Kako su Merkel i Merc izgubili istok od AfD-a

Krajnja desnica ima dobre izglede da ove nedjelje prvi put od 1945. godine preuzme vlast u jednoj njemačkoj saveznoj pokrajini

Ulrih Zigmund, vodeći kandidat krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD), izašao je na binu na centralnom trgu u gradu Naumburgu i izjavio da se u istočnoj Njemačkoj događa novo “buđenje”.

Uoči veoma važnih izbora u saveznoj pokrajini Saksonija-Anhalt u nedjelju, na kojima je Zigmund nadomak toga da postane prvi krajnje desničarski lider koji će upravljati jednom njemačkom saveznom pokrajinom od 1945. godine, pozivanje na istočnonjemački identitet naišlo je na snažan odjek.

Mladić pored mene uzvikivao je “Istočna Njemačka!”, iako je bio premlad da bi živio u komunističkoj Njemačkoj Demokratskoj Republici. “Tamo je bilo čistije”, objasnio je. “Više njemački. Ne američki kao u Zapadnoj Njemačkoj.”

Pojedini elementi Zigmundovog novog buđenja podsjećali su na staru Istočnu Njemačku, a njegov govor bi svakako dobro prošao u Kremlju. Osudio je, kako je rekao, besmislenost podrške “korumpiranoj” Ukrajini i govorio o potrebi da se Njemačka vrati snabdijevanju naftom i gasom iz Rusije.

Istočna Njemačka je formalno prestala da postoji 1990. godine, ali nije nestala. Njena borba za identitet unutar razgranatog njemačkog federalnog sistema, u kojem je moć koncentrisana u Berlinu, podstakla je uspon krajnje desnice.

Ako AfD ovog vikenda zaista ostvari apsolutnu pobjedu, to će otvoriti ozbiljna pitanja o tome kako kancelari poput Helmuta Kola, Angele Merkel i Fridriha Merca nijesu uspjeli da upravljaju tranzicijom nakon ujedinjenja i spriječe da veliki djelovi istoka zemlje krenu političkom putanjom ka krajnjoj desnici.

U uglavnom veselom redu za kobasice i pivo u Naumburgu bilo je i nešto manje prijatnih likova, u neonacističkim majicama i sa odgovarajućim obilježjima. Jedan čovjek iz mase rekao mi je da vlada u Berlinu “šalje naš poreski novac Jevrejima u Izraelu i Zelenskom, umjesto da ga troši ovdje”.

Važno je naglasiti da politički identitet istoka nije jednolična nostalgija za Njemačkom Demokratskom Republikom. Naprotiv, AfD za sopstvene potrebe koristi slogan sa demonstracija protiv komunizma 1989. godine: “Wir sind das Volk”, odnosno “Mi smo narod”.

Time se prizivaju sjećanja na protestne marševe za slobodu tokom posljednjih dana socijalističke države.

“A sada ćemo ponovo pokazati svijetu”, rekao je Dirk Hucenlaub, metalac u plavom radnom kombinezonu, sa kojim sam razgovarala tokom još jednog predizbornog zaustavljanja u obližnjem gradu Licenu.

Dobro mu ide kao privatniku, a snabdijeva brojne lokalne kompanije. Ali dodaje da “ljudi na vrhu ne žele da nama ide dobro – namjerno nas sputavaju”. Uslijedila je bujica teorija zavjere sa interneta, među kojima i tvrdnja da su nas Merc i njegova prethodnica Merkel “izdali – rizikujemo da nam se zemlja raspadne kao što se raspala stara Istočna Njemačka”.

Iza druželjubive atmosfere u redu za kobasice raspoloženje može brzo da se promijeni – što sam otkrila kada sam u Licenu pokušala da razgovaram sa Zigmundom, samo da bi mi bilo rečeno da “mejnstrim” mediji nijesu dobrodošli. Grubo su me odgurnuli u stranu, a mišićavi pripadnik obezbjeđenja koji je išao uz Zigmunda, sa slušalicom u uhu i istetoviranim vratom, zavrnuo mi je ruku.

“Pomjeri se ili ću te odvesti policiji”, odbrusio je. Kratko smo i bez ikakvog rezultata raspravljali o ustavom zagarantovanom pravu na slobodno izvještavanje na javnim mjestima.

Uslijedilo je još jedno snažno zavrtanje ruke i guranje, nakon čega sam se saplela o ivičnjak i grubo sprovedena do policijskog automobila. Činilo se da to nikoga naročito ne uznemirava.

“Ova žena ne želi da sarađuje”, zarežao je tjelohranitelj. Na sljedećem skupu u Naumburgu, drugi policajac mi je pažljivo naložio da se držim podalje od “Bezbjednosne zone 1” – odnosno od svega u blizini bine.

“To je zbog vaše bezbjednosti”, dodao je. “Najbolje da zapamtite: u toj zoni AfD je gazda”.

Posljednja dva kancelara, Merc i Merkel, izazvala su snažan otpor u istočnoj Njemačkoj.

U slučaju Merkel, ishod je mogao biti povoljniji. I sama je poticala sa istoka i aktivno je učestvovala u Wendeu, odnosno “preokretu” kojim se Njemačka udaljila od komunizma. Naslijedila je obećanje Helmuta Kola da će u “novim saveznim pokrajinama” doći do procvjeta. Zapušteni gradovi i mjesta su obnovljeni, zagađenje vazduha izazvano proizvodnjom energije iz lignita je smanjeno, a nekada izrovani putevi danas su dovoljno dobri da se njima može juriti u mercedesima i BMW-ima.

