Znanje vrijedi kad se prepozna: Luka Veljović, doktorand prava na Univerzitetu u Oksfordu

Podgoričanin gradio obrazovni i profesionalni put na kojem danas povezuje pravo, građevinarstvo i nove tehnologije. Povratak u Crnu Goru za njega ima prednost, ali pod uslovom da stručnost dobije prostor da se primijeni

Kada je tokom prve sedmice na Oksfordu za istim stolom večerao sa istoričarem umjetnosti, stručnjakom za nauku o podacima, sociologom i matematičarem, Luka Veljović je, kako kaže, dobio najbolji uvod u ono što taj univerzitet predstavlja.

Razgovori sa ljudima koji svijet posmatraju iz potpuno različitih naučnih i kulturnih perspektiva dio su svakodnevice doktoranda prava iz Podgorice. U jednoj od više od sto univerzitetskih biblioteka čita i piše o ugovorima o građenju, vještačkoj inteligenciji i blokčejnu. Van biblioteke razgovara sa investitorima, izvođačima i inženjerima koji su učestvovali u izgradnji vještačkih ostrva, najvećih svjetskih aerodroma i najviše zgrade na svijetu.

Njegov put do Oksforda počeo je u podgoričkoj Osnovnoj školi “Branko Božović” i Gimnaziji “Slobodan Škerović”. Iako smatra da se o kvalitetu crnogorskog obrazovnog sistema može opravdano raspravljati, Veljović školovanje u Crnoj Gori vidi kao temelj svega što je kasnije postigao.

“Sistem je pretežno zasnovan na memorisanju i reprodukciji gradiva, i to u vremenu u kojem je svaka informacija dostupna u nekoliko sekundi. Ipak, upravo je takav pristup kod mene izgradio radne navike, organizacione sposobnosti i vještinu da se od najranijeg uzrasta nosim sa pritiskom ispita i neizvjesnošću usmenih provjera znanja”, kaže Veljović.

Vremenom je, dodaje, shvatio da se znanje može relativno lako nadograđivati, dok stvaranje radnih navika zahtijeva mnogo više vremena. Posebno interesovanje još u srednjoj školi pokazivao je prema jezicima. Učio je engleski, francuski i španski, što mu je kasnije omogućilo da se lakše kreće kroz različite obrazovne sisteme.

Osnovne i specijalističke studije završio je na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, ali je veliki dio studentskih dana proveo van zemlje. Na osnovnim studijama predavanja je slušao i ispite polagao u Mariboru i Zagrebu, dok je polovinu specijalističkih studija završio na Univerzitetu Côte d’Azur u Nici. Više puta je nagrađivan kao najbolji student pravnih nauka u Crnoj Gori.

Takav akademski put nije bio jednostavan. Ispite iz pozitivnog prava Crne Gore morao je naknadno da polaže u Podgorici, zbog čega je određene oblasti pripremao dva puta, prema različitoj literaturi i u okviru različitih pravnih sistema.

“Bilo je perioda kada sam u Crnu Goru dolazio samo na jedan dan, koliko da položim ispit. Pravni fakultet u Podgorici prepoznao je, međutim, moju želju za dodatnim usavršavanjem, pa sam u svakom trenutku imao punu podršku i podsticaj profesora”, navodi on.

Nakon specijalističkih studija otišao je u Kinu, gdje je završio dvogodišnje master studije prava na Univerzitetu Shanghai Jiao Tong. Susret sa pravnom logikom drugačijom od kontinentalnopravne promijenio je, kaže, njegov način razmišljanja o pravu.

Po završetku master studija vratio se u Crnu Goru, položio pravosudni ispit i postao advokat. Četiri godine provedene u advokaturi za njega nijesu predstavljale prekid akademskog rada, već neophodnu pripremu za ozbiljnije istraživanje.

“Pravo se ne može na pravi način istraživati bez razumijevanja toga kako sistem funkcioniše u praksi. Stvarni domašaj svakog propisa vidi se tek u situacijama koje zakonodavac nije izričito predvidio”, ističe Veljović.

