Teorije zavjere se i dalje šire nakon napada na večeri Trampa
<!—->
U vašingtonskom hotelu Hilton tada su bili neki od najboljih reportera i urednika koji su se odmah uključili u akciju, dok je još trajala akcija Tajne službe i policije, kako bi dali detaljne izvještaje s mjesta događaja.
Rezultat je bio stalni tok činjenica iz bezbroj uglednih medija, ali uprkos tome širile su se neosnovane teorije zavjere i s ljevice i s desnice, a glavna je da je napad bio insceniran. Neke teorije se ne zasnivaju na činjenicama, a druge koriste probrane istinite informacije da bi stvorile lažne narative.
Džen Golbek, profesorka na Univerzitetu u Merilendu koja proučava teorije zavjere, rekla je da nedostatak povjerenja u institucije i nemogućnost razlikovanja činjenica od izmišljotina stvaraju „udžbenički recept“ za takve glasine. Ali, rekla je, čak i kada je dostupno obilje informacija, može prevladati zabavna vrijednost teorija zavjere.
„Ono što kod teorija zavjere tjera ljude da uživaju u njima, čak i ako nisu politički ekstremne, jeste to što neko može da se osjeća pametno i prihvaćeno kada povezivanjem ‘mrvica’ smisli nešto što može da se dopadne drugima“, rekla je ona.
Jedna preovlađujuća (i neosnovana) teorija: pucnjava je nekako inscenirana radi odvraćanja pažnje od pitanja poput rata u Iranu, ili sporne izgradnje Trampove balske dvorane u Bijeloj kući za 400 miliona dolara.
Drugi su bez vjerodostojnih dokaza spekulisali da je učestvovala vlada ili vojska Izraela — aluzija na njih se iz antisemitskih razloga često koristi u drugim sličnim prilikama.
Teoretičarima zavjere je sumnjivo i to što je sekretarka Bijele kuće za štampu Karolina Livit prije početka večere, metaforično govoreći o tome šta se može očekivati od govora Trampa novinarima, rekla za Foks njuz da će „večeras biti ispaljeno nekoliko pucnjeva“, te je taj izraz „dokaz da je ona znala da će biti pucnjave“.
Mnogi su našli paralele između onoga što se dogodilo na večeri i atentata na Trampa u julu 2024. godine tokom njegovog mitinga u Batleru, u Pensilvaniji. Jedna od činjenica je da je poslije obje pucnjave Tajna služba kasnila s odvođenjem predsjednika s mjesta događaja. Neki zato snimak potpredsjednika SAD Džej Di Vensa, koji prvi izlazi iz sale u subotu, koriste kao dokaz da su Tramp i Tajna služba znali da će biti pucnjave, te nisu žurili.
Emili Vraga, profesorka na Univerzitetu u Minesoti koja proučava političke dezinformacije, rekla je da ponekad više informacija nije nužno i bolje, posebno u polarizovanim vremenima kada ljudi mogu da biraju činjenice koje im se sviđaju i da sklapaju sopstvene slagalice priče.
„Jednostavno, ne možemo da obradimo toliko informacija“, objasnila je ona.
„I tako, kada postoji samo poplava informacija i one su kontradiktorne i stalno se mijenjaju kako nove informacije pristižu, to može pojačati tendenciju ka pojednostavljenom, razumljivom narativu. A taj narativ može da uključuje teorije zavjere“, smatra ona i ukazuje da „njihovo značenje ne mora imati osnove u stvarnosti“.