Velika razlika u digitalnom dijelu stvara pritisak

Gejmeri Aleksa Joksimović i futsaler Pavle Vukčević pričaju o utiscima sa kvalifikacionog turnira u Astani za Games of the Future

Samo nekoliko dana nakon uspješnog nastupa u Astani, gdje su osvojili drugo mjesto na kvalifikacionom turniru i osigurali mjesto na Games of the Future, ekipa KMF Titograd se odmah vratila treninzima i pripremama za novo veliko iskušenje. Intenzivno se radi na usavršavanju taktike i podizanju forme za završni turnir u kategoriji Phygital Football na Games of The Future, koji će od 26. jula do 9. avgusta biti održan u Astani.

Ovaj rezultat predstavlja značajan iskorak za podgorički tim. Naime, prošle godine KMF Titograd se prvi put oprobao u disciplini Phygital Football, koja objedinjuje digitalni i stvarni sport kroz kombinaciju video-igre i futsala. Tada nijesu uspjeli da prođu kvalifikacionu fazu, ali je stečeno iskustvo bilo dragocjeno za dalji razvoj ekipe.

Sjajan nastup potvrđen je i kroz pojedinačna priznanja. Pavle Vukčević proglašen je za najkorisnijeg igrača (MVP) turnira, dok je gejmer Aleksa Joksimović još jednom pokazao da se podjednako uspješno snalazi i u digitalnom i u stvarnom dijelu takmičenja, što je od izuzetnog značaja u disciplini Phygital Football.

Iako i jedan i drugi imaju iskustva i sa fudbalom nije im bilo teško da se priviknu na nova pravila i specifičan format takmičenja, koji zahtijeva podjednako dobre vještine u digitalnom i stvarnom dijelu igre.

“U početku je bilo malo teže s obzirom na to da se igra na terenu sa martinelama, pa nam je bilo neobično jer se nismo susrijetali sa takvim terenom. U odnosu na futsal razlikuju se podloga, golovi i lopta. Futsal se igra na parketu sa loptom četvorkom i golovi su dimenzija kao na rukometu, dok se na phygitalu igra na vještačkoj travi, sa loptom peticom i golovi su širi nego na futsalu. Ipak, najviše se razlikuje to što je teren ograđen martinelama”, objašnjava Pavle Vukčević. Za razliku od njega Joksimović je prošle godine odradio nacionalni kvalifikacioni turnir, ali nije putovao sa ekipom za Abu Dabi.

“Prošle godine učestvovao sam u kvalifikacionom dijelu takmičenja. Pred završnicu je odlučeno da jedan gejmer ustupi mjesto futsaleru, koji bi bio na raspolaganju u slučaju eventualne povrede nekog od igrača, pa nisam bio dio finalne faze takmičenja. Ipak, stekao sam vrijedno iskustvo i dodatno se upoznao sa Phygital formatom”, ističe Joksimović.

Vukčević ističe da im je prošlogodišnje iskustvo u Phygital Footballu koje su stekli tokom kvalifikacija za Games of The Future bilo je dragocjeno, iako nijesu uspjeli da izbore kartu za posljednju fazu takmičenja.

“To iskustvo nam je dosta pomoglo jer smo znali šta nas čeka u smislu promjene terena, jer prošle godine smo prvi put došli u susret sa takvim terenom i nismo znali kako ćemo se prilagoditi svemu tome. Prošle godine smo takmičenje završili u četvrtfinalu kvalifikacija, bili smo na korak od plasmana na glavnom takmičenju i mislim da je to iskustvo mnogo pomoglo u uspjehu koji smo sada ostvarili”, siguran je Vukčević.

Kod ovog formata jednako su važni i digitalni i stvarni dio igre, pa se taktika mora pažljivo osmisliti. Svaka prednost ili zaostatak iz video-igre direktno se prenosi na teren, što dodatno povećava pritisak na ekipu u drugom dijelu meča.

“Bitna su oba dijela igre, ali bih rekao da je možda za nijansu bitniji digitalni dio. Razlog za to je zato što je to prvi dio utakmice i kao što ste rekli, u slučaju velike razlike ide i veliki pritisak. Zato je bitno kako se uđe u utakmicu jer nije lako kada na pravom terenu krenemo iz minusa i zato taktika dolazi do izrazaja”, objašnjava Vukčević, dok Joksimović otkriva koliko je teško prenijeti taktike sa pravog terena gdje dva saigrača moraju da reaguju brzo u odnosu na situaciju, dok na pravom terenu svako ima svoju ulogu:

“Bilo je dosta teže preći iz virtuelnog dijela na teren, nego obrnuto. Razlika bi bila manja da je futsaler igrao Sony nego što je meni bilo da igram futsal. Najteže mi je bilo da ispratim kretnje na terenu, a dodatni izazov je bio i fizički dio jer je 10 minuta igre brzo prošlo i vrlo brzo sam se umarao. Shvatio sam da futsal zahtijeva ozbiljan nivo uigranosti, jer se svaka greška odmah vidi, dok se u igrici uz malo vježbe lakše prilagodiš”, objašnjava Joksimović koji je uspio da svojoj ekipi donese bod i kroz go na pravom terenu, a imao je i jednu asistenciju.

