kopanja tunela i što je nakon toga tunel ubrzo zatrpan, čime je onemogućena bilo kakva provjera dokaza i tvrdnji tužilaštva, pa i odbrane, i što se pokušavaju naknadno dostaviti dokazi koji su mogli biti pribavljeni i ranije, po ocjeni ovog suda, u konkretnom predmetu opravdava primjenu izreke Valtazara Bogišića: 'Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi'", rekao je Lončar

"Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi" – riječima Valtazara Bogišića sudija Osnovnog suda u Podgorici završio je obrazloženje presude kojom je danas ponovo oslobodio svih optužbi osam osoba za prokopavanje tunela do depoa Višeg suda, ocijenivši da tužilaštvo nije dokazalo njihove navodne uloge u tom krivičnom djelu.

Oslobođeni su Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erić, Predrag Mirotić, Katarina Baćović, Nikola Milačić i Marijan Vuljaj.

Presudom su Markovići, Jovanović, Erić, Mirotić, Baćović i Milačić oslobođeni optužbe za kriminalno udruživanje i tešku krađu, dok je Baćović oslobođena i optužbe za falsifikovanje isprave. Vuljaj je oslobođen optužbe za pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.

Sudija je, obrazlažući odluku, kazao da ostaje pri razlozima koje je naveo i u prethodnoj oslobađajućoj presudi, ali da je, postupajući po nalogu Višeg suda u Bijelom Polju, dodatno obrazložio određene djelove odluke.

Posebno je kritikovao odluku drugostepenog suda kojom je prethodna presuda ukinuta, navodeći da u njoj nije jasno navedeno zbog čega se prvostepena odluka ukida.

Prema njegovim riječima, Zakonik o krivičnom postupku predviđa ukidanje prvostepene presude zbog bitne povrede odredaba postupka ili pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se u odluci Višeg suda navodi da je prvostepena presuda bila „preuranjena“.

"Termin preuranjenosti u pozitivnom – važećem krivičnom pravu Crne Gore ne postoji", kazao je sudija, navodeći da se takav termin može koristiti u parničnom, ali ne i krivičnom postupku.

Sudija je ukazao i na više, kako je naveo, grešaka u odluci Višeg suda – između ostalog, pogrešno prezime optuženog Predraga Mirotića, navođenje predmeta Osnovnog suda u Beranama umjesto predmeta Osnovnog suda u Podgorici, kao i korišćenje termina „izreka presude“ u odluci koja je, kako je kazao, rješenje.

Govoreći o Katarini Baćović, sudija je naveo da sama činjenica da nije poznavala pojedinosti događaja i navodni kriminalni plan ne može biti osnov za njenu krivičnu odgovornost.

Za krivična djela koja su joj stavljena na teret potreban je umišljaj, odnosno svijest o djelu i njegova volja, a sud je zaključio da nema dokaza koji bi potvrdili da je Baćović bila svjesna kriminalnog plana.

Sudija je podsjetio i na načelo pretpostavke nevinosti, ističući da optužena nije dužna da dokazuje svoju nevinost, već da tužilaštvo mora dokazati njenu krivicu.

U odnosu na Nikolu Milačića, sud je ocijenio da u spisima nema nijedne činjenice koja direktno dokazuje njegovo učešće u događajima.

Sud je posebno ukazao da se Milačić prema optužnici ne tereti kao organizator kriminalnog udruživanja, već je kao organizator navedeno nepoznato lice.

Odbrana Baćović, prema kojoj ju je Milačić angažovao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici, sama po sebi, kako je naveo sud, ne može biti dovoljan dokaz da je on organizovao kopanje tunela.

"Donošenje osuđujućih odluka ne može biti zasnovano na pretpostavkama i životnom zaključivanju bez konkretnih dokaza", kazao je sudija.

Kada je riječ o Predragu Mirotiću, drugostepeni sud je ukazivao na snimke na kojima se vidi crno vozilo koje usmjerava kombi, a Mirotić je u tom periodu koristio crni „reno klio“.

Međutim, sud je ocijenio da se na snimcima ne vide registarske oznake, niti se može utvrditi ko je vozio automobil i da li je u njemu bilo još osoba.

