Tijagov izbor iznenadio mnoge: Bez Mesija i Salaha među trojicom najboljih saigrača

<!—->Upravo zato je njegov izbor izazvao toliko pažnje, jer nekadašnji španski vezista nije krenuo za slavom, golovima i individualnim brojkama, već za onim što igrač njegove škole posebno cijeni, razumijevanjem igre, taktičkom inteligencijom i spremnošću da se talenat stavi u službu tima.

Tijago je, govoreći u podkastu Pitera Krauča, izdvojio trojicu najboljih saigrača sa kojima je igrao, a na toj listi nije bilo mjesta ni za Mesija ni za Salaha. Umjesto njih, birao je Andresa Inijestu, Filipa Lama i Roberta Firmina, trojicu fudbalera koji su, svako na svoj način, ostavili dubok trag u ekipama za koje su igrali, ne samo kvalitetom, već i načinom na koji su činili druge boljima.

Pošto je prošao čuvenu La Masiju i bio dio Barseloninog sistema u eri Pepa Gvardiole, Tijago je iz prve ruke gledao period koji mnogi i danas smatraju jednim od vrhunaca klupskog fudbala. U timu prepunom zvijezda, od Lionela Mesija do Ćavija i Serhija Busketsa, njegov izbor ipak je pao na Andresa Inijestu. Razlog nije bio sentiment, već čisto fudbalski osjećaj čovjeka koji je igrao na sličnoj poziciji i znao koliko je teško spojiti talenat i razumijevanje prostora na način na koji je to radio legendarni vezista Barselone.

“U Barseloni si mogao da biraš od golmana do napadača”, rekao je Tijago. “Ali sigurno je to razumijevanje igre, ta vrsta spoja taktike i talenta, bila kod Andresa Inijeste. Imali smo Mesija, Ćavija, Busketsa, imali smo mnogo velikih igrača. Inijesta je igrao na mojoj poziciji i ugledao sam se na njega”.

Poslije Barselone, Tijagov put vodio je u Bajern iz Minhena, gdje je proveo sedam izuzetno uspješnih sezona i osvojio brojne trofeje. I tamo je bio okružen velikim imenima, među njima Frankom Riberijem i Arjenom Robenom, ali ni tada nije birao napadački glamur. Njegov izbor iz Bajerna bio je Filip Lam, bivši kapiten njemačkog velikana, igrač kojeg je posebno cijenio zbog inteligencije i sposobnosti da podjednako uvjerljivo djeluje i kao bek i kao vezista.

“U Bajernu smo imali Franka Riberija, Arjena Robena, ali ja se opet vraćam svojoj poziciji”, kazao je Tijago. “Kada vidiš igrača poput Filipa Lama, bio je nevjerovatno konstantan kao bek. Kada je igrao u sredini, pomislio sam: ‘Ovaj čovjek stalno igra u sredini, on uopšte nije bek!’. Mnogo me iznenadio”.

Možda i najveće iznenađenje stiglo je kada je došao red na Liverpul. Iako je dijelio svlačionicu sa Mohamedom Salahom, jednim od najubojitijih i najvažnijih igrača u novijoj istoriji kluba sa Enfilda, Tijago je odlučio da ispred njega stavi Roberta Firmina. Brazilac nikada nije bio najglasnije ime u toj generaciji Liverpula, ali je bio fudbaler bez kojeg sistem Jirgena Klopa ne bi izgledao isto. Njegovo kretanje, povezanost sa saigračima, rad bez lopte i osjećaj za timsku igru godinama su ga činili jednim od najvažnijih dijelova Liverpulove mašine.

“Bobi Firmino… bio sam zaljubljen u tog igrača”, priznao je Tijago. “Svoj talenat stavljao je u službu tima i bio je toliko dobar s loptom”.

Ta rečenica možda najbolje objašnjava cijeli njegov izbor. Tijago nije birao po marketinškoj težini, niti po tome ko je dao više golova ili osvojio više individualnih priznanja. Njegov pogled na igru uvijek je bio pogled veziste, čovjeka koji vidi detalj, kretnju, pas koji otvara prostor, inteligenciju koja ne upada odmah u oči, ali mijenja cijelu utakmicu.

Karijeru je završio na kraju sezone 2023/24, poslije četiri godine provedene u Liverpulu, zatvorivši tako 15-godišnje poglavlje obilježeno elegancijom, trofejima i igranjem uz samu elitu svjetskog fudbala. Osvojio je četiri titule u La Ligi, dvije Lige šampiona i sedam šampionskih pehara u Bundesligi, ali njegova posljednja lista možda više od svega govori o tome kako je doživljavao fudbal.

U svijetu u kojem se sve prečesto broji kroz golove i statistiku, Tijago Alkantara podsjetio je da najveći utisak ponekad ostave oni koji nijesu najglasniji, nego imaju “ono nešto fudbalsko” zbog kojeg se svi zaljubimo u najvažniju sporednu stvar na svijetu.