“Veoma sam zadovoljan kako sam odigrao, posebno u meču protiv Kipra gdje sam postigao gol i upisao asistenciju. Trenirao sam fudbal više od sedam godina, ali sam zbog povrede morao da prestanem da igram. Što se tiče pravila u phygital formatu, ona se donekle razlikuju u odnosu na klasični futsal, teren je okružen mini zidom pa lopta ostaje u igri, a ako ipak izađe u aut, ide protivničkom timu. Takođe, golovi su bili veći nego u standardnom futsalu. Ipak, ne bih rekao da je prilagođavanje pravilima bilo teško, već je najveći izazov bio kvalitet protivnika”, napominje Joksimović čijom je igrom na pravom terenu zadovoljan i njegov saigrač Vukčević.

“Ove godine nismo imali sreće jer nam se povrijedio jedan od najboljih igrača na pravom terenu – Marko Spasojević, pa je zbog toga jedan od gejmera bio prinuđen da igra. Treneri su se odlučili da to bude Aleksa Joksimović i mogu slobodno da kažem da nas je sve pozitivno iznenadio. Nismo znali šta da očekujemo jer nismo znali njegove fudbalske sposobnosti, već samo gejmerske, ali je Aleksa pokazao da i te kako zna da igra i svojim golom u četvrtfinalu i požrtvovanom igrom bio jedan od najzaslužnijih za ovaj naš uspjeh”, pohvalio ga je Vukčević.

Iako je upisao gol i asistenciju, te dobio pohvale saigrača za svoju igru, Joksimović sebe i dalje ne vidi kao standardnog člana ekipe KMF Titograd.

“Bez obzira na to što sam tu utakmicu odigrao dobro, ne vjerujem da bih trenutno bio na nivou za futsal standardne ekipe. Smatram da je za to potrebno mnogo više truda i rada. Phygital format vježbam već nekoliko godina i tu se osjećam najspremnije i najkvalitetnije”, priznaje Joksimović.

U Astani, krajem jula i početkom avgusta, ekipu KMF Titograd očekuju novi okršaji na završnom turniru Games of the Future, gdje će ponovo imati priliku da se sastanu sa više protivnika sa kvalifikacionog turnira. Takve okolnosti donekle olakšavaju pripremu. Ipak, na ovom nivou takmičenja svaka ekipa dolazi dodatno unaprijeđena, pa će ključ uspjeha biti u sposobnosti brzog prilagođavanja i reakcije u samom meču.

“Sigurno da će biti lakše nego za ovaj kvalifikacioni turnir jer znamo u kakvom će sastavu doći neke od ekipa, ali je opet to jedan težak zadatak za trenere. Zajedno ćemo analizirati protivnike i našu igru takođe, da vidimo gdje smo pravili greške i da probamo da ispravimo to”, napominje Vukčević.

To što su kvalifikacioni turnir završili kao vicešampioni ne znaju hoće li im olakšati dalji tok takmičenja.

“Još uvijek ne znamo u kakvoj ćemo poziciji biti na žrijebu, nadamo se da ćemo biti u prvom šeširu i da ćemo imati ‘lakše’ protivnike u grupi, s obzirom na to da smo na ovom turniru imali ubjedljivo najtežu grupu. Dokaz za to je polufinale gdje su od četiri ekipe tri bile iz naše grupe”, naglašava Vukčević koji nije želio da komentariše da li su zbog uspjeha u kvalifikacijama među favoritima:

“Ne znam da li nas svrstavaju među favorite, ali mi vjerujemo da možemo do kraja, iako će sada turnir biti dosta kvalitetniji”, dodaje on.

Zahvaljujući Phygital formatu, granice između e-sporta i sporta polako se brišu, a Joksimović se nada da će zahvaljujući upravo ovom formatu se srušiti i predrasude prema gejmerima.

“Smatram da phygital format zaista briše granicu između gejmera i sportiste, jer zahtijeva da igrač bude spreman i za digitalni i za fizički dio igre. Moraš brzo razmišljati u igrici, ali i biti fizički spreman na terenu, što ga čini potpuno jedinstvenim iskustvom. Mislim da se upravo tu vidi prava vrijednost ovog formata, jer pokazuje da uspjeh ne zavisi samo od jedne vještine, nego od kombinacije oba svijeta”, ističe Joksimović.

I dok se u fudbalu lako prepozna koja je ekipa favorit, zbog digitalnog dijela u Phygital formatu mnogo je teže predvidjeti ko je bolji.

“Veoma je teško prepoznati favorita upravo zbog digitalnog dijela. Baš kao što sam i prije rekao, veoma je bitno kako otvorite utakmicu jer ukoliko se krene iz minusa, teško se dolazi do preokreta. Mislim da nema toliko favorita jer nijedna ekipa nije toliko dominantna u odnosu na drugu kada se sagledaju oba dijela igre”, zaključuje Vukčević.