Uporište iz kojeg se kreće u slobodu

Predstava “Uporište” autora Modoua Fate Touréa iz Senegala na najbolji mogući način otvorila je ovogodišnje, 41. izdanje Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT, pokazavši vrijednost i sklad rizika i slobode, prirode i čovjeka, sudbine i želje, tradicije i modernog, a u svemu tome i majstorstvo umjetničke kreacije i akrobacije ljudskog tijela.

Pored umjetničkog performansa, ovakvo otvaranje FIAT-a ponovo je potvrdilo značaj festivala, njegovu autentičnost, jedinstvenost, duh i energiju kojima svakog septembra budi Podgoricu. Potvrdilo je i težnju organizatora i cjelokupne ekipe da crnogorskoj stručnoj i laičkoj javnosti predstavi vizuelno-muzičko-scenska djela kakva nemamo priliku da vidimo – često ili uopšte.

Komad trupe “Sencirk” i duo koji čine Ibrahim Kamara i Modou Fata Ture, osvojio je sve prisutne u gledalištu Velike scene Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) koji su njihov nastup nagradili dugim i glasnim aplauzom i ovacijama, vraćajući tako umjetnike na poklon više puta. Kroz pravi plesni spektakl, Ture u svom autorskom komadu donosi ličnu priču o odrastanju u Gambiji, o djetinjstvu obilježenom strogim pravilima, religijom, tradicijom i unaprijed određenim životnim putem. U tom kontekstu, važno je istaći da je Modu Fata Ture sin uglednog marabuta (potomka Muhameda), vrsnog poznavaoca Kurana i vjerskog učitelja. Tako je i on sam od djetinjstva pripreman da jednog dana preuzme očevu ulogu…

“Život tamo bio je surov i težak. Moje djetinjstvo je nestalo u redovima Kurana koje sam, od svoje sedme godine, morao učiti napamet. Sve je bilo unaprijed određeno za mene: kao sin uglednog marabuta, imao sam odgovornost da jednog dana preuzmem njegovu ulogu. Zato sam morao naučiti da budem častan, ponosan i snažan. Da nikada ne pokazujem svoje slabosti, jer je cijela zajednica računala na mene. Bilo je nemoguće skrenutí sa tog jasno zacrtanog puta”, priča sami umjetnik, a prenosi FIAT u pratećoj knjižici…

Tako je bilo sve do njegovog susreta sa cirkusom, kada je otkrio prostor slobode, mogućnost vlastitog izbora i izgradnje sopstvenog umjetničkog identiteta.

“Otkrovenje! Nakon godina neizvjesnosti, bijesa i straha, cirkus me je oslobodio. Prvi put sam osjetio slobodu da se smijem, slobodu da vladam svojim tijelom, slobodu da biram svoj život. Birajući cirkus, tako daleko od puta koji mi je bio namijenjen, potvrdio sam svoju ličnu individualnost i postepeno pronašao svoj umjetnički identítet”, navodi Modou Fata Ture.

Kao veoma mlad, nakon niza izazova i specifičnih životnih okolnosti kojima je prkosio i odolijevao, osnovao je cirkusku trupu Sencirk koja je pionir na tom polju u Senegalu, a tokom vremena je postala poznata u cijelom svijetu gdje i nastupa… Tako i predstava koja je izvedena na FIAT-u govori o odgovornostima, teretima i nasljeđu koje nosimo, ali i traženju balansa, traženju sebe i smisla…

“Preuzimanje rizika postaje način izlaska iz unaprijed zadatih okvira, ali i polazište za stvaranje novog lica savremenog cirkusa u Senegalu i Africi”, ističe se u opisu predstave.