Vještačenjem digitalnih dokaza i kompjuterske forenzike utvrđeno je da se zbog lošeg kvaliteta snimaka to ne može pouzdano utvrditi.

"To što je vozilo sa snimaka crno predstavlja pretpostavku ili mogućnost da se radi o tom vozilu", kazao je sudija, dodajući da je ostala mogućnost da je riječ o drugom crnom vozilu.

Mirotićev DNK pronađen je na čepu dušeka za naduvavanje koji je pronađen na smeću u Botunu. Sud je, međutim, ocijenio da taj dokaz nema odlučujuću težinu, između ostalog zato što se ta radnja Mirotiću ne stavlja na teret optužnicom.

Osim toga, tunel je, prema optužnici, završen 11. septembra 2023. godine, dok je trag izuzet 25. ili 27. septembra. Vještak DNK struke navela je da se trag mogao zadržati najviše 15 do 20 dana, što, prema ocjeni suda, ostavlja nepreciznost u pogledu vremena nastanka traga.

Sud je posebno obrazložio i zbog čega nije prihvatio novo DNK vještačenje koje se odnosilo na Milana Markovića.

Tužilac je 28. jula ove godine naredio pribavljanje tog dokaza, ali je sud ocijenio da je to urađeno u fazi glavnog pretresa, kada tužilac više nije organ koji vodi postupak već stranka u postupku.

Prema ocjeni suda, tužilac je u toj fazi trebalo da predloži sudu da donese naredbu za vještačenje.

Osim toga, vještačenje je urađeno bez fizički izuzetog nespornog DNK uzorka Milana Markovića, već na osnovu policijskih podataka Interpola.

Sud je ukazao da su ti podaci bili poznati tužilaštvu i Forenzičkom centru još u septembru 2023. godine, ali da nijesu tada bili predmet vještačenja.

Čak i kada bi se, kako je naveo sud, taj dokaz smatrao zakonitim i pouzdanim, samo prisustvo DNK traga na određenom mjestu ne dokazuje da je osoba izvršila konkretne radnje koje joj se optužnicom stavljaju na teret.

Sud je odbacio i zaključak da se na snimcima vide Veljko Marković, Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić.

Sudija je kazao da identitet tih osoba nije utvrđen, a da i sama optužnica govori o NN licima.

"Nije moguće da sud aktivizam nekih NN lica proglasi krivičnim djelom, jer kretanje i šetanje kroz grad nije krivično djelo", naveo je sudija.

Posebno je ukazao da je za Vladimira Erića utvrđeno da je 8. septembra 2023. bio u policijskoj stanici u Loznici, dok se prema optužnici upravo tog dana dogodio ulazak u depo Višeg suda.

Marijan Vuljaj bio je optužen za pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela, odnosno da je pomagao Katarini Baćović nakon izvršenja krivičnog djela.

Kako je naveo sudija, ako nije dokazano da je Baćović izvršila osnovno krivično djelo, ne može se dokazati ni postojanje krivičnog djela pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.

Osim toga, sud je naveo da nema dokaza da je Vuljaj znao da je Baćović izvršila krivično djelo u vezi sa tunelom.

"Samo skrivanje od policije nije dovoljno za postojanje ovog krivičnog djela", kazao je sudija.

Na kraju obrazloženja, sud je podsjetio da je Eriću još u junu 2024. godine ukinut pritvor zbog nedostatka osnovane sumnje, dok je Vrhovni sud ranije odbio predlog za produženje pritvora Baćović, Milačiću, Vuljaju i Mirotiću.

Sud je zaključio da se nakon toga nije pribavio nijedan dokaz koji bi išao u prilog optužbi koji bi mogao promijeniti takvu odluku.

"Sama činjenica što je došlo do kopanja tunela i što je nakon toga tunel ubrzo zatrpan, čime je onemogućena bilo kakva provjera dokaza i tvrdnji tužilaštva, pa i odbrane, i što se pokušavaju naknadno dostaviti dokazi koji su mogli biti pribavljeni i ranije, po ocjeni ovog suda, u konkretnom predmetu opravdava primjenu izreke Valtazara Bogišića: 'Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi'", zaključio je sudija.