Između matematike i preduzetništva: Anđeli Grujić svjetski univerziteti ponudili zbirno dva miliona eura stipendija

Nisam pokušavala da impresioniram komisiju spiskom titula, već sam pokazala kako razmišljam, kako rješavam probleme u svojoj zajednici i šta me pokreće

Devetnaestogodišnja Anđela Grujić ove godine je primljena na više elitnih evropskih i američkih univerziteta, a odabrala je Washington and Lee University uz punu stipendiju od gotovo pola miliona dolara. Ukupno ponuđene stipendije sa evropskih i američkih univerziteta premašile su brojku od dva miliona eura.

Kako je istakla u intervjuu za “Informacije CG”, radi se o jednom od najpoznatijih svjetskih univerziteta za međunarodne studente sa stopom prihvatanja od svega 1,7 odsto, gdje će uporedo studirati političke nauke i STEM oblasti (double major in Neuroscience i Politics, uz minor iz matematike).

U našem jeziku, pojašnjava mlada sagovornica, STEM označava objedinjenu grupu predmeta i naučnih disciplina iz oblasti prirodnih nauka, tehnologije, inženjerstva i matematike.

Iako jedva ima 19 godina, Anđela iza sebe ima izuzetna posignuća. Pokrenula je startap “Teleenie” (top 10 finalist “Social Impact Award Montenegro 2026” i Berzu preduzetničkih ideja i finalista evropskog “AwardX”-a). Osnovala je naučni sajam “BIHSEF”, a osnivačica je i platforme za besplatne časove nauke i engleskog jezika sa premašenih 1,5 miliona pregleda u 30 zemalja. U septembru će u Njujorku predstavljati Crnu Goru kao zvanična ambasadorka “International Organization of Youth” (IOY) na Međunarodnoj konferenciji mladih (IYC14), tokom nedjelje 81. zasjedanja Generalne skupštine UN-a.

Kako je izgledao trenutak kada ste shvatili da se vodeći svjetski univerziteti bore za Vas i da ponude iznose oko dva miliona eura?

Osjećaj je nadrealan, ali ujedno i nevjerovatno prizemljujući. Dobiti ponude u tom iznosu nije samo finansijska olakšica, već potvrda da trud, neprospavane noći i rad iz male sredine imaju globalnu vrijednost. Neizmjerno sam zahvalna svojoj porodici na bezrezervnoj podršci i profesorima koji su vjerovali u mene i usmjeravali me na svakom koraku. Trenutak u kojem shvatite da se takve institucije bore za vas ne stvara osjećaj superiornosti, već duboku zahvalnost i motivaciju: shvatite da ste probili led i da sada nosite odgovornost da opravdate to povjerenje.

Šta je u Vašoj biografiji i eseju bilo presudno za upis na Washington and Lee University, među svega 1,7 odsto primljenih međunarodnih studenata?

Ocjene i rezultati su samo početni uslov. Ono što uđe u tih 1,7 odsto jeste autentičnost i jasna vizija. Nisam pokušavala da impresioniram komisiju spiskom titula, već sam pokazala kako razmišljam, kako rješavam probleme u svojoj zajednici i šta me pokreće. Presudio je spoj akademske radoznalosti i dokazane inicijative – činjenica da nisam čekala prilike, već sam ih sama stvarala u svojoj sredini.

Vaš izbor studija je nesvakidašnja kombinacija neuronauke, političkih nauka i matematike. Kako ih povezujete?

Na prvi pogled ove oblasti djeluju razdvojeno, ali su u modernom svijetu duboko isprepletene. Neuronauka nam objašnjava kako ljudski mozak donosi odluke, procjenjuje rizik i reaguje na emocije. Političke nauke proučavaju kako se ti pojedinačni procesi preslikavaju na društvo i globalne politike. Matematika i logika su jezik koji sve to spaja kroz analizu podataka i modelovanje. Želim da povežem ove sfere kako bih razumjela ljudsko ponašanje u kriznim procesima i doprinijela kreiranju boljih, naučno zasnovanih politika.

Koliko je školovanje (prva dva razreda) u bjelopoljskoj Gimnaziji “Miloje Dobrašinović” i posebno dvogodišnje školovanje u UWC koledžu u Mostaru uticalo na Vaše osobene uspjehe?

