Tramp gura Island ka EU

Pritisak na Grenland podstakao je raspravu o evropskom putu Islanda, dok vlasti strahuju da bi referendum mogao postati meta dezinformacija i stranog uticaja

Island decenijama nije želio u Evropsku uniju, prije svega zbog nastojanja da sačuva nezavisnost i kontrolu nad ribarstvom. Međutim, prijetnje Donalda Trampa da će “uzeti” Grenland, najbližeg susjeda Islanda, promijenile su političku atmosferu u Rejkjaviku i otvorile raspravu koja je donedavno djelovala gotovo nezamislivo: da li je vrijeme da se zemlja vrati pregovorima o članstvu u EU.

Mnoge je iznenadilo kada je islandska koaliciona vlada – koju čine Socijaldemokratski savez, Narodna stranka i proevropska Liberalna reformska partija desnog centra, u martu saopštila da će referendum o EU održati 29. avgusta, iako je ranije najavljivala da će to učiniti najkasnije do 2027. godine. Taj potez je djelimično motivisan prijetnjama SAD u vezi sa Grenlandom.

Razvoj događaja na Islandu uoči referenduma pažljivo prate Vašington, Moskva i Brisel.

Ministarka spoljnih poslova Islanda, Torgerdur Katrin Gunarsdotir, izjavila je da strahuje da se njena zemlja uoči referenduma suočava sa “breksit momentom”, uz upozorenja na dezinformacije, strano miješanje i vještačku inteligenciju.

Gunarsdotir je optužila pojedince i grupe iz zemlje i inostranstva za “širenje straha”, rekavši da je Island na udaru dezinformacija i retorike preuzete “iz priručnika Najdžela Faraža i Reform UK”.

Ona je upozorila da bi referendum mogao postati meta Rusije i “aktera koji nastoje da negativno utiču na našu javnu debatu”. Strano miješanje i širenje dezinformacija mogli bi na kraju uticati na rezultat, upozorila je ministarka.

“Strahujem da ćemo se suočiti sa breksit momentom”, rekla je za “Gardijan”. “To bi, iz mog ugla, bio prilično opasan put jer su… breksitovci iznosili svakakve laži.” Kao primjer je navela sporne brojke koje je kampanja za izlazak koristila govoreći o tome koliko novca Ujedinjeno Kraljevstvo šalje EU.

Izjave Torgerdur su uslijedile nakon što je premijerka Kristrun Frostadotir upozorila da se strani uticaj na referendumu “neće tolerisati, bilo da dolazi iz Evropske unije, Kine, Rusije ili Sjedinjenih Država”.

“Za nas, po mom mišljenju, međunarodni poredak koji je decenijama bio temelj naše bezbjednosti i prosperiteta nalazi se pod ozbiljnim pritiskom. Svijet se toliko odlučno promijenio, rekla bih, tako da je Grenland, naravno, uticao, odnosno imao uticaja, na našu odluku”, rekla je Torgerdur.

Ona je dodala da su stara savezništva na ispitu, a da se trgovina koristi kao “političko oružje”. “Ne ponašate se prema prijatelju i savezniku poput Grenlanda i Danske onako kako su se SAD ponašale početkom ove godine.”

Ipak, ona tvrdi da su odnosi Islanda sa SAD i dalje snažni i da Island širi krug svojih savezništava. “Članstvo Islanda u EU nije u suprotnosti sa svim dobrim odnosima sa SAD. Jedno ne isključuje drugo.”

“Njujork tajms” piše da EU ne prima baš svakoga, ali da bi Island bio poželjan kandidat.

Smješten duboko u sjevernom Atlantiku, na kapiji Arktika, Evropskoj uniji bi ponudio važno uporište u regionu u kojem se velike sile nadmeću za prevlast. Island je, uprkos političkim podjelama oko EU, i jedna od najčvršćih demokratija na svijetu, redovno među najbolje rangiranim državama po vladavini prava i građanskim slobodama.

Za Islanđane, privlačnost Evropske unije uglavnom se svodi na stabilnost.

Mnogi Islanđani su se zaprepastili kada je Tramp pobrkao njihovu zemlju sa Grenlandom i razbjesnili su ih izvještaji da se Bili Long, kandidat za novog američkog ambasadora u Rejkjaviku, šalio da bi Island mogao postati 52. američka država. Long se brzo izvinio.

Smješten duboko u sjevernom Atlantiku, na kapiji Arktika, Evropskoj uniji bi ponudio važno uporište u regionu u kojem se velike sile nadmeću za prevlast. Island je, uprkos političkim podjelama oko EU, i jedna od najčvršćih demokratija na svijetu, redovno među najbolje rangiranim državama po vladavini prava i građanskim slobodama

“Tajms” piše da malo ko misli da bi Tramp direktno zaprijetio Islandu, ali da je to jedina članica NATO-a bez vojske i da se za svoju odbranu oslanja na Alijansu, a posebno na Ameriku.

Sada, kada su SAD postale manje pouzdan saveznik, dio Islanđana smatra da im je potrebna neka vrsta osiguranja, navodi list.