Međutim, istok je mnogo negativnije reagovao na odluku Merkel da 2015. i 2016. godine dozvoli masovan priliv tražilaca azila iz Sirije i sjeverne Afrike. U razgovoru sa mnom 2018. pokazala je da razumije takva osjećanja, rekavši da shvata koliko je stanovnicima istoka teško da gledaju kako im se zajednice prazne, a tradicionalna radna mjesta nestaju.

“Naravno, takva uznemirujuća lična iskustva utiču na ljude i ostavljaju dubok trag – to moramo razumjeti”, kazala je.

Međutim, odgovori Merkel nijesu umirili zabrinutost ljudi zbog brzine društvenih promjena. Od 2015. godine podrška AfD-u počela je naglo da raste.

Podjele su se dodatno produbile tokom pandemije kovida: na društvenim mrežama vođena je kampanja kojom se tražilo uvođenje ruske vakcine Sputnjik V prije nego što budu dostupne bolje opcije. To je pokazalo složenu mješavinu stavova koji i danas imaju važno mjesto u narativu AfD-a: nepovjerenje prema zapadnom kapitalizmu i naklonost prema Rusiji.

Iskusni sociolog Detlef Polak govori o “osjećaju kolektivne žrtve”, kojem se političari sa zapada teško suprotstavljaju, a da pritom ne djeluju nadmeno.

Frustracija je s vremenom obilježila način na koji su Merkel i njen nasljednik Merc govorili o raspoloženju na nekadašnjem istoku zemlje.

“Nema smisla da pokušavam da vas ubijedim (da je bilo opravdano prihvatiti više od milion izbjeglica)”, kazala je na skupu kojem sam prisustvovala tokom njene posljednje izborne kampanje 2017. godine u industrijskom gradu Biterfeldu, dok joj je neprijateljski nastrojena masa zviždala. Iza bine je odmahivala glavom, očigledno bijesna.

Što su je više slavili kao simbol međunarodne liberalne demokratije zbog njenog odlučnog odnosa prema američkom predsjedniku Donaldu Trampu, to se više udaljavala od konzervativnih stanovnika istočne Njemačke. AfD je od pokreta MAGA naučio i kako da različite političke poruke objedini u jednu kampanju, prošaranu izmišljenim ili preuveličanim pričama.

Dolazak Merca, političara sa zapada bez naročito izraženog dara za komunikaciju, poklopio se sa problemima šire njemačke ekonomije. Dodatni simbolički udar predstavljaju najavljena masovna otpuštanja u Folksvagenovoj fabrici u Volfsburgu, nedaleko od nekadašnje granice između dvije Njemačke. Sve to dodatno je oslabilo privlačnost modela prosperiteta na kojem je počivala Savezna Republika.

U analizi Instituta za ekonomska istraživanja iz Halea navodi se da je, poslije devedesetih godina, “početni zamah u sustizanju Zapada zaustavljen. Od tada je privreda istočne Njemačke uglavnom rasla sporije od zapadnonjemačke”.

Kao razlozi se navode “niska produktivnost istočnonjemačkih kompanija”, dugotrajan odliv stručne radne snage i mali broj novoosnovanih preduzeća. Jedan njemački zvaničnik iz sektora odbrane, koji je želio da ostane anoniman, dodao je: “Nova odbrambena industrija, koja će biti pokretač prosperiteta i bezbjednosti, najvećim dijelom je smještena na teritoriji nekadašnje Zapadne Njemačke. Zbog toga istok ima manje interesa za naoružavanje radi suprotstavljanja Rusiji – to je dvostruki problem kojim moramo da se pozabavimo.”

Merc ne pokazuje naročito lično interesovanje za istok zemlje, osim što ga, čini se, doživljava kao problem koji treba držati pod kontrolom. Veoma mali broj članova njegovog kabineta dolazi iz tog dijela Njemačke – mada stranka ukazuje na to da nova generacija istočnih Njemaca sve češće dolazi do funkcija u drugom ešalonu vlasti. Ako žele da suzbiju sve izraženiji osjećaj otuđenosti, taj proces će možda uskoro morati da se ubrza.

U kratkoj predizbornoj posjeti u ponedjeljak, tokom koje je došao da podrži Svena Šulcea kao kandidata svoje stranke za premijera pokrajine, kancelar je osudio “ljude koji politički profitiraju na bijesu”. Ipak, izašao je među birače – što mnogi vodeći političari izbjegavaju.

Saksonija-Anhalt je po broju stanovnika mala savezna pokrajina – ima nešto više od dva miliona ljudi. Međutim, ona je i kolijevka luteranske tradicije suprotstavljanja moćnicima, na šta su me podsjetili pojedini učesnici skupa.

Kako kaže Zigmund: “Čak i ako ne stignemo do apsolutne većine, mi nećemo nestati.” I to podsjeća na prkosne poruke koje su odjekivale ulicama krajem 1989. godine. A 2026. ta poruka izazvala je gromoglasno odobravanje na trgu u Naumburgu, nadjačavši protivnike AfD-a koji su protestovali u blizini.

U nedjelju će AfD biti na ispitu, ali takođe i njemački politički establišment, koji je izvojevao ujedinjenje zemlje, ali je potom izgubio dobar dio podrške naroda.