U advokaturi je najviše radio u oblastima prava građenja i energetike, kao i privrednog i korporativnog prava. Pravo građenja postepeno je postalo njegova centralna specijalizacija. Privukla ga je činjenica da se pravnički rad u toj oblasti pretvara u nešto opipljivo i trajno.

“Ugovor na kojem radite vremenom se materijalizuje u objekat koji ostaje, bilo da je riječ o velikom infrastrukturnom projektu ili manjem rezidencijalnom objektu. Produkt pravničkog rada rijetko je gdje toliko vidljiv”.

Veliki građevinski projekti istovremeno okupljaju timove iz različitih država i pravnih kultura. Ta međunarodna dimenzija prirodno se nastavila na njegov obrazovni put i na kraju ga dovela do doktorskih studija u Oksfordu.

Njegovo istraživanje danas povezuje dva interesovanja koja su se godinama razvijala paralelno – građevinarstvo i nove tehnologije. Veljović proučava kako vještačka inteligencija i blokčejn mogu unaprijediti mehanizme plaćanja i rješavanja sporova u ugovorima o građenju.

Građevinska industrija decenijama se suočava sa kašnjenjima u plaćanju, dugotrajnim sporovima i nekontrolisanim rastom troškova. Veljović istražuje mogu li nove tehnologije pomoći da se ti problemi ranije prepoznaju, spriječe ili brže riješe.

“Dodatni cilj istraživanja jeste doprinos razvoju automatizovanih ugovora o građenju, u kojima se prava i obaveze ugovornih strana kreiraju i izvršavaju uz minimalnu ljudsku intervenciju ili potpuno bez nje”, objašnjava on.

Istraživanje je podržao Institut za etiku u vještačkoj inteligenciji Univerziteta u Oksfordu, čiji je Veljović stipendista i član. Institut povezuje akademike iz humanističkih nauka sa tehnološkom i poslovnom zajednicom, sa ciljem odgovorne primjene vještačke inteligencije.

Ta saradnja omogućila mu je da ne posmatra tehnologiju samo kao sredstvo za ubrzavanje pravnih procedura, već i kao pojavu koja otvara šira društvena i etička pitanja.

Doktorske studije na Oksfordu, međutim, ne podrazumijevaju svakodnevna predavanja, unaprijed zadate obaveze i klasične ispite. Program je usmjeren na samostalan istraživački rad, uz podršku mentora i periodične, stroge provjere napretka.

“Niko vam ne drži predavanja i ne daje konkretne zadatke. Od vas se očekuje da tokom tri do četiri godine sami organizujete rad i razvijete originalnu doktorsku disertaciju. Ta sloboda zvuči privlačno, ali je istovremeno najveći izazov programa. Za svaki radni dan odgovorni ste prvenstveno sebi”.

Pravo se ne može na pravi način istraživati bez razumijevanja toga kako sistem funkcioniše u praksi. Stvarni domašaj svakog propisa vidi se tek u situacijama koje zakonodavac nije izričito predvidio

Njegov rad prati profesor Horst Eidenmüller, kojeg Veljović opisuje kao jednog od vodećih svjetskih stručnjaka u oblasti njegovog istraživanja. Njihovi razgovori, kaže, rijetko liče na klasične konsultacije.

“Njegovi komentari su sažeti, precizni i usmjereni na suštinu problema, pa iz razgovora najčešće izađem sa više pitanja nego što sam ih donio. Vremenom sam shvatio da je upravo to smisao dobrog mentorstva”.

Takav pristup ponekad znači da dvije stranice istog teksta piše sedam puta, svaki put iz drugačije metodološke perspektive. Ipak, podršku mentora smatra nemjerljivom, posebno u programu u kojem je student odgovoran za organizaciju gotovo svakog segmenta istraživanja.