Komad pokazuje da je ponekad za slobodu potrebno izgubiti ravnotežu, ali i da je neophodno imati sidro, odnosno “Uporište”. U središtu djela su dva tijela, Tureovo i akrobate Kamare, koja se susreću kao da dolaze iz različitih svjetova. Približavaju se, odmjeravaju, suprotstavljaju, ali i oslanjaju jedno na drugo. Njihova tijela i pokreti su njihov jezik, a drvo, slama, zemlja i drugi materijali u službi scenografije podsjećaju na vezu sa zemljom i korijenima. Pored senzacionalne akrobatike koja zaustavlja i oduzima dah, a onda izaziva opšte oduševljenje, predstava nas ipak vraća na priču o odrastanju, tradiciji, pripadanju i potrebi čovjeka da sam odredi put kojim će krenuti.

“Težina, tenzija, ravnoteža – tri ključne riječi koje se iznova pojavljuju u mom istraživanju. Težine koje držim u ravnoteži na glavi predstavljaju odgovornosti koje opterećuju naše živote, posebno u Senegalu, gdje su porodica, tradicija i religija neizostavni dio svakodnevice i ponekad ih nije lako nositi. Tenzija lebdećih, izvijenih i oslonjenih tijela odražava nevjerovatne tradicije i modernosti. Između ovdje i negdje drugdje… Izmedu raskoraka koje pravimo kako bismo živjeli u harmoniji. Izmedu pojedinca i zajednice. A ravnoteža koja sve to drži na okupu – krhka, ali pravična, precizna, tačna”, ističe autor.

Ravnoteža djeluje kao stanje koje čovjek neprestano pokušava da uspostavi između onoga što mu je dato i onoga što sam želi da bude, između sebe kao pojedinca i člana zajednice, ali i identitet između pripadanja i odlaska. Spremnost da se izgubi ravnoteža i sami oslonac nekada predstavlja i jedini način da čovjek pronađe samoga sebe… To potvrđuje i Ture.

“Preuzimanje rizika predstavlja ključni element moje umjetničke prakse. To je takođe sastavni dio mog života i mojih preispitivanja. Upuštanje u nepoznato, izlazak iz zone komfora i pokušaj ovladavanja novim okruženjem, novim pokretom, novim cirkuskim rekvizitima iz Senegala, novim načinom stvaranja. Moja ambicija je da ponudim novo lice cirkusu u Senegalu i Africi uopšte. Eksperimentišem tako što preispitujem i preokrećem tradicionalne obrasce i okupljam umjetnike različitih usmjerenja (brejkdens, akrobatska gimnastika, tradicionalni ples…) koji spajaju svoje specifične vještine i senegalsku kulturu sa savremenim cirkusom”, ističe Ture koji svoje ambicije i ciljeve ostvaruje predstavljajući primjer ne samo svojim sunarodnicima već i pojedincima sa svih strana svijeta.

Dok se tijela u predstavi na neki način međusobno nadovezuju, prepliću i ukorjenjuju jedno u drugo stvarajući snažno uporište, scenski materijali podsjećaju da savremeni cirkus ne mora nužno pripadati jednom prostoru, estetici ili tradiciji, ukuzujući na važnost odnosa prema prirodi i kohabitacije čovjeka i zemlje. Ture kroz Sencirk gradi izraz koji savremenu cirkusku umjetnost povezuje sa Senegalom, njegovim materijalima, iskustvima i kulturnim nasljeđem, a njegovo “Uporište” je tako istovremeno vrlo lična i univerzalna priča – priča o čovjeku koji traži sebe i pokušava da se otrgne od unaprijed određenog puta, ali ne tako što će odbaciti svoje korijene, već tako što će izrasti iz njih u nešto novo.

Tureova predstava koja je otvorila 41. izdanje FIAT-a pokazala je koliko glasno i jasno savremeni cirkus, a zapravo savremena umjetnost pokreta i akrobacije, može govoriti i onda kada riječi gotovo sasvim izostanu. Pokazala je i da misija FIAT-a od njegovog osnivanja do danas ostaje nepromijenjena i alternativna – van svih institucionalnih okova, okvira i definicija, šireći slobodu, duh avangarde sa fokusom na istraživanje novih formi, kroz otvoren društveni angažman i direktan kontakt s publikom.