Svaki put uspjeha ima svoj tok, a posebno transformativan je bio UWC Mostar. Živjeti sa 200 učenika iz cijelog svijeta i sa 16 godina preuzeti potpunu odgovornost za sopstveni život izuzetno je zahtjevno, ali neophodno za odrastanje. To iskustvo naučilo me je odvažnosti, empatiji i samostalnosti, te mi direktno otvorilo vrata prestižnim svjetskim univerzitetima.

Šta je zapravo Startap Teleenie i šta za Vas predstavlja predstojeća odbrana vizije pred žirijem koji predvodi Thomas Archer Bata?

Velike korporacije imaju timove advokata da se zaštite od regulativa, dok mali biznisi i frilenseri nemaju resurse i žive u strahu za egzistenciju. Teleenie je nastao kao njihov digitalni štit – platforma koja automatizuje administraciju i štiti ih od složenih zakona. Zbog ove vizije učestvovala sam i na BOLD radionicama u Beogradu. Pobjeda ili visok plasman na ovakvom takmičenju donosi mnogo više od nagrade – donosi globalnu validaciju ideje, pristup međunarodnim investitorima i mentorstvo vodećih stručnjaka za skaliranje startapa na svjetsko tržište.

Osnovali ste naučni sajam BIHSEF koji je okupio preko 50 timova. Kakav je bio put od iniciranja do realizacije tog projekta?

Za tu ideju sam imala tim od tri drugarice i to su bile vannastavne aktivnosti. Put je bio izuzetno izazovan i zahtijevao je ogromnu snagu i dosljednost. Same smo tražile i sudije i sponzore, same obezbjeđivale prostor, kontaktirale škole i postavljale čitavu organizaciju i logistiku od nule. Mnogi u početku nisu vjerovali u nas niti u ideju da mlade djevojke mogu podići tako velik regionalni projekat, ali nismo dozvolile da nas sumnje pokolebaju. BIHSEF je nastao iz potrebe da mladima iz regiona damo platformu gdje njihove naučne ideje neće biti ignorisane. Kada smo na kraju vidjele preko 50 timova mladih inovatora, shvatile smo da su se svaki trud i neprespavana noć višestruko isplatili. Pravi lider ne stoji sam na vrhu, već podiže druge sa sobom.

Vaša edukativna platforma dostigla je 1,5 miliona pregleda u 30 zemalja. Kako ste postigli taj rezultat?

U digitalnom dobu geografsko porijeklo više nije prepreka ako imate jasnu misiju. Moja ideja je bila jednostavna: kvalitetno obrazovanje ne smije da zavisi od toga koliko novca imate ili gdje živite. Kroz dosljednost i prepoznavanje realnih potreba učenika, besplatni časovi nauke i engleskog jezika brzo su prešli granice Balkana.

Nominacije za “Forbes 30 Under 30” i “The Diana Award”, kao i rad sa UNICEF-om. Koliko je to uticalo na Vaš put?

Priznanja su lijep vjetar u leđa i podsjetnik da sam tek na početku. Rad sa UNICEF-om bio je moja prva škola društvene odgovornosti, naučila sam da slušam, prepoznajem probleme i javno zagovaram dječja i ljudska prava, što je postavilo temelje za sve moje kasnije projekte.

Šta biste poručili mladima u Crnoj Gori i može li biti neko uspješan i bez završenih prestižnih srednjih škola?

Većina misli da morate završiti međunarodnu školu da biste napravili uspjeh, ali to nije tačno – sve se može postići iz bilo koje srednje škole. Ključ je u vašoj energiji, hrabrosti i upornosti. Moja poruka mladima je da izađu iz zone komfora i prestanu da čekaju. Globalna scena je vaša kad shvatite da lokalna zajednica nije prepreka, već odskočna daska.

Nemojte čekati da neko drugi pokrene inicijativu – budite vi prvi u svom gradu. Kada prvi osnujete klub, pokrenete projekat ili prijavite smjeliju ideju, vi ne mijenjate samo svoju sudbinu, već dajete nekome u svojoj okolini najljepši mogući dar – razlog da povjeruje da je i njihov san moguć.