Iako Evropska unija nije vojna sila, njeni osnivački akti sadrže malo poznatu garanciju uzajamne pomoći – član 42.7, uveden Lisabonskim ugovorom – koja se može aktivirati ako je neka članica žrtva oružane agresije na svojoj teritoriji. U martu su Brisel i Rejkjavik potpisali sporazum o odbrambenom partnerstvu.

“Ljudi osjećaju da bi mogli biti primorani da izaberu stranu”, kazao je Eirikur Bergman, politikolog sa Univerziteta Bifrost na Islandu. “A onda, zapravo, postoji samo jedna strana koju mogu da izaberu.”

Kada budu glasali na referendumu u avgustu, Islanđani se neće izjašnjavati o tome da li žele da se Island pridruži EU, već o tome da li žele da njihova vlada nastavi pristupne pregovore sa tim blokom.

Island je prvi put podnio zahtjev za članstvo u EU 2009. godine, a naredne godine Savjet je pristao da otvori pristupne pregovore, ali se islandska vlada 2013. povukla iz tog procesa.

Ako Islanđani glasaju “za”, pristupni pregovori će biti nastavljeni. Ukoliko sa EU bude postignut sporazum o članstvu, vlada će raspisati drugi referendum na kojem bi se građani izjasnili da li ga prihvataju.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju tijesnu trku. Prema nedavnom istraživanju sprovedenom za potrebe Ministarstva spoljnih poslova, 42 odsto Islanđana bilo je za ponovno otvaranje pristupnih pregovora, dok se 39 odsto protivilo.

Zagovornici ulaska u EU smatraju da je to važno za međunarodnu bezbjednost i prilika za bolju integraciju u Evropi, dok protivnici upozoravaju na mogući uticaj na ribarstvo, poljoprivredu i suverenitet Islanda.

Ipak, put prema EU neće zavisiti samo od geopolitike. Kod kuće, rasprava je duboko podijeljena, a najosjetljivije pitanje ostaje ribarstvo.

Helgi Haraldson živi sat vremena južno od Rejkjavika, u Sandgerdiju, maloj priobalnoj zajednici u kojoj većinom jutara mali brodovi isplovljavaju u lov na bakalar. Reporter “Tajmsa” mu se nedavno pridružio, kada su nešto poslije dva sata ujutro isplovili na brodu dugom desetak metara, “Margret GK-33”. Talasi su jačali i reporteru je ubrzo pozlilo. “Nije trebalo da bude ovako”, kazao je Haraldson, kapetan, praveći grimasu dok je njegov saputnik povraćao.

Kasnije mu je objasnio da naginje tome da na referendumu glasa protiv razgovora sa EU, jer ga brine kako bi to uticalo na njegovu zaradu.

“Moramo zaštititi ovu ribarsku industriju”, kazao je.

Islanđani su posljednjih godina sa zabrinutošću posmatrali kako je Irska, članica EU, trpjela smanjenje ribolovnih kvota koje je razorilo njene priobalne zajednice.

Ribarstvo, koje je ne samo jedan od najvećih izvoznih sektora te zemlje već je i duboko ukorijenjeno u islandskoj kulturi i identitetu, posebno je osjetljiva tema u raspravi.

Dio Islanđana ohrabruju naznake da bi EU mogla biti spremna na kompromis oko ribolovnih kvota, ako bi to značilo ulazak Islanda u blok.

Ipak, Haraldson zna da pregovori podrazumijevaju i odricanja.

“Ako im dozvolimo da dođu i love u našim zaštićenim zonama, sve će krenuti po zlu”, kazao je.

“U moru jednostavno postoji samo određena količina ribe.”

Navodeći potencijalne koristi, “Tajms” piše da je islandska valuta, kruna, odavno nestabilna, dok je euro stabilan. Inflacija je toliko visoka da su neki počeli da se žale čak i na cijenu omiljene svakodnevne hrane – hot-dogova.

Robert Imsland, nastavnik i otac troje djece, odmahnuo je glavom nakon što je jednog nedavnog jutra kupio dva. “Iako su jeftini”, kazao je, “stvarno su skupi.”

Kao i gotovo sve ostalo. Inflacija trenutno iznosi oko 5,2 odsto, što je blizu dvostruko više nego u EU. Namirnice mogu biti skupe, kažu stručnjaci, dijelom zbog poreza na proizvode uvezene iz bloka.

Zbog toga EU i euro djeluju kao bolja opcija. “Moći ću da kupujem jeftinije namirnice”, kazao je Imsland.

Sve zavisi od toga kako bi se odvijali pregovori o pridruživanju bloku.

Ribarstvo, koje je ne samo jedan od najvećih izvoznih sektora te zemlje već je i duboko ukorijenjeno u islandskoj kulturi i identitetu, posebno je osjetljiva tema u raspravi

Rasprava je i dalje neuobičajeno podijeljena, kazao je Magnus Trigvason, trener plivanja koji živi oko sat vremena istočno od Rejkjavika.

“To će dominirati islandskom političkom scenom u narednim mjesecima”, uzdahnuo je.

On je kazao da bi glasao “za”. Na kraju krajeva, kako je naveo, razgovori nijesu obavezujući – i nema stvarne štete.

“Da vidimo šta se nudi”, kazao je. “Onda ljudi mogu da odluče.”