Tramp pred raspletom koji će ojačati Iran

Dok Vašington pokušava da okonča rat, Teheran bi sporazumom o Hormuškom moreuzu mogao da stekne dosad nezamisliv uticaj nad jednim od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza

Američki predsjednik Donald Tramp i njegovi saradnici više od deset puta su tokom proteklih pet mjeseci saopštili da su Sjedinjene Države “nadomak” sporazuma s Iranom. Međutim, ako do dogovora između Teherana i Omana zaista dođe, on će po svoj prilici biti daleko ispod ciljeva koje je američki predsjednik postavio kada je pokrenuo rat.

Iran i Oman postigli su načelni dogovor o geografskim koordinatama plovnog puta kroz Hormuški moreuz, a zajedničko saopštenje je u završnoj fazi pripreme, pod uslovom da se u proces ne umiješaju treće strane, izjavio je juče portparol iranskog Ministarstva spoljnih poslova Esmail Bagei. On je dodao da takav sporazum sam po sebi ne bi predstavljao garanciju bezbjednosti u ovom strateški važnom pomorskom prolazu.

Prema navodima visokog iranskog zvaničnika i dvojice regionalnih izvora koji su govorili za Rojters, predloženi sporazum omogućio bi Teheranu određeni stepen kontrole nad brodovima koji kroz Hormuški moreuz ulaze u Persijski zaliv, što bi predstavljalo jedan od najvećih ustupaka Iranu do sada.

Američki zvaničnici više puta su naglašavali da nikada neće prihvatiti bilo kakav aranžman koji bi Iranu omogućio kontrolu nad pristupom najvažnijem svjetskom trgovačkom putu za transport energenata. Ipak, Tramp i visoki predstavnici njegove administracije posljednjih dana poručuju da je sporazum o okončanju rata, pokrenutog u februaru, na dohvat ruke.

Sporazum kojim bi Iran dobio bilo kakvu kontrolu nad pristupom Hormuškom moreuzu značio bi veliko pomjeranje ravnoteže moći u regionu u korist Teherana. Prije izbijanja sukoba, prolaz je bio otvoren za slobodan prolaz svih brodova, bez ikakvih naknada.

Tramp, koji je na početku operacije “Epski bijes” tvrdio da će se ona završiti “bezuslovnom predajom” Irana i da će Vašington odlučivati čak i o izboru njegovog lidera, sada se suočava sa sve većim pritiskom da pronađe izlaz iz rata kojem se, prema istraživanjima javnog mnjenja, protivi većina američkih birača.

Od početka sukoba Trampovi zahtjevi postepeno su suženi. Prvobitno su obuhvatali iranski nuklearni program, proizvodnju balističkih projektila i podršku saveznicima i naoružanim grupama u regionu, dok se sada uglavnom svode na obnavljanje slobodne plovidbe kroz Hormuški moreuz.

“Denuklearizacija Irana predstavlja krajnji cilj sporazuma”, izjavio je američki državni sekretar Marko Rubio. “Neposredni cilj, kojem je posljednjih dana posvećena najveća pažnja, jeste pitanje moreuza”, dodao je on.

Kritičari smatraju da bi takav ishod predstavljao svojevrsno strateško poniženje za Vašington, budući da je Iran počeo da koristi svoj uticaj nad Hormuškim moreuzom tek nakon izbijanja rata.

Prema uslovima mogućeg sporazuma, Teheran bi mogao da stekne kontrolu nad dijelom plovnog puta, pri čemu mu ne bi bilo uskraćeno pravo da u budućnosti naplaćuje prolazak brodova, što je scenario koji bi prije samo godinu dana bio nezamisliv za američke geostratege.

Prema riječima visokog iranskog zvaničnika, Teheran traži naknade od pet do sedam odsto vrijednosti tereta koji brodovi prevoze, dok je Oman predložio niže naknade, od oko tri odsto.

Međutim, sporazum koji je toliko očigledno udaljen od Trampovih prvobitnih ratnih ciljeva gotovo sigurno će izazvati oštre reakcije u SAD.

“Ono što je nekada bilo slobodno i neograničeno više to nije”, rekao je za Fajnenšl tajms Aron David Miler, nekadašnji američki pregovarač za Bliski istok.

“Gotovo da ne postoji ništa što bi Tramp mogao da izvuče iz sporazuma, a što bi Iranci bili spremni da prihvate i što bi promijenilo tu stvarnost”, dodao je on.

Prema njegovim riječima, Vašington će sada morati da pregovara sa sve odlučnijim vlastima u Teheranu, uvjerenim da imaju prednost i sposobnost da u svakom trenutku zatvore Hormuški moreuz.

“U ovom trenutku ne vidim način da se uspostavi ravnoteža interesa iz koje bi Trampova administracija izašla s nečim što bi prosječan čovjek mogao da smatra pobjedom”, rekao je Miler.

Slično mišljenje iznio je i Majkl Ratni, nekadašnji američki ambasador u Saudijskoj Arabiji.

“Trampov problem nije samo u tome kako da vodi rat, što ga je, čini se, dovelo u ćorsokak, već i kako da objasni ovakav sporazum”, kazao je za FT Ratni, ocijenivši da će Trampu biti sve teže da bilo kakav dogovor predstavi kao uspjeh.

U međuvremenu, svjetska tržišta suočavaju se sa sve manjim zalihama nafte. Čak i kada bi Hormuški moreuz danas bio otvoren za redovan saobraćaj, obnavljanje iscrpljenih rezervi moglo bi da potraje i do 18 mjeseci, izjavio je za CNN izvršni direktor saudijskog Aramka Amin Naser.

Za svaki dan bez postizanja sporazuma oko 15 miliona barela sirove nafte ne stiže na svjetska tržišta kroz ovaj uski pomorski prolaz.