Golgeter Primorca i najbolji strijelac regiona: Iz godine u godinu smo sve jači

Nakon teških godina, Kotorani ponovo igraju velika finala, bore se za titule – Marko Mršić, najbolji strijelac Vaterpolo regionalne lige, vjeruje da njegov klub može samo da nastavi da raste

Prošao je Primorac kroz “pakao” nakon što se 2009. popeo na vrh Evrope, bio je daleko od bilo kakvih ozbiljnijih dešavanja, a čak su i iz Jadrana stizale poruke kako im nedostaje pravo rivalstvo sa komšijama.

A onda se kotorski klub praktično “ponovo rodio”, najprije je 2024. prekinuo višegodišnju dominaciju Novljana u Crnoj Gori, opet je dio evropskih takmičenja i ponovo igra velike mečeve za titule. Ove sezone je prvi put stigao do finala Vaterpolo regionalne lige – nije uspio da osvoji pehar protiv moćnog Radničkog, ali daleko od toga da ima za čim da žali.

– U ovom trenutku Radnički je nivo iznad svih nas, ne treba da trošimo riječi o kakvom timu se radi. Zaista nemamo za čim da žalimo – rekao je najbolji strijelac lige Marko Mršić za “Informacije CG”.

Ekipa Anastasiosa Kehajasa je odlično ušla u kragujevačko finale, povela je 4:1, imala i vođstvo od 7:6, ali ogroman kvalitet koji ima Radnički u jednom trenutku je morao da dođe do izražaja.

– Ušli smo u utakmicu jako kako smo i željeli, poveli, ali desile su se dvije greškice, a oni su znali da to kazne. Mislim da je presudilo i iskustvo. Prvi put u istoriji smo igrali finale ovog takmičenja i na kraju možemo da budemo zadovoljni – dodao je Mršić.

Regionalno takmičenje ove sezone pokazalo je da je Primorac nakon krune iz 2024. nastavio da raste – koliko su sada neke nove titule daleko?

– Iz godine u godinu smo sve jači, stasavaju i naši mladi igrači, tako da je veoma moguće da možemo da napadnemo titulu i naredne sezone. Zbog čega ne bismo – naglasio je Mršić.

Radnički je sa Andrijom Prlainovićem, Duškom Pijetlovićem, Nikolom Jakšićem i ostalima napravio “drim-tim” – očigledno da će morati i Primorac da se pojačava?

– Uvijek treba pojačanja, nije isključeno. Vidjećemo kako će sve ići, šta će Uprava kluba da uradi, ali mislim da moramo da držimo minimum ovaj nivo i da sa godinama rastemo i vratimo Primorcu sjaj – istakao je “broj pet” Primorca.

Kotorski tim je druga snaga regionalnog takmičenja, tri puta je ove sezone bio bolji od velikog rivala Jadran M:tela – šta je to što ga je izdvojilo od ostalih?

– Odlična atmosfera, imamo je kroz cijelu sezonu. Tu je i novi trener koji tu atmosferu drži od početka na visokom nivou. Stigla su i dobra pojačanja, dva odlična centra, popunjeni smo na svim pozicijama. Nedostajalo je malo iskustva i da napravimo još jedan korak naprijed. Dobro smo trenirali, zadovoljan sam – objasnio je Mršić.

NIJE DA ŽELIMO DA IGRAMO NA VELIKI BROJ GOLOVA, ALI ONI DOLAZE

Napadački vaterpolo postao je zaštitni znak Primorca, a koliko opasni u ofanzivi Kotorani mogu da budu možda je najbolje osjetio Jadran – u posljednjem meču ligaškog dijela (20:12), pa i u polufinalu u Kragujevcu (17:17, penalima 22:20).

– I prethodne i ove sezone igramo napadački i na veći broj golova. Mada, takav je i vaterpolo danas postao. Da li želimo da igramo na takav broj golova? Ne, ali imamo dobar sastav, igramo dobro u napadu i dolaze golovi – kaže Mršić.

Sezona se turnirom u Kragujevcu nije završila – slijedi domaće prvenstvo, novi obračuni sa Jadranom i bitke za titulu.

– Pod pretpostavkom da će bokeljski derbi ponovo biti finale sve će još jednom biti lijep izazov. Znamo kakvo je rivastvo i da nam titula donosi i direktan plasman u Ligu šampiona. Nadam se da ćemo stići i do prvog trofeja ove sezone – poručio je Mršić.

NAGRADA? KOLIKO JE MOJA, TOLIKO JE JU I EKIPA ZASLUŽILA

Još u mlađim kategorijama bilo je jasno da Primorac u Marku Mršiću dobija vrhunsku napadačku opciju, momka sjajnog šuta, zanimljivih ideja.

Najbolja potvrda stigla je i ove sezone – sa 44 pogotka najbolji je strijelac lige, ispred Strahinje Gojkovića sa 43. I po broju asistencija (27) nalazi se u vrhu, pošto ih najviše imaju njegov klupski drug Balša Vučković i Boris Vapenski – po 29.

Mnogo puta Mršić nije želio da puno priča o individualnim nagradama.

– Nije da baš nisu važne, jer radim jako i trudim se da pomognem ekipi. Ali ne mogu da kažem da je to moja nagrada, jer sam se samo istakao kao pojedinac u ekipi, tako da je ona koliko moja, toliko i njihova. Bez dileme – jasan je Mršić.