Prosječan dan počinje u radnoj sobi Keble Collegea ili u nekoj od univerzitetskih biblioteka. Veliki dio vremena prolazi u čitanju i pisanju, ali istraživanje ima i snažnu empirijsku komponentu.

Veljović sprovodi intervjue sa ljudima iz međunarodne građevinske industrije, pokušavajući da identifikuje ključne probleme u plaćanju i rješavanju sporova. Njihova iskustva mu omogućavaju da teorijske modele stalno provjerava u odnosu na probleme koji se pojavljuju na stvarnim projektima.

Iako je njegov akademski i profesionalni put posljednjih godina vezan za inostranstvo, povratak u Crnu Goru ne isključuje. Naprotiv, kaže da bi povratak imao prednost u odnosu na druge mogućnosti, i zbog profesionalnih i zbog privatnih razloga.

“Pitanje povratka nikada nije isključivo pitanje karijere, već i porodice, prijatelja i svih iskustava, dobrih i loših, koja nas vezuju za mjesto na kojem smo odrasli”.

Ipak, da bi povratak bio realna i ravnopravna opcija, nije dovoljno ponuditi samo odgovarajuća primanja. Potrebno je, smatra, stvoriti sistem u kojem znanje može da se primijeni, a odluke institucija da budu stabilne, predvidljive i dosljedne.

U crnogorskom pravnom sistemu prepoznaje i stručne pojedince i institucije sa kojima je imao odličnu saradnju, ali upozorava da sistem ostaje institucionalno krhak. Kadrovske promjene često mogu ugroziti ono što je ranije izgrađeno, dok ista pravna situacija dobija različit ishod u zavisnosti od osobe koja o njoj odlučuje.

“Na to se nadovezuje praksa da državna administracija često preuzima ulogu zakonodavca, mijenjajući i dopunjavajući propise na licu mjesta, onako kako pojedinačni službenik smatra da bi trebalo. Time se gubi predvidljivost koja se od pravnog poretka očekuje”.

Pitanje povratka nikada nije isključivo pitanje karijere, već i porodice, prijatelja i svih iskustava, dobrih i loših, koja nas vezuju za mjesto na kojem smo odrasli

Odgovornost, prema njegovom mišljenju, nije samo na državi. Dio problema vidi i u društveno prihvaćenom uvjerenju da je najvažnije “završiti posao”, čak i kada to ne znači postupati u skladu sa pravilima.

U takvom okruženju, poznavanje neformalnih odnosa i unutrašnje logike administracije često vrijedi više od stručnosti. Zbog toga usavršavanje u inostranstvu samo po sebi ne mora biti prednost.

“Pored onoga što država mora uraditi, postoji i jednako važno pitanje onoga što mi kao društvo moramo promijeniti. U društvu koje znanje ne traži, ni moje ni znanje bilo kog pravnika nema svoju punu upotrebnu vrijednost”.

Univerzitet u Oksfordu čine fakulteti, koledži i druge organizacione jedinice, a svaki student istovremeno pripada fakultetu i jednom od koledža. Luka Veljović je član Keble Collegea.

Dok fakulteti prvenstveno imaju obrazovnu ulogu, koledži su središte društvenog života. Okupljaju studente različitih disciplina, pa se svakodnevni razgovori često vode među ljudima koji se bave matematikom, istorijom umjetnosti, sociologijom, pravom ili naukom o podacima.

Univerzitet njeguje i tradicije stvarane tokom više vjekova. Prijem novih studenata obilježava se ceremonijom matrikulacije. Studenti u svečanim togama idu iz koledža do Sheldonian teatra, gdje ih vicekancelar na latinskom jeziku proglašava članovima Univerziteta.

Koledži organizuju formalne večere sa preciznim protokolom, obaveznim togama, ceremonijalnom molitvom, posebnim stolom za akademike i nastupima horova.

“Te tradicije imaju funkciju koja nadilazi formu, jer održavaju svijest o kontinuitetu institucije i o tome da je svaka generacija studenata samo njen privremeni dio”, kaže